Robovi socijalnih mreža

Sloboda, eleutheria na grčkom, liberté na francuskom, freedom na engleskom, die Freiheit na njemačkom, libertas na latinskom… Sve su to riječi za stanje slobode, ali šta je zapravo sloboda? Prvi zapis riječi sloboda je iz sumarskog jezika; sloboda je tu napisana kao ama-gi.

Ama-gi je riječ koja dolazi iz dvije riječi, ama, što znači majka, i gi, vraćanje, povratak, što u bukvalnom prijevodu znači „vraćanje majci“. Prema starim Sumercima, sloboda je zapravo stanje povratka Majci prirodi, povratak prirodi i pravom sebi, osobi od krvi i mesa, pronalaženje svojih užitaka i uživanje u životu, prostim jezikom živjeti život punim plućima. Grci su u doba svojih „velikih umova“ imali naziv za slobodnog čovjeka, a to je bio polites (građanin), jer je svaka druga osoba bila ili zatvorenik ili rob. Aristotel određuje slobodu čovjeka na ontološko-etičko-političkoj ravni.

U ontološkom smislu, slobodnim nazivamo čovjeka koji živi radi sebe, a ne radi drugoga (Met. 982 b 26). Što znači da je on slobodnog čovjeka definisao kao čovjeka koji je određen za sebe i radi sebe, to jeste, samosvrhom.

Prema rječniku, suprotno slobodi je ropstvo. Jesmo li u ropstvu ili slobodi? Prema Kantu, sloboda je povezana s moralom i s moralnim pitanjem: „Šta uraditi?“. U modernom dobu, gdje tehnologija i brzo širenje informacija preuzima primat, gubi se i moralna osnova. Zaboravljamo etiku, stoga Kantova hipoteza koja je povezana sa moralom nestaje i gubi se, kao i sama sloboda. Preostaje nam ropstvo kao etablirajući poredak, mada svi polazimo od pretpostavke da smo slobodne osobe, prvenstveno individue koje su sposobne donositi odluke same za sebe.

No, kroz godine razvoja tehnologije postali smo robovi, ne u staromodnom, konvencijalnom značenju, da nas mogu kupovati, prodavati, pa čak i uništavati, nego u smislu da smo zaboravili na moral, da smo zaboravili da razmišljamo svojim mozgom. Ni instinkt nam više nema neko veliko značenje, prodali smo ga za Appleov laptop da bismo mogli binge watch Real Housewieves of Beverly Hills. Postali smo robovi naših „pametnih spravica“ koje postaju sve pametnije, pa dostižu i Artificial Intelligence. Kako smo napredovali u poljima tehnologije ubrzo ćemo imati čipove koji će dati našim „pametnim telefončićima“ razum i osjećaje, pa će ubrzo možda doći do prvog predsjednika koji je zapravo robot, smartphone?

Postali smo robovi socijalnih mreža koje „SLOBODNI“ i pohlepni pauci pletu, a zapravo ne shvatamo da smo insekti i da pauk samo čeka tren kada ćemo se zapetljati u nitima mreže da nas pojede žive. Postali smo robovi tehnologije i njenih proizvoda, vjerujemo svakoj informaciji jer je tako napisano na nekom sajtu, vjerujemo svakoj riječi koju napiše neki „blogger“ jer je on blogger. Ne preispitujemo njihove tekstove, vjerujemo im, idemo kao stado za pastirom, ali problem je u tome što je naš pastir ovca, kao i mi, možda čak i veća ovca od nas, i ta ovca nas vodi u propast. Postali smo robovi političara, radimo ono što nam kažu, žalimo se na njih, ali opet za četiri godine biramo isto. Pitanje je: jesmo li slobodni? Rekao bih da nismo, jer smo postali opsjednuti tehnologijom, ne možemo je se odreći, to je naš spas, naš vodič. Moglo bi se reći da je tehnologija postala „prosvjetitelj“, koji loše prosvjećuje. Nove generacije postaju ovisnici o nasilju i zlu koje vide na internetu i televiziji, misle da je to dobro, jer to osobe rade na internetu, i jer ostali, pa čak i njihovi roditelji smatraju to smiješnim. Mladi tinejdžeri misle da je kul biti zao, tinejdžerke se međusobno zovu „kujama“ i to im je znak ljubavi, prijateljstva. Postali smo robovi tehnologije, ljevičarskih političara koji nas vode u u bolje (malo) sutra.

Postavljam ponovo pitanje: „Osjećate li se slobodnim? Da li ste slobodni? Jeste li robovi?“ Osoba koja se može smatrati slobodnom danas je osoba koja ne ovisi o majci Internetu i njenoj dojci koju svi sisamo, a koja se zove dezinformacija. Osoba koja se može smatrati slobodnom jeste ona koje se ne tiče tuđe mišljenje, koja razmišlja svojom glavom. Nadasve, osoba koja je sačuvala svoj moralni kompas je slobodna osoba. Jer su moral i etika dvije drevne igračke, koje smo zaboravili koristiti, ili ih ne možemo koristiti, jer su nam ih naši „gospodari“ oduzeli, poigrali se malo sa njima, pokvarili te igračke, vratili ih u kutiju sa ostalim igračkama i rekli nam da su izgubili tu igračku negdje. Mi smo, kao i svako dijete bez razuma, plakali za igračkom i željeli je nazad, ali su nas lažima uvjerili da nam je bolje bez nje, pa su nam dali novu igračku, koju zovemo Internet. Mislite da ste slobodni, ali niste, tehnologija vas posjeduje.