Kenan Suljić – najbolji srednjoškolac u BiH: Ljudi za život trebaju jedni druge

Kenan Suljić je učenik Srednje medicinske škole „Tuzla“ koji je svojim radom i trudom postigao ono čime se rijetki srednjoškolci danas mogu pohvaliti. Proglašen je najboljim srednjoškolcem u Bosni i Hercegovini i kreator je aplikacije D-app koja predstavlja soluciju jednog od prijetećih problema Bosne i Hercegovine, tačnije, problema mentalnog zdravlja.

U razgovoru za Karike nam je otkrio da je u znanju ogromna moć, te da mu je ono pomoglo pri svim ostvarenjima. Kako je izgledao Kenanov put i šta je to prethodilo njegovim mnogobrojnim uspjesima, možete pročitati u nastavku.

Kada si počeo biti aktivan član društva i shvatio da želiš biti aktivista?

Još od malih nogu sam imao želju da pomognem drugima i sudjelujem u poboljšanju svijeta u kojem svi mi živimo. Međutim, prvi svoj relevantan aktivistički, ali i volonterski angažman sam iskusio u 2014. godini, kada su našu državu zadesile strašne poplave. Sa sigurnošću mogu reći da sam aktivno uključen u društvo, kao aktivista, od 3. razreda srednje škole kada se u meni i probudila prava želja za promjenama nabolje, a upravo tada sam i zakoračio u svijet kreiranja istih. Kroz svoje angažmane sam shvatio da želim učiniti svijet boljim mjestom za sve nas. Svijet nije samo moj, ljudi za život trebaju jedni druge. Sa tim shvatanjem sam postao aktivan član društva sa željom da mu doprinesem.

„Svijet nije samo moj, ljudi za život trebaju jedni druge.“

Fotografija: Kenan Suljić, privatna arhiva

Budući da si inicijator koncepta kojim se vodi D-app, a to je rješenje problema vezanih za mentalno zdravlje i razbijanje stigme istoga, možeš li nam reći odakle si dobio ideju za istu, te malo više o samom projektu?

Tokom srednje škole uključen sam u različite školske projekte, te sam u sklopu jednog projekta posvećenog problemu mentalnog zdravlja došao do zaista poražavajućih rezultata. Rezultati su ukazivali na značajan porast pojave psiholoških problema stanovnika Bosne i Hercegovine. Tada se stvorila ta „žuta minuta“ koja me nagnala da osnujem tim koji će, zajedno sa mnom, raditi na aplikaciji koja će biti direktna veza između psihologa i osobe kojoj je potrebna pomoć koja se tiče problema mentalnog zdravlja. Tada sam shvatio da želim biti mali čovjek koji će raditi za nešto veliko. Naš angažman je rezultirao pobjedom na StartMeUp takmičenju Internacionalnog Burch univerziteta, na kojem smo prvenstveno i predstavili svoj projekat.

„Trudio sam se da budem mali čovjek koji će biti dio velike promjene nabolje.“

Uzimajući u obzir vrijeme koje ulažeš u svoj projekat, kao i školu u kojoj si izvanredan učenik, da li posjeduješ slobodno vrijeme i na šta ga trošiš?

Oduvijek sam se trudio da spojim formalno i neformalno. Trudim se da uložim svoj maksimum kada je u pitanju škola, ali isto tako mogu reći da drugi segmenti mog života nikada nisu patili. Iskorištavam svaku priliku i za druženje te upoznavanje drugih ljudi jer sam svjestan toga da ljudi ne mogu jedni bez drugih. Zahvaljujući organizaciji svojih obaveza, slobodno vrijeme najčešće trošim na čitanje knjiga, sport, ili učenje o stvarima o kojima u školi nisam mogao dosta toga saznati, a spadaju u moj domen interesovanja.

Da li si se od samog starta suočavao samo s odobravanjima i pozitivnim mišljenjima, ili je bilo negativnih momenata?

Naravno da je bilo takvih trenutaka, ali na svu sreću, nikada na mene nisu djelovali demotivirajuće. Smatram da svaki čovjek treba naučiti poštovati svoju vrijednost i ne dopustiti negativnim komentarima da utiču na njegov rad. Na kraju krajeva, sami smo kreatori svoje budućnosti, i negativni komentari nas mogu samo unazaditi, a to nam nikako nije potrebno.

Da li je ideja D-app-a povezana s tvojim ličnim iskustvom vezanim za psihološke probleme?

Moram reći da sam se susretao i s komentarima na račun toga da je D-app povezan s mojim iskustvom psiholoških poremećaja. Moj odgovor je ne. Na svu sreću, nikada nisam imao problema kada je to u pitanju, ali u svakom slučaju smatram da psihološke probleme ne treba stigmatizovati. Odlazak psihologu ne treba biti okarakterisan kao društveno neprihvatljiv događaj, već naprotiv, treba na njega gledati kao na integralni dio promjena nabolje cjelokupnog društva.

Ko je bio tvoja najveća podrška, i bez čega ne bi došao do uspjeha koji stoje iza tvog imena danas?

Roditelji i brat su bili moja najveća podrška u svakom poduhvatu u kojem sam učestvovao na putu ka svojim uspjesima. Ali također, smatram da ništa ne bi bilo moguće bez mog rada, truda i, prvenstveno, želje za radom. Mišljenja sam da je sve pitanje nas samih. Ja sam vjerovao u sebe i posjedovao želju za napretkom, te bez toga ne bih došao na mjesto na kojem se nalazim sada.

Šta misliš o odnosu bh. društva danas prema mentalnim oboljenjima?

Nažalost, stigma je u velikom zamahu danas. Ali, rekao bih da je problem u samim ljudima. Oni se sami etiketiraju time što ne traže pomoć. Otkrivanjem toga kakav problem posjedujemo, već smo na pola puta do njegovog rješenja. Traženjem pomoći, osobe koje boluju od psiholoških poremećaja, ne pomažu samo sebi, već i kompletnom društvu. Također, društvo treba promijeniti svoje poglede na mentalne bolesti, a D-app će pomoći i u soluciji toga.

„Otkrivanjem toga kakav problem posjedujemo, već smo na pola puta do njegovog rješenja.“

Fotografija: Kenan Suljić, privatna arhiva

Koji su tvoji planovi za budućnost?

Zasigurno ću upisati Medicinski fakultet u Sarajevu, te se maksimalno posvetiti edukaciji. Moj san je postati hirurg jednog dana, te ću dati sve od sebe kako bih ga ostvario.

Koje je tvoje mišljenje po pitanju stanja u Bosni i Hercegovini, te da li je ti planiraš napustiti u budućnosti?

Smatram da prilike, koje su se nudile mladim ljudima Bosne i Hercegovine, nikada nisu bile bolje od onih danas i da ih nikada nije bilo više. Najveći problem jeste pasivnost mladih i to koliku želju posjeduju za napretkom. NVO sektor nudi toliko prilika i šansi mladim ljudima, u kojima se mogu pokazati i ostvariti kao ličnost. Ne planiram napustiti BiH u budućnosti jer smatram da se ovdje može uspjeti dovoljnim zalaganjem. Na kraju, vjerujem u to da nije problem u našoj državi, već u ljudima koji žive u njoj. Dakle, kada se promijeni mentalitet koji vlada ovdje, stvorit će se realne promjene nabolje.

Da li je lako vjerovati u sebe?

Ne, teško je. Ali na svu sreću, ja sam uvijek posjedovao vjeru u sebe, bez koje sumnjam da bih ispunio ove ciljeve. Ništa nema bez vjere u sebe, a kada to shvatimo otvaramo vrata koja nas vode putevima ka ogromnim uspjesima. Smatram uspjeh lijekom protiv bolova, a uspjehu mora prethoditi vjera u sebe.

„Uspjeh kao zamjena za lijek protiv bolova.“

Gdje pronalaziš inspiraciju i motivaciju za svoj rad?

Nisam sebičan, ali sam sam sebi i inspiracija i motivacija. Sve što radim, radim kako zbog drugih ljudi, tako i zbog sebe. Želim srušiti sve granice koje su ljudi, ali i ja sam sebi, postavili ispred mene i dokazati da se bilo kakav uspjeh može uhvatiti čvrsto ako uložimo dovoljno sebe u cijeli proces, prihvatajući kako one dobre strane, tako i one loše, pa i sve nerviranje, nedostatak vremena i umor, jer je sve to integralni dio uspjeha, i nemoguće ga je ostvariti bez svega navedenog.

Sve što radim, radim kako zbog drugih ljudi, tako i za sebe.“

Fotografija: Kenan Suljić, privatna arhiva

Najčitaniji tekstovi

Odgovori psihologa 2: Biti dobar prema sebi (i drugima)
Kako zaraditi na internetu?
Kako do „savršene“ fotografije
Call centri: ZA ili PROTIV?
Igra transformacije: Pravnica, vodena vila ili grčka boginja?
Kako do studentskog posla u Sarajevu?
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Kultura mema – od smijeha do političkog djelovanja
More Stories
Ljubav – OČEKIVANJA vs. REALNOST?