Piše: Ema Tokić
Javni prijevoz u Brčkom već godinama je tema o kojoj svi imaju nešto reći. Bilo da je riječ o učenicima koji svakog jutra žure na nastavu, radnicima koji pokušavaju stići na posao ili starijim građanima koji obavljaju svakodnevne obaveze, gotovo svako se barem jednom našao u situaciji da čeka autobus duže nego što je planirao. Autobusi voze, linije postoje, većina ključnih lokacija je na neki način povezana, ali kada se zagrebe ispod površine, slika postaje nešto drugačija. Građani kažu da kašnjenja nisu rijetkost, red vožnje često nije pouzdan, a pojedini dijelovi grada ostaju slabije povezani.
Uprkos svim manama, mnogi građani nemaju luksuz da biraju. Za njih je autobus jedina opcija, najjeftinija i često jedina dostupna. Svaki problem u funkcionisanju javnog prijevoza direktno utiče na njihov svakodnevni život: kašnjenje na posao, propuštene obaveze, sat čekanja na stanici koja više liči na ruševinu nego na dio gradske infrastrukture. Tema javnog prijevoza u Brčkom, dakle, nije samo pitanje komfora, nego pitanje kvaliteta života.
Kad informacije kasne više od autobusa
Zamislite da hoćete uhvatiti autobus, ali ne znate kada dolazi. Odete na stanicu — nema rasporeda. Potražite online — nema ništa. Jedino što postoji je PDF koji je neko podijelio u medijima prije nekoliko godina i od tada niko nije smatrao važnim da ga ažurira ili učini dostupnim. U gradu s 35 registrovanih linija javnog prijevoza, saznati kada autobus vozi bio je poduhvat vrijedan detektiva. To je situacija u kojoj se našao Ernad Osmić, nastavnik bosanskog jezika i zamjenik direktora Sedme osnovne škole Rahić — pa je odlučio da je sam riješi.
„Motiviralo me to što sam u nekoliko navrata htio biti korisnik gradskog prijevoza, ali nisam imao pristup formatiranim informacijama rednih linija niti na autobusnim stanicama, niti online. Jedini izvor zvaničnih satnica bio je PDF dokument podijeljen nekoliko godina ranije putem medija. Taj dokument je korišten kako bi se informacije formatirale u pristupačniji oblik, adekvatan načinu dolaska do takve vrste informacija u 21. stoljeću“, ističe Osmić.
Zbog toga je u julu prošle godine sam napravio pregledan spisak svih autobusnih linija s tačnim vremenima polazaka i dolazaka na svaku stanicu, dostupan na adresi brckobus.netlify.app. Ovakav primjer pokazuje koliko su promjene moguće — i koliko su potrebne.
Glasovi s terena
Iskustva građana variraju — od zadovoljnih korisnika do onih koji su odavno okrenuli leđa autobusu. Amarela, osamnaestogodišnja učenica Ekonomske škole, spada u prvu grupu.
„Ja svaki dan koristim autobus da idem u školu i vraćam se kući i stvarno mi puno znači jer je praktičan i ne kasni često. Stanice su mi blizu kuće i škole, pa mi je sve jednostavno i ne moram dugo pješačiti. Vožnja je uglavnom ugodna, ali djeca znaju biti nekorektna i praviti buku. Sve u svemu, zadovoljna sam ovim načinom javnog prijevoza jer mi olakšava svakodnevnicu.“
Edel Smajlović (21), uposlenik firme MMG Gradnja, gleda na stvar drugačije. Automobil mu je primarni izbor, ali ne isključuje autobus — uz jedan uslov.
„Vozači autobusa uglavnom voze korektno, ali se zna desiti da zbog rasporeda ili gužve budu malo ‘oštriji’ u vožnji. Što se tiče autobusa, moj utisak je da izgledaju solidno izvana, ali mislim da bi unutrašnjost i udobnost mogli biti na boljem nivou. Iskreno, rjeđe bih se odlučio za javni prijevoz jer mi je automobil praktičniji, ali kada bi linije bile tačnije i autobusi moderniji, vjerujem da bi više ljudi, uključujući i mene, razmotrilo tu opciju. Po mom mišljenju, najveći problem je upravo nedovoljna usklađenost polazaka i opći kvalitet usluge.“
Fatma Tanjić (18), također učenica Ekonomske škole, donosi možda najširi pogled. Hvali besplatan prijevoz za učenike i studente kao mjeru koja mladima stvarno olakšava svakodnevnicu. Međutim, ukazuje i na slijepu tačku sistema: međugradske linije prema Tuzli, Sarajevu ili Zenici, po njenom mišljenju, nisu dovoljno česte, pa građani ponekad moraju čekati satima na naredni polazak. Dodaje i opservaciju o odnosu prema onome što postoji — smatra da mnogi mladi ne prepoznaju vrijednost sistema koji imaju, iako je u posljednjim godinama došlo do određenih poboljšanja poput uvođenja novijih autobusa.
