Otišli su, jesu li se pokajali?

Odlazak mladih iz krajiških opština vidljiv je golim okom. Ne može proći mjesec, često ni sedmica, a da ne ode školski drug ili poznanik, neko iz vaše ulice, vašeg naselja… Često razmišljam o onima koji su otišli, žaleći ih i zavideći im istovremeno. No, otkud moj žal i zavist izviru? Šta stvarno znam o onima koji su otišli, razlozima njihovog odlaska i sreći koja čeka negdje drugo? Priznajem, ponajviše iz napisa u medijima koji su puni generalizacija tipa: “mladi odlaze zauvijek”, “ovi što bježe sada, nikome neće slati devize”, “karta u jednom smjeru”…

Zbog toga sam odlučio da razgovaram s nekolicinom poznanika koji su otišli u inostranstvo. I s onima koji su otišli nedavno, tek prije mjesec ili dva, kao i s drugima koji su “vani” već nekoliko godina. Htio sam da čujem iz prve ruke zašto su otišli, koliko je lako “snaći se” u novoj sredini, koja je razlika između života u BiH i na zapadu, da li se neko od njih pokajao i da li se žele vratiti. Kako bih dobio što iskrenije odgovore od sagovornika, predložio sam da ne objavljujem njihov puni identitet.

Privikavanje na novi život

Naš prvi sagovornik, E., “svjež” je dijasporac – u Njemačku je otišao prije mjesec dana. U BiH je bio zaposlen, otvorio je vlastiti obrt i po potrebi imao jednog ili dva radnika. Zbog loše poslovne klime, kaže, nije dugo izdržao. Najveći je problem predstavljala nemogućnost naplate već odrađenih poslova. To je bio glavni razlog zašto je zatvorio biznis i otišao u Njemačku. Tamo radi u struci i kaže da je trostruko više plaćen nego što bi bio u BiH. Ipak, početak u novoj zemlji nije jednostavan. “Nije nimalo lako krenuti ispočetka, pogotovo u stranoj zemlji gdje nemaš nikog svog, a i oni koje imaš posjeduju slabo ili gotovo nikakvo znanje o tome kako stati na noge, kako olakšati, što se tiče papirologije i svega ostalog”, kaže ovaj mašinski tehničar i dodaje da mu je zbog snalažljivosti i poznavanja dva strana jezika bilo lakše savladati sve poteškoće. Ne žali što je otišao iz BiH, ali je nostalgija očigledno prisutna. “Mislim da nisam pogriješio, iako me srce svaki put zaboli kada mi se netko odozdo javi i pita kako mi je.” Otkriva nam da često sanja o povratku kući i jednog dana se planira vratiti, ali kada će to biti – ne zna. Ono što ga drži u Njemačkoj su zagarantovana plata i zaštita koju država pruža radnicima.

K. je takođe mašinski tehničar, sa svojim poznavanjem rada na CNC mašinama u BiH mu je bilo lako pronaći posao odmah nakon završetka školovanja. Međutim, zbog ponude iz Slovenije dao je otkaz i napustio BiH prije mjesec dana. Ističe da je glavni razlog odlaska bila mala plata i nepoštivanje radničkih prava. U Sloveniji se lako snašao, a jedini veći problem je smještaj. “Teško se nađe stan, a i kad se nađe treba platiti unaprijed 2-3 mjeseca, a ako si u većem gradu dosta njih neće da izdaju stan radnicima nego samo studentima”, objašnjava nam. Ipak, ne kaje se što je otišao iz BiH. Kaže da je navjeća prednost života i rada u Sloveniji u odnosu poslodavca prema radniku, ali dodaje i da predrasuda o ‘hladnim Slovencima’ ne stoji. “Duplo se manje radi za puno više para. I ljudi su puno bolji, svi će te pozdraviti, nema veze da li te znaju ili ne.” Ipak, i ovaj sagovornik smatra da će se jednog dana vratiti u domovinu.

“Vratiću se sigurno”

Vratiti se planira i M. koji je prije tri mjeseca počeo da radi za jednu slovensku kompaniju, ali mu je “posao” na točkovima. “Ja sigurno imam u planu da se vratim u BiH. Ali, prije toga moram bar neke stvari obezbjediti sebi i svojima kako bih sa ‘rahatlukom’ došao i ostao u svojoj kući. Trenutno sam svaki vikend kod kuće a radnim danima sam u kamionu po Europi”, kaže nam ovaj 30-ogodišnji diplomirani ekonomista. U BiH je radio brojne poslove, rijetko u struci, što je jedan od razloga zbog kojih je prelomio da ode. Ostali razlozi su: “mala plata, mito i korupcija u skoro svakom segmentu života, izrabljivanje radnika i nepoštivanje radnih prava od strane poslodavca, podijeljenost naroda u BiH zbog politike i glavni razlog je egzistencija moje djece”.

Nije rijetkost da visokoobrazovani mladi ljudi iz BiH rade kao vozači u zemljama EU (Foto: Pixabay.com)

Kaže da nije lako napustiti svoj dom, grad i porodicu, ali upravo zbog budućnosti djece je otišao tamo gdje može više zaraditi. “Ja sam već izgrađen čovjek od 30 godina koji ima svoju rutinu i zanimanja. Krenuo sam u nezahvalan posao jer sam 5 ili 10 dana odvojen od porodice.” Da li smatra da je pogriješio kada se odlučio na takav korak? “Hm?! Realno, zbog boljeg života općenito za moju porodicu mislim da nisam, a da nemam porodicu možda bih drugačije odgovorio i nešto pokušao napraviti za dobrobit mene i mojih sugrađana”, odgovara nam M.

Š., još jedan mašinski tehničar, iako ima nešto duži staž u inostranstvu od prethodnih sagovornika, jednako je nostalgičan za domom. On je u Minhenu nešto duže od godinu dana, ali ne radi u struci, već u restoranu brze hrane. Jedini razlog zbog kojeg je otišao jest taj što u BiH nije mogao pronaći posao. U Njemačkoj se uvjerio da je lako pronaći posao i ima finansijsku sigurnost, ali i dalje sanja o rodnom kraju. “Jesam li pogriješio što sam otišao je pitanje na koje ni ja sam sebi ne znam odgovoriti… Planiram se vratiti kad stvari krenu na bolje i pokrenuti nešto svoje u BiH.”

“Žao mi je što nisam otišao ranije”

U Minhenu je već tri godine i S. On je napustio BiH odmah po završetku srednje škole. Saobraćajni je tehničar, ali u Njemačkoj radi na poziciji PR-a u jednoj socijalnoj ustanovi. Razlozi njegovog odlaska nisu bili egzistencijalne prirode. Jednostavno, želio je vidjeti novu sredinu i osjetiti drugačiji kvalitet života. Iako za sebe kaže da je imao sreće da upozna određene ljude i “lako” pronađe posao koji mu odgovara, smatra da svako ko ode u nekom trenutku preispita svoju odluku. Ipak, svjestan je da mu Minhen nudi više mogućnosti, perspektive, pa i kulturno-umjetničkih sadržaja nego čitava BiH. Ne isključuje povratak u domovinu, ali ne zauvijek jer, kako kaže, ni u Minhenu nije zauvijek. “Nadam se da ću nastaviti dalje uskoro, neki drugi grad, druga zemlja, drugi ljudi. Treba ostati u pokretu, Zemlja je velika, a i ljudi na njoj šareni.”

Vrtuljak na Oktoberfestu, Minhen (Foto: Pixabay.com)

Prije tri godine je kofere spakovao i A. Njegova destinacija bila je Irska. Ni s diplomom iz informacionih tehnologija u BiH nije mogao naći posao. Nakon odrađenog pripravničkog staža, dvije godine je bio bez posla. Sada radi kao web developer u jednoj od vodećih kompanija u Dublinu. “BiH sam napustio iz razloga što nisam vidio nikakvu perspektivu, a ni napredak u bilo kojem pogledu. Roditelji su toliko novca uložili u moje školovanje da nije nimalo pristojno poslije fakulteta sjediti kod kuće bez posla. Morao sam potražiti svoju šansu van zemlje”, govori nam A. Danas se nimalo ne kaje što se odlučio na taj korak. “Samo mi je žao što nisam otišao odmah poslije završetka fakulteta. Nakon samo dvije godine stao sam na noge, radim u struci, plaćen sam realno za svoj rad te uživam u svom poslu i usvajam nova znanja”, kaže on. Dodaje da je teže dobiti posao u BiH nego otići u drugu zemlju, započeti novi život i pronaći posao u struci. Život u BiH i Irskoj je, po njegovom mišljenju, neuporediv. “Ne znam ko je predsjednik države, niti bilo kojeg političara. Ovdje te niko ne pita ko si, šta si i odakle si. Znaš raditi svoj posao, imaš dobre reference imaš posao bez problema”, ističe. U BiH se ne planira vratiti, kako nam reče, barem do penzije.

“Naše vrijeme će doći”

Nešto kraće od tri godine u inostranstvu je i F. I ona je visokoobrazovana osoba s fakultetskom diplomom iz polja tekstila i dizajna. U Njemačkoj radi kao modni dizajner za jedan poznati američki modni brend. I u BiH je bila zaposlena. “Nakon završenog fakulteta sam odmah dobila posao u struci. Više poslova sam mijenjala i svi su bili u struci. Kasnije sam se jedan period našla na birou rada i uz pomoć njih sam dobila poticaj da otvorim samostalan obrt”, kaže ona. Želja za novim izazovima i mogućnostima napretka bila je presudni faktor u odluci da ode iz BiH. Privikavanje na novi način života je za nju bilo zahtjevno. “Uopće nije bilo lako. Prije svega jezik koji u jako brzom periodu moraš savladati, a također i mentalitet lokalnog stanovništva koji nije ni sličan našem.” Zbog toga često razmišlja kako bi bilo da je ostala u BiH. “Možda nismo sve mogućnosti isprobali koje naša predivna zemlja nudi. Možda ipak mi nešto možemo promijeniti, ali trebamo biti uporniji, složniji…”

Ističe nam prednosti života u jednoj i drugoj zemlji: “Život u BiH je puno mirniji, što bi mi rekli “rahatniji”. Imamo malo, ali bude nam nekako dovoljno, naviknuli smo na to malo. U Njemačkoj je potpuno drugačija slika. Vremena se nema gotovo za ništa, jako puno ih radi dva posla i gotovo niko nije spontan. Sve se mora unaprijed planirati. Naravno, taj ubrzani život ima i svoje prednosti, mogućnost veće zarade i kvalitetniji život nego u Bosni.” Za razliku od prethodnog sagovornika, optimistična je u vezi svog povratka u domovinu i budućnosti zemlje. “Kada napustiš okruženje u kojem si čitav život i pogledaš na nas s druge strane, izvana, budu ti neke stvari jasnije. Mjesta za rast i razvoj kod nas definitivno ima. Možda sada nisu idealne prilike, ali to ne znači da za par godina neće biti nekih promjena. Svoje iskustvo i obrazovanje sam dobila u BiH. Na osnovu baš tog iskustva iz tako male zemlje sam i dobila posao u struci u Njemačkoj. Mi imamo jako puno toga za ponuditi i naše vrijeme će definitivno doći”, kaže F. za kraj razgovora.

Sedam mladih osoba iz istog grada, sedam različitih priča o odlasku i životu vani. Nema šablona i nema pravila. Generalizacije koje često možemo iščitati iz medijskih priloga, u stvarnosti teško da vrijede. U konačnici, sve je stvar pojedinca i njegovog shvatanja života. Nakon razgovora s našim sagovornicima ne možemo zaključiti ni da su više nostalgični oni koji su otišli nedavno, niti da su sretniji oni koji su već nekoliko godina u inostranstvu. Posao, zarada, životne navike, porodica – samo su neke od varijabli u složenoj formuli za izračun ljudske sreće. I ovdje i tamo.

Spread the love
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
amir.puric

amir.puric

Comments are closed here.