Ljudske sudbine su najveća poezija ikad

“Ubi me, brate, poluznanje i vojnici partije. Rekli su mi da se smirim, da ne talasam, da čovjek koji previše zna je uglavnom sam, da kad njima kažu, da će oni meni reći šta je za mene dobro i koji je put mojoj sreći. Rekoh, rekoh… Da ne mogu!”

Kreativnom improvizacijom poezije i tekstova banjalučkih pjesnika Nebojše Kuruzovića i Saše Berendika, uz autorsku muziku vrhunskog jazz kvarteta Combine, nastao je nezaboravni poetsko-muzički Jazz Poesy Cabaret. Uz ostale članove koji pjevaju i izvode muziku, samoproglašeni pjesnik, Nebojša Kuruzović, izgovara tekst i izvodi najave u stand up maniru. 

„Meni nekako poezija i jazz idu prirodno jedno sa drugim, kao pršut i vino. Nekako mi se to jednostavno nadopunjuje. Slučajno smo došli na tu ideju. Ja sam ranije slušao odlične muzičare iz Combine kvarteta i pomislio kako bi uz njih predivno išla i poezija. A onda smo se zajedno našli na humanitarnom koncