Najgora cimerska iskustva – “Kupala se samo četvrtkom”, “Imali su seks na mom krevetu”, “U njenom ručku su bili crvi”…

Teško je pričati o tome kada je pravi trenutak da se osamostalimo jer neko je spreman za to sa 18, a neko nije ni sa 30 godina. Ima tu dosta faktora zašto se ljudi generalno teško odlučuju na samostalni život – navika na suživot s roditeljima, finansijski problemi…

A ima i onih koji su prisiljeni da se osamostale jako mladi.

Ja već osam godina živim s cimerima i mogu reći da sam zasad imala sreće jer nisam imala neka strašno neugodna iskustva s njima ako uzmemo u obzir da sam živjela i s muškarcima i s djevojkama. Ali znam kroz šta su sve ljudi prošli dok su živjeli s nekim nepoznatim ili čak i poznatim ljudima.

Kažu da nikog ne možeš upoznati sasvim dok ne počneš živjeti s njim i to je stvarno istina. Ovo su neka od najgorih iskustava koje sam čula kada je u pitanju život s cimerima. Možda vas utješe ako mislite da je baš vaš cimer najgori.

Kupala se samo četvrtkom

Dok sam živjela u studentskom domu imala sam cimerku koja se tuširala samo jednom sedmično, a to je bilo četvrtkom. S njom sam živjela godinu dana, pa vi sada izračunajte koliko se puta oprala za taj period. Iako smo joj svi sugerisali da se mora tuširati jer se nesnosan smrad širio sobom, ona bi se uvijek oglušila na naše molbe i komentare. Išle smo i do upravnika doma i molile da bude prebačena u drugu sobu, ali nam niko nije mogao pomoći. Jer, kada bi je prebacili u drugu sobu, onda bi ti drugi isto tako dolazili i molili da se nešto uradi po tom pitanju, a njoj bi bilo svejedno.

Kada bi došao taj Četvrtak, ona bi se zaključala u kupatilo i ne bi izlazila iz njega 3 do 4 sata. Šta je radila u tom periodu nikom nije jasno, osim da smo poslije sve morali očistiti za njom jer bi vode, dlaka i prljavštine bilo po cijelom kupatilu.

Na koji god način da smo pokušale razgovarati s njom nije bilo svrhe, jer bi ona to sve kao saslušala, okrenula se i nastavila raditi po svom. Pošto nije ni sebe prala, tako ništa ni po sobi nije čistila, pa smo mi morale i čistiti sve za njom inače bi bukvalno živjele na smetlištu.

Ja sam nakon godinu dana završila fakultet i morala da se iselim iz doma, tako da sam se spasila i nje i njene nebrige o sebi. Često sam se poslije čula s bivšim cimerkama i one su mi pričale da se situacija ništa nije popravila nakon mog odlaska. (Nikolina, 25 godina)

Iz njenog mesa za ručak su se izlegli crvi

U toku studiranja živjela sam privatno u stanu s jednom djevojkom, koja je bila poprilično neuredna kada je u pitanju čišćenje stana. Imale smo svaka svoju sobu, pa me to nije previše zabrinjavalo. Sve do jednom. Često je sebi pravila ručak jer nije išla redovno na fakultet za razliku od mene koja nikad nisam imala vremena da jedem u stanu. Imala sam dosta obaveza po pitanju fakulteta, pa sam se hranila u studentskoj menzi. Uvijek je sudoper bio pun prljavog suđa jer bi ga ona prala samo kada joj bukvalno nestane čistih posuda. Jednom sam se vratila s fakulteta i osjetila čudan miris u dnevnoj sobi.

No, bila sam previše umorna da bih istraživala u čemu je problem. Na prvi pogled se činilo da ništa od hrane nije ostalo van frižidera. Ona je tada otišla kući za vikend i ja sam ostala sama u stanu. Kada sam ujutro ustala, ponovo sam osjetila onaj isti smrad kao i prethodno veče. Kada je moj momak došao, pitao me šta se to osjeti u stanu i rekla sam da ni meni nije jasno. Onda smo počeli tražiti po dnevnoj sobi i kuhinji jer su bile spojene u jednu prostoriju. Shvatili smo da smrad dolazi iz šporeta koji se činio čist na prvi pogled.

Meni nije ni palo na pamet da pogledam u rernu jer sam znala da ne radi i pretpostavljala sam da unutra nema ništa. Kada je moj momak otvorio rernu, rekao mi je da ni slučajno ne gledam dolje i da pustim njega da on to riješi. Naravno da nisam mogla odoljeti da ne pogledam i ono što sam vidjela natjeralo me da se ekspresno iselim iz tog stana.

Ona je u rernu stavila tavu u kojoj je bilo nekog mesa što je nekad davno pravila sebi za ručak i vjerovatno zaboravila na to. To se naravno usmrdilo, a onda su iz toga počeli gmizati crvi kojih je bila puna rerna. Stavili smo to u kesu, bacili i zatvorili šporet, a ja sam samo otišla da spakujem stvari jer stvarno više nisam mogla biti u tom stanu nakon tog prizora.

Živjela sam kod momka neko vrijeme, dok sebi nisam našla novi stan. (Dragana, 28 godina)

Imali su seks na mom krevetu

Nakon srednje škole znala sam da želim živjeti s najboljom prijateljicom i jedva sam čekala da odemo u drugi grad na fakultet i počnemo da živimo zajedno. Brzo smo našle stan i sve je u početku bilo dobro. Međutim, nas dvije smo se uvijek razlikovale jer je ona voljela izlaske, a ja sam više bila „kućni tip“. Mislila sam da to neće biti problem, ali sam ubrzo shvatila da sam se prevarila. Ona je od samog početka izlazila, ali nije nikog dovodila u stan, tako da mi to i nije smetalo.

Onda je našla momka koji je često dolazio kod nas, iako je meni bilo neugodno slušati ih po noći i sretati se s njim po stanu, ali sam preko toga prelazila misleći da će se stvari brzo promijeniti. Onda je počela dovoditi i neko društvo u stan, ali isključivo preko vikenda kada ja nisam tu. Znala sam da dovodi društvo, ali sam mislila da u moju sobu niko ne ulazi, iako nisam imala ključ da je zaključam kad nisam tu.

Onda sam se jedan ponedjeljak vratila poprilično rano ujutro jer sam morala na fakultet i ugledala njih dvoje gole na mom krevetu. Počela sam se derati na nju kako može biti takva, a ona mi je na to odgovorila da nije mogla spavati u svom krevetu pošto u njenom spavaju već neki drugi ljudi, a i bolje da ona tu spava nego da je njih poslala. Ponašala se kao da mi je učinila uslugu jer nije pustila nepoznate ljude da imaju seks na mom krevetu nego su ga tu imali ona i njen momak.

Photo: The Irish Times

Tada sam pozvala roditelje i sve im ispričala jer sam to krila od njih prethodnih mjeseci. To veče su došli po mene da me presele negdje drugo. 

Imala sam sreće jer je jedna djevojka koju poznajem s fakulteta baš tada tražila cimerku, tako da sam stvari samo prenijela kod nje. S bivšom najboljom prijateljicom se više i ne pozdravljam na cesti. (Jelena, 22 godine)

Najčitaniji tekstovi

Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Koji fakultet upisati – državni ili privatni?
Call centri: ZA ili PROTIV?
Bruno Jelović: Želja mi je osnovati azil za napuštene životinje
Mostovi društva
Zašto mi biro ne da da zarađujem više od 208 KM mjesečno?
„Postala sam svjesna svoje bolesti kad sam krenula na terapije“
Udruženje za prevenciju ovisnosti NARKO NE
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
Ermina Gakić-Kulenović: Šta se dogodi kad izabereš život
More Stories
Škola, depresija i ima li lijeka?