Kad čovjek pogleda fotku doktora Šešelja i bivšeg predsjednika Tome Grobara, u pozadini vidi mladog momka koji nosu gajbu piva – odmah primijeti potencijal. Kako li samo nastaju vođe i lideri, od gajbe do predsjednika, premijera, gazde, ukratko kralja svega što diše u Srbiji?! Despot i tiranin, kažu liberali, vratio je Srbiju u devedesete, gradi Veliku Srbiju, a pravi se fin. Dajte ljudi, primijenite iste te kriterije na Makrona i Bajdena, ishod je isti.
Ko je onda lider po mjeri? Finska premijerka? Što bi nadrealisti rekli, „u Švedskoj nemiri, zdravo“. Nemam nikakvu namjeru braniti njegovu politiku, odnos prema medijima, ljudima, ali moram naglasiti da je Srbija pristupila pregovorima EU, ima ekonomske pokazatelje najbolje u posljednjih 20 godina i predsjednik Aleksandar Vučić vodi, kako god vi to vidjeli, umjerenu nacionalističku politiku.
Umjerenu? Pa da. Naime, kao što rekoh, on pripada Europskoj pučkoj stranci, uveo je dio sankcija Rusiji, pregovara o Kosovu, bla bla bla... Uostalom, svejedno. Dečko je pokazao svoj potencijal, zar ne?
