Vidio bi Dante šta su krugovi pakla da je tražio posao u Bosni i Hercegovini. Aplicirao bi kvalifikovan za mnogo toga, a bio uzet u razmatranje tek za nekolicinu poslova. Dante bi možda i odustao na kraju, kada bi shvatio da ovdje nema devet krugova kako očekuje, već da taman na kraju, kada pomisli da je dobio posao, slijedi pakao.
Svima koji tek kreću u potragu za poslom, a pritom nemaju u desnoj ruci kovertu ili u lijevoj kontakt poznanika, od srca preporučujem da se naoružaju strpljenjem i da se eventualno posavjetuju s ljekarom ili farmaceutom prije upotrebe klika za slanje aplikacije za posao.
Ono što slijedi moglo bi se kvalifikovati kao nuspojave.
Nuspojave društva umreženog korupcijom, nepotizmom, nestručnim kadrom i, u krajnjoj liniji, bahatim poslodavcima koji, jednom kada vas pozovu na razgovor, vjeruju da ste u njihovom vlasništvu.
Čak i ako dolazite iz drugog grada na razgovor, oni neće smatrati svrsishodno da vas blagovremeno obavijeste o terminu razgovora, a kamoli da se pobrinu za refundaciju putnih troškova jer, pobogu, vi tražite njih, ne oni vas. To što vas zovu na razgovor, to je tek formalnost koja se mora zadovoljiti, kako bi na kraju „mali od poznanika“ sjeo na poziciju regularno.
Nedavno sam aplicirala za poziciju social media managera za jednu kompaniju, gdje su nakon više mojih poziva o informisanju samog ishoda konkursa, javili da sam u užem krugu, ali da slijedi zadatak, koji očekuju da se dostavi u roku od desetak dana.
Zadatak je na nivou mjesečnog posla prosječnog radnika na navedenoj poziciji, a podrazumijeva pravljenje prezentacije od 15 slajdova, istraživanja tržišta klijenta i konkurencije u posljednjih godinu dana, kao i prijedlog objava za narednih mjesec dana.
Jednostavnom računicom, dalo bi se zaključiti da ako barem pet osoba iz „užeg kruga“ uradi navedeno, osoba koja će doći na poziciju regularno može od dobijenih materijala imati radni materijal, iako nema znanje.
A o odbijenicama svima koji čekaju na odgovor, ne vrijedi ni govoriti. To što ste vi uložili vrijeme i trud da napišete po ko zna koji put motivaciono pismo, u kojem više ne znate kako upakovati na atraktivan način „motivaciju za zaradom od svoga rada“, to ne znači ništa. Jer ako vas ne izaberu za prokleti uži krug, nemojte očekivati ni informaciju o tome. Pa ko ste pak pobogu vi?
Što se više bližimo žarištu pakla, to postaje zabavnije, jer kad se odluče za vas, postoji nova varijanta iživljavanja nad znanjem i kompetencijama.
To što ste dobili posao, za vas kao mladu (iako pritom kvalifikovanu) osobu treba da znači dar s neba i da se prema tome tako i odnosite. Uslovi rada i priča o plati se upravo iz tih razloga čuvaju za kraj – kada ste već sretni što ste dobili, a nesvjesni toga šta ste dobili.
Ako ste mladi novinar, s ili bez radnog iskustva (a ovo je naročito problematično ako imate iskustvo), vama će se najvjerovatnije ponuditi prilika „volontiranja“ s ugovorom, koja je divna, jer se vi dokazujete njima, a oni zapravo imaju radni materijal s nula uloženog truda i resursa. To se naravno upakuje u kojekakve paketiće s omotima zvane „stažiranje“, „probni rad“, „probni tekstovi“, a potraje onoliko koliko ste vi spremni glumiti budalu. Ili, bolje rečeno, koliko dugo ste voljni sebe ne cijeniti.
S preko 1000 (autorskih, prilagođenih, prevedenih, istraživačkih) radova, prošle godine sam se našla u situaciji u kojoj mi nude posao za afirmisane novine u RS-u za 300 KM.
Ni manje ni više nego 300 maraka, s tim da mi se pomno objasnilo kako postoji tendencija rasta kroz naredne mjesece. Uzimajući u obzir promjene prebivališta zarad posla, lako se dolazi do zaključka da ni kirija ne iznosi toliko, što im je teško palo, jer bi inače „moglo da se radi“. A
istina je da ne bi moglo. Ni tada, ni danas, ni inače. Ne samo u tom gradu, nego ni da sam kod svoje kuće.
Uloženi novac, trud, neformalna edukacija, vrijeme koje sam provela da bih od sebe napravila ono što danas jesam, jednostavno nikada neće vrijediti 300 KM. Ali ako to ne kažem ja, ako to ne kažete vi, njima je to fer ponuda, s kojom bez srama mogu izaći pred vas.
Jednako kao što je fer da vam ponude platu koja ostaje na početnom nivou, iako očekuju da vam je srednje ime „multitasking“. A najveći plus je, dakako, fleksibilnost, koja u doba današnjeg digitalnog vremena znači da ste dostupni konstantno, za „daj, molim te, zakaži objavu“, „uredi stranicu ili post“, „odgovori na grupi“, jer današnji čovjek je slobodan, samo u svojoj zabludi.
Trebate biti online stalno, društveni, prilagodljivi, povremeno zaduženi i za rad u drugim sferama, koje nemaju veze s vama, ali imaju veze s vašom naivnošću, jer mladost plus diploma se najčešće tumače kao naivnost, koju će mnogi rado iskoristiti.
Dante u Bosni bi shvatio da je njegov pakao raj, jer ono što ljudi rade ovdje pužući od jednog kruga do drugog, ne bi li se pomjerili s biroa, strašno je.
Strašno je i što čuvari kapija za krugove znaju biti polupismeni, neuki i nestručni ljudi, koji će od vas tražiti ono što su čuli da osoba vašeg opisa posla treba raditi. Ipak, ego im je veći od neznanja pa će često postaviti situaciju tako da ste vi onaj koji dobija ili u slučaju otkaza dakako gubi.
Vašar taštine, krugovi pakla, sve to u našoj BiH. Ljudi u redovima s diplomama da bi dokazali caru da je gol.
Ali sve više je publike koja ne vjeruje ni očima svojim, pa vam ostane nejasno na kraju. Jeste li ga samo vi vidjeli golog ili je vrijeme da odete? Negdje gdje ljudi oblače znanje i nude zasluženo za ono što vi nudite?