Pijaca emocija – Koliko nam vrijedi ljubav danas?

Stare okrpljene čarape ili nove iz marketa? Igla i konac ili pravac kanta za smeće? Imamo li danas strpljenja, volje, ali i materijala za koji je vrijedno biti strpljiv? U brzom svijetu gdje smo uvijek „jedan klik“ do savršenstva, koje ostaje neuhvatljivo kao zraka sunca, koliko smo spremni ulagati? I šta je vrijedno truda ako je igra koju igramo nemilosrdni ruski rulet?

Kad slušamo bake i djedove, roditelje i rodbinu, čini nam se kao bajka. Mistična, višedecenijska, uzajamna prava ljubav. Ipak, nikad više nije djelovala kao iluzija u vremenu gdje sve dobro traje otprilike kao i Instagram story, 24 sata. Opasno smo se izgubili u vremenu i prostoru da bi se i glumci iz filma „Povratak u budućnost“ zbunili kada bi došli u ove lude godine.

Ljubav, kao trojanski konj, drvena i puna prevara

2022. godina. Već gotovo treća u nizu onih „izgubljenih, zamrznutih COVID“ godina. Godina koja nas baca na talase novih generacija koje, na granici između depresije i euforije, traže ono što se čini izgubljeno – pravu ljubav.

Postalo je dostupno, previše lako, servirano i isprazno. Postalo je roba. I da, svaka roba ima svog kupca, ali imaju li kupci uopšte više istančan ukus? Nedavni dokumentarac koji je privukao ogromnu pažnju, „Tinder Swindler“, prikazao je upravo tu stranu medalje. Očajne žene koje u potrazi za „savršenim“ padaju na iluziju, koja je danas sinonim za ljubav. Status, moć, ugled, broj pratitelja. Bivaju prevarene i obmanute za milione dolara. Na koncu, gotovo niko ih ne sažalijeva jer, pobogu, davale su svoje novce svjesno. Radile su to iz ljubavi. A ljubav, kao trojanski konj, drvena i velika, dok u njoj čuči gomila prevara.

Na pijaci emocija počeli smo se isuviše cjenkati. Cicije skupljenih ruku željne kavijara s lokalnog štanda. Izgubili smo se između onoga što jeste i onoga što bi moglo biti. A onda se šokiramo što nam djeca idu „pogrešnim putem“.

Strpljenja nema, potrošeno je

Kakav je to put u kojem smo prije lijepe riječi usadili djeci tablet u ruke? Put Instagrama, TikToka i drugih oblika lake zabave, koji imaju svoje prednosti, ali tek onda kada si svjestan svega što te okružuje.

Granica između laži i stvarnosti nikad nije bila nejasnija pa ne čudi što mnogi istu ni ne vide. A optičari nam ne mogu podesiti dioptriju, jer su negdje usput i sami oslijepili. I otuda taj poriv da poput slijepca u sobi tapkamo, pipamo, pokušavamo da se krećemo unutar mraka.

Strpljenja nema, potrošeno je. Ulaganja nema, izgubljeno je. Ako je seen bačen prije 5 minuta, razvijeno je već minimalno isto toliko teorija zašto odgovora nema. Filteri su spremni, čaše pune. Storiji okačeni, arhive spremljene. Teška artiljerija s kojom pucamo sami u sebe. Željni dokazivanja, najmanje se dokazujemo onima kojima trebamo. A hvalospjev svijeta ne vrijedi ni šaku pijeska. Kamoli nečega više.

Naučili smo djecu da „krompir“ na prstu poderane čarape znači „baci“. Konac i igla u opasnosti su da postanu kao i poštenje – „zaboravljeni“. Ko još krpi, kad može uzeti novo? A novo nakon probnog perioda postaje staro. Samo to na uputstvu ne piše. Šarena laža, dobar marketing i eto 2022. u carevom novom ruhu. A ruho dizajnirano 2020.

Prava ljubav je makadam

Kome smo prodali laž na pijaci emocija i koliko vrijedi ljubav? Red je reći generacijama koje tek sazrijevaju da Instagram veze ne postoje. Ili postoje, ali samo za Instagram. Najveće ljubavi ostaju u četiri zida. Nisu željne hvalospjeva ni pohvale, jer cijeli svijet stane u oči u kojima se ogledaš kada si voljen.

I tad kad to jesi, ne postoji sumnja. O ne, dobro znaš je li to to. Ali da ne postoje prepreke, lagala bih. Prava ljubav nije lokalna ulica, kojom se prošetaš i vratiš u roku. O ne, prava ljubav je makadam. Šumski put usred kojeg ti pukne guma pa obuješ gumene čizme i hodaš po blatu i snijegu. Svitanje zore usred mraka i padanje mraka usred sunčanog dana. Ljubav je posjekotina, koju uz voljene ruke previjaš. Paziš, njeguješ i krpiš rane.

Ljubav je kintsugi, japanska umjetnost popravljanja keramike zlatom. Kad neko vidi tvoje pukotine i naspe nešto najbolje od sebe u njih da zarastu. A kad i ti radiš isto. I ne, ne postoji garancija, niko ti ne kaže da je trud zagarantovano isplativ. Ali ne odustaješ. Najviše shvataš u kakvoj si vezi onda kada ti je najgore, jer u najboljem, svi su dobri.

I kada dvoje zajedno rastu, njihova vrijednost nema cijenu. Oni najbolje znaju koliko vrijede. A gdje nema rasta, stagnacija i pad evidentni su. Zato nemojte da vas zavaraju kad kažu da ljubav vrijedi 540 lajkova, 20 dijeljenja, tri skupe večere. Vožnja u skupim kolima i Instagram story. Nemoj dati ni dva dinara, druže, za šuplju priču koju nam danas služe.

Ljubav vrijedi onoliko koliko joj vrijednosti, truda i pažnje daš. I nije svaka veza ljubav, i to da znaš. Nije svaki pogled romansa, ni svaki dodir emocija. Nešto je prolazno, nešto je privremeno. Ali ono što znam i garantujem jeste ono da kada je trajno, zaboraviš da je išta postojalo prije. I eto, tad se pokupiš s pijace, jer shvatiš da si našao čak i ono što nisi znao da tražiš.

Najčitaniji tekstovi

Zašto sve manje studenata upisuje fakultete u BIH - loš kvalitet, demografska kriza ili neperspektivne karijere?
Kako do studentskog posla u Sarajevu?
Zlatna Karika Saldina Nurak: Programiranje nije struka za slabiće
Call centri: ZA ili PROTIV?
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
Darko Rundek za „Karike“: „Rijeke znače slobodu i opstanak svih nas“
Ne sudi knjizi po guzici
Odlaze li mladi jer žele ili jer nemaju drugog izbora?
Sigurne kuće imaju skloništa i za djevojke – incesti i seksualno nasilje u porastu
Ivana Džamić: Ponekad mislim da nijedan virus ne može da bude toliki neprijatelj kao što čovek može prema čoveku
More Stories
Skidamo maske: Pišem ovo, a ruka mi drhti od bijesa