Biseksualnost mi je omogućila egzistenciju u dva svijeta istovremeno, iako se ni u jednom ne osjećam potpuno ugodno

Kada ste biseksualna osoba, suočeni ste s dvostrukim odbacivanjem – hetero ljudi vas smatraju homoseksualcem, a homoseksualci pederom koji nema hrabrosti da prizna šta je u stvari.

Svijet smo naučili gledati crno-bijelo, tako smo odgajani. Moja generacija je u adolescenciju zakoračila u doba prije dolaska interneta, kada su prvi kontakti s pornografijom i otvorenom seksualnošću bili pornografski časopisi koji su strčali iz postsocijalističkih kioska. Sjećam se da su koštali neke tri marke, što je nama u to vrijeme predstavljalo basnoslovnu cifru. Tadašnja pornografska estetika je bila sasvim drugačija – bilo je prihvatljivo imati neobrijane genitalije i ne izgledati poput antičke statue. Kada bi nam se ukazala prilika da nam jedan takav časopis padne u šake, zajedno bi ga gledao s prijateljima. Zajedničke masturbacije su naravno bile tabu. Jedan od prijatelja je ubrzo zatim dobio satelitsku antenu koja mu je omogućila pristup mnogobrojnim pornografskim kanalima. U tom širokom dijapazonu pornografije nalazili su se i gay kanali. Kada bi naišli na njih, moji prijatelji bi s grimasama gađenja prebacivali na heteroseksualne sadržaje. Meni se ta vrsta pornografije nije gadila, uzbuđivala me koliko i heteroseksualna. Nisam pravio distinkciju između ljepote muškog i ženskog tijela.

Frojd – dobar početak potrage

Iako odgajan u ateističkoj porodici, kroz društvo sam upijao konzervativne stavove o tome da je homoseksualnost grijeh i bolest. Bio je to ideal društvenog života, dok su se u meni miješali nametnuti osjećaji krivice, nastranosti, prljavštine i bio sam potpuno zbunjen. Moja porodica, kao i mnoge druge u Jugoslaviji, kupovala je čitave komplete knjiga koje nikada niko nije čitao.

Te knjige kupovane na metar bile su nekakav statusni simbol – dokaz emancipacije radničke klase. Među tim kompletima bila su i sabrana djela Sigmunda Frojda. Već sam tada načuo od odraslih da je on pisao o seksu i bio nastran. To mi se učinilo kao dobrim početkom vlastite potrage. Uzeo sam da čitam njegovu knjigu O seksualnoj teoriji. Nisam razumio gotovo ništa, osim njegove tvrdnje o nekakvoj primordijalnoj biseksualnosti, bar sam to ja tako shvatio. To me je utješilo jer sam našao koliko-toliko naučno objašnjenje svojih emocija.

Brzi internet je donio u moj život mini seksualnu revoluciju

Napokon sam mogao vidjeti pornografiju kakvu sam želio – homoseksualnu, heteroseksualnu, kao i sve između. Odjednom sam otkrio prostor u kojem hiljade ljudi voli iste stvari kao i ja te sam konačno shvatio da pripadam grupi ljudi koja ipak nije toliko mala. To mi je pružilo dodatni spokoj. U osnovnoj su naravno postojali dječaci čija je muškost, nazovimo to tako, bila upitna, bili su loši u fudbalu i družili su se više s djevojčicama. Bili su poput lakog plijena, ranjene životinje oko koje se okupljaju predatori.

Nedostatak muškosti u tom dobu značio je socijalnu smrt – izgnanstvo iz društva. Nisam bio oličenje muškosti, no nisam odavao ni takozvanu fem vibru prema kojoj su nas heteroseksualci nekako identifikovali. Imao sam veliku moć samokontrole te nisam nikada dao natuknuti da sam u tom smislu drugačiji. Veliki plus je bio što su me istodobno privlačile i žene, nisam morao glumiti.

Muška svlačionica – hram gdje ono zabranjeno postaje dostupno

Izvježbao sam pogled tako da moje promatranje njihovih polugolih tijela ne bude buljenje. Kako je biologija neumitna i hormoni su radili svoje, polako smo se transformisali u muškarce. Moji drugovi su se pretvarali u nedostižni objekt moje žudnje, tako da sam osim pogleda morao skrivati i nekontrolisane erekcije. Tada sam shvatio da moja seksualnost nije nikakva faza ili proces, već dio mene. Nisam imao hrabrosti da pitam druge osobe za koje sam pretpostavljao da su drugačije orijentacije – mislio sam šta ako nisu, a ja se razotkrijem.

