Piše: Alija Pašalić
Svjedoci smo koliko su mobiteli, tableti, laptopi i kompjuteri zastupljeni kod mladih ljudi, pa čak i kod starijih. Najčešće su učenici ti koji ispaštaju zbog telefona, tačnije aplikacija kao što su Instagram, TikTok, Snapchat i Facebook. Zbog ovih društvenih mreža mladi zapostavljaju učenje i svoje školske obaveze, a na nastavi učenici koriste telefone.
Istraživanjem koje je rađeno na 206 gimnazijalaca 2025. godine, na pitanje koliko vremena provode na društvenim mrežama, najčešći odgovori su bili 2–3 sata (25,7%), pa zatim 3–4 sata (22,8%), te više od 5 sati (21,8%). Na pitanje koje društvene mreže najčešće koriste odgovori su bili: Instagram (63,1%), slijedi TikTok (12,6%), dok je treća najčešća društvena mreža Snapchat (11,7%).
Dok je moje istraživanje na učenicima osnovnih i srednjih škola pokazalo da od njih 10, njih 7 koristi više od 10–14 sati, dok ostali koriste od 5–7 sati dnevno.
Zbog ovakvih problema škole su počele zabranjivati telefone. Globalno istraživanje UNESCO-a kaže:
Zabrane mobilnih telefona u školama brzo se šire širom svijeta. Danas 114 obrazovnih sistema (oko 58% zemalja) ima nacionalne zabrane, dok je 2023. taj broj bio samo 24%.
Glavni razlozi su pad pažnje na časovima, cyber nasilje i negativan uticaj digitalnog okruženja na učenike. Ipak, iako je trend rasta jasan, globalna situacija nije jednostavna i rasprave o ovim mjerama i dalje traju.
U današnjem vremenu pojavio se problem takozvanog “infinite scrolla”. Psiholozi i doktori kažu da je to problem gdje osoba koja koristi društvene mreže skrola, to jest lista objave i ne može da stane. To se dešava iz razloga što naš mozak traži dopamin, hormon sreće, i svaka nova objava dovodi do njegovog lučenja, pa se tim listanjem izgubi pojam o vremenu. Osoba postaje lijena, bezvoljna itd. Kako se riješiti tog problema? Najbolje rješenje je da sami sebi limitiramo vrijeme koje provodimo na društvenim mrežama, kako bismo mogli više čitati ili se posvetiti nekom hobiju ili poslu. Najjednostavnije rečeno – samokontrola.
Za naš magazin na ovu temu govorila profesorica i psihologica u Elči Ibrahim-pašinoj medresi, Dženite Muratović:
“Proces učenja kod učenika u osnovnim i srednjim školama je aktivnost koja zahtijeva koncentraciju, pamćenje i motivaciju na zadovoljavajućem nivou. Da bi se postigao uspjeh, tj. usvojilo gradivo, potrebno je da pomenuti faktori budu prisutni u što većem kapacitetu. U uobičajenim situacijama uvijek ima nešto što nam ometa koncentraciju, kao što je namjerno ili nenamjerno skretanje pažnje ili djelovanje na proces pamćenja. Razna zdravstvena stanja, nerazumijevanje gradiva i previše podataka u kratkom vremenu također otežavaju proces pamćenja. Motivacija je posebna tema koja u današnje vrijeme za sam proces učenja postaje nedostižna.
Pojavom društvenih mreža i interneta općenito uviđa se nekoliko faktora koji značajno djeluju na moždane aktivnosti, a koje će imati realne posljedice na proces učenja u školskom sistemu. Pretjeran broj informacija koje u svakom momentu mogu doći do učenika svakako djeluje na njegove kognitivne aktivnosti. Ovdje govorimo o informacijama koje namjerno ili nenamjerno prolaze kroz misaoni proces učenika, ostavljaju trag, opterećuju memoriju trivijalnim podacima te svjesno ili nesvjesno djeluju na koncentraciju, ali i motivaciju samog učenika.
Ako se fokusiramo na društvene mreže koje plasiraju „životna zbivanja“ naših prijatelja, pratilaca i ljudi do čijeg lajka nam je stalo, onda ne možemo da ne spomenemo postojanje ovisnosti o komentarima, odobravanjima, osuđivanjima ili bilo kakvim reakcijama na objavljeni sadržaj. Ljudi postaju ovisnici: oni moraju reagovati da bi bili „IN“ ili prosto žude za reagovanjem drugih, bilo o čemu da je riječ. Kada se to događa u mozgu djeteta, onda se ta ovisnost puno jače manifestuje. Tako se dešava da, kao kod pravog ovisnika, ako roditelj prekine komunikaciju na društvenim mrežama, dijete reaguje agresivno, neprimjereno ili nekulturno. Djetetu je čitav jedan proces narušen i njegov pokušaj da se skoncentriše na učenje školskog sadržaja je najčešće bezuspješan.
Dijete određeno vrijeme razmišlja o zbivanjima, komentarima i reakcijama poznanika na objave drugih, na njegovu reakciju ili njegovu vlastitu objavu. Mozak u tom periodu radi potpuno okupiran prethodnim dešavanjima i teško ga je zaustaviti ili preorijentisati na drugu aktivnost: učenje. Slikovito rečeno, kao da auto koje ide 100 km/h želite momentalno zaustaviti i usmjeriti u drugom pravcu. Vrijeme se gubi za koncentraciju. Kada najzad dijete i počne učiti, stalno prisustvo zvukova i obavijesti sa društvenih mreža izaziva ovisnost i potrebu da se „mora“ vidjeti šta ko kaže, reaguje. Sasvim druga tema je šta se sve gleda preko društvenih mreža, da li tu ima mržnje, nasilja te kako to djeluje na psihu učenika.
Globalno rečeno, osnovni procesi učenja su opterećeni. Dijete vidi sadržaj gdje je sve OK, lahko i lijepo te se pita što će njemu ovaj ili onaj predmet; motivacija je na najnižem nivou. Koncentracija se konstantno ometa, a sam proces pamćenja je usljed pomenutih dešavanja ozbiljno ugrožen.
Naravno, povremeno društvene mreže mogu biti i motivirajuće ako se pravilno koriste. Ako vidimo zanimljive stvari, postignuća kod drugih, pa umjesto ljubomore postavimo sebi izazove da isto ili slično postignemo u određenom vremenskom roku te isto i pokušamo ili uspijemo, pod uvjetom da su to pozitivne stvari. Nova saznanja podijeljena kroz društvene mreže mogu biti vrlo korisna. Koliko utjecaj društvene mreže mogu imati na proces učenja uveliko zavisi od načina na koji ih koristimo te koliko vremena odvajamo za te aktivnosti.
Za sve pomenuto potrebna je zrelost, a često smo svjedoci da i stariji adolescenti nemaju samodisciplinu dovoljno izgrađenu da se otrgnu od ovisnosti o internetu općenito. Mlađu djecu u svakom slučaju trebaju nadzirati roditelji. Psihološko djelovanje koje izazivaju određeni obrasci komunikacije kroz društvene mreže svakako ostavlja trag na učenika, što ima za posljedicu ponovni atak na tri bitna procesa učenja: motivaciju, koncentraciju i pamćenje.”
Izvori:
https://hrcak.srce.hr/file/424887
https://www.unesco.org/gem-report/en/publication/equity-and-access
Ovaj članak je izrađen u sklopu projekta “Akademija omladinskog novinarstva” koji finansira Evropska unija kroz projekat “SEECheck network Fighting disinformation and misinformation through a network of fact-checkers” , a koji u Bosni i Hercegovini implementira Udruženje građana i građanki Zašto ne. Sadržaj je isključiva odgovornost autora i izdavača, te izneseni stavovi u ovom članku nisu i ne mogu biti smatrani stavovima Udruženja građana i građanki Zašto ne i Europske unije.