Roditelji: praktičnost nasuprot brige
Jedan anonimni otac čije dijete ima 14 godina opisuje odnos prema javnom prijevozu koji mnogi roditelji vjerovatno prepoznaju: nema alternative, ali ni punog mira.
„Kao roditelj, odlučio sam da moje dijete koristi javni prijevoz prvenstveno zbog praktičnosti. Radim i jednostavno nemam mogućnost da ga svaki dan vozim u školu i vraćam kući, tako da je autobus bio najlogičnije rješenje. Stanica nam je relativno blizu, a linija ide direktno do škole, što nam puno olakšava svakodnevicu. Generalno, mogu reći da sam djelimično zadovoljan — ima dana kada sve funkcioniše kako treba, ali ima i situacija kada autobus kasni ili je prepun, pa djeca moraju stajati, što mi baš ne ulijeva sigurnost. Ono što mi najviše smeta jeste ta nepouzdanost i nedostatak reda u samom autobusu. Kao roditelju, nije mi svejedno kada ne znam hoće li dijete stići na vrijeme ili kako će se vratiti kući. Volio bih da su autobusi redovniji, bolje organizovani i da se više pažnje posveti sigurnosti i kulturi ponašanja.“
Stanica koja nije stanica
Posebno je problematična glavna autobuska stanica u Brčkom, koja više liči na prostor za čekanje nego na funkcionalnu stanicu. Na lokaciji su tek dvije kladionice, dok je natkrivena površina sa starim klupama nedovoljna za prihvat putnika — naročito kada autobusi kasne i ljudi čekaju satima. Moderna autobuska stanica u Brčkom bila je najavljivana, ali nikada izgrađena. Ovakvo stanje dodatno otežava korištenje javnog prijevoza i naglašava koliko je infrastruktura zapostavljena.
Kada autobus ne dođe: taksi kao alternativa
Kada gradski prijevoz zakaže — ili jednostavno ne pokriva željenu rutu ni termin — građani posežu za taksijem. U Brčkom je najpoznatija firma EUROTAXI, sa standardizovanim cijenama: start je 2,50 KM, a svaki kilometar košta 1,80 KM. Na ulicama rade i lokalni taksisti, koji su često skuplji, naročito za povremene korisnike. Ova alternativa dobro oslikava širu sliku: što je javni prijevoz nepouzdaniji, to su troškovi građana veći.
Šta kažu nadležni
Semir Murselović, šef Pododjeljenja za javni saobraćaj i održavanje vozila, pruža zvanični uvid u stanje sistema. Na području Brčko distrikta trenutno je registrovano 35 linija gradsko-prigradskog prijevoza, a uslugu obavljaju kompanije „Dinamik-Turs“ d.o.o. i „Viena TOUR“ d.o.o. Kao najčešće izazove navodi poteškoće u provođenju tendera i ugovora s prijevoznikom, te usklađivanje s potrebama korisnika.
Što se tiče budućnosti, Murselović najavljuje izradu studije koja će analizirati javni gradsko-prigradski prijevoz i dati prijedloge za unapređenje. Sredstva za tu namjenu već su obezbijeđena u budžetu za 2026. godinu.
35 linija, jedna studija i mnogo otvorenih pitanja
Javni prijevoz u Brčkom ima stvarnih prednosti: 35 linija, besplatan prijevoz za učenike i studente, autobusi koji ipak voze. Ali ima i problema koji se godinama ponavljaju: nepouzdani redovi vožnje, loša infrastruktura, rijetke međugradske linije i informacije koje su teže dostupne nego što bi trebale biti u 2025. godini.
Studija najavljena za 2026. donosi nadu, ali i pitanje: koliko još studija treba da se napravi, a da se nešto i promijeni? Dok odgovor na to pitanje čekamo, autobus broj — i dalje vozi po starom redu vožnje, a građani čekaju.
Ovaj članak je izrađen u sklopu projekta “Akademija omladinskog novinarstva” koji finansira Evropska unija kroz projekat “SEECheck network Fighting disinformation and misinformation through a network of fact-checkers” , a koji u Bosni i Hercegovini implementira Udruženje građana i građanki Zašto ne. Sadržaj je isključiva odgovornost autorice i izdavača, te izneseni stavovi u ovom članku nisu i ne mogu biti smatrani stavovima Udruženja građana i građanki Zašto ne i Europske unije.