U isto vrijeme počeo sam da osjećam i sve veću privlačnost prema ženama

Zapazio bih kada se kreću jedre u svojim lijepim kratkim suknjama niz ulicu. To naravno nije olakšalo moju situaciju, nego je moje emocije učinilo još više konfuznim. Kada bih ugledao zgodnog momka ili djevojku, zamišljao bih kako bi bilo lijepo biti u nekom ljubavnom trouglu s njima. Nikada se nisam osjećao dovoljno ugodno da nekoj heteroseksualnoj osobi, pogotovo muškarcu, povjerim tako nešto jer čak ni progresivni heteroseksualci nisu baš bili previše otvoreni za neki odnos s nekim, recimo upitne seksualnosti. Autao sam se ukupno dva hetero prijatelja za koja sam bio siguran da se neće previše uzbuditi oko toga i bio sam u pravu.

Kada ste biseksualna osoba, suočeni ste s dvostrukim odbacivanjem – hetero ljudi vas smatraju homoseksualcem, a homoseksualci pederom koji nema hrabrosti da prizna šta je u stvari

Moj konkretnije seksualne avanture će me naučiti i o velikoj podjeli unutar same gay zajednice na mede, twinkove i mnogobrojne druge estetske kategorije. Gay svijet odiše stanovitom okrutnošću – oni koji izgledaju prosječno, ispodprosječno, imaju puno manje šanse za neku intimnu vezu ili seksualno zadovoljenje. 40 godina u gay svijetu je duboka starost te ako se ne vodi računa o izgledu, brzo bivate zamijenjeni mlađim, poželjnijim modelom.

U nedostatku queer prostora, čitava scena egzistira online na dejting aplikacijama s ustaljenim frazama: A ili P? Šta tražiš? Ova distanca koju pruža online prostor itekako pomaže kod prvobitne stidljivosti i neiskustva, a upoznavanje kakvo se praktikuje u hetero svijetu gotovo da ne postoji. To sa sobom nosi i određene rizike. Mnogi u zajednici ne koriste zaštitu i ne testiraju se redovno. Brzina kojom se dejt dogovara je astronomska za hetero svijet – nema poziva na kafu i ostalih uobičajenih društvenih rituala. Nekada se čitava stvar od chata do seksa završi za sat vremena.

Instantizacija odnosa, odsustvo monogamije i ljubomora

Ova svojevrsna instantizacija odnosa u gay svijetu vam potpuno promijeni odnos spram vlastitih i tuđih emocija i percepcija. Vaš partner s aplikacije je tu isključivo za obostrano seksualno zadovoljstvo, zaljubljivanje je isključeno, budući da je gotovo nemoguće naći stalnog partnera. Odsustvo monogamije u gay zajednici nudi jednu vrstu slobode o kojoj mašta većina heteroseksualnih muškaraca (i jedan manji broj žena), ali i stvara neke nove izazove. Mnogi gay parovi podcijene snagu ljubomore koja se javi kad-tad i zna završiti s traumatičnim raskidima.

Učenje pravila u hodu

Sva ova nepisana pravila s određenim odstupanjima, naravno, uče se u hodu, ne postoji generacijski  prenos znanja, u bližem okruženju nema starijih muškaraca koji će vam kroz tipične muške razgovore makar onako površno i stereotipno objasniti svu dinamiku muško-ženskih odnosa, a kada ste queer, javna sfera vam je prilično ograničena. Moja biseksualnost mi je omogućila egzistenciju u dva svijeta istovremeno, iako se ni u jednom ne osjećam potpuno ugodno.

Nemam pojma šta će mi to budućnost donijeti, no jedno je sigurno – odbijam živjeti u strahu jer sloboda se osvaja, zar ne?

A.

Fotografije preuzete sa Unsplash.com
Blog je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj bloga isključiva je odgovornost Omladinskog magazina „Karike“ i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.

Najčitaniji tekstovi

Život gej osobe u vehabijskoj porodici i zašto biti vidljiv
Poziv video umjetnicima/ama – takmičenje za najbolji kvir video rad
Kako do studentskog posla u Sarajevu?
KVIZ – Provjeri svoje znanje o pravima žena
Međunarodni dan studenata uz razgovor s Farukom Devićem, predsjednikom SPUS-a
Call centri: ZA ili PROTIV?
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
Pismo domovini
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Studentski domovi u Sarajevu: Gdje su, kakvi su, kako se prijaviti?
More Stories
Apsurd kulture straha – Bosna i Hercegovina poslije rata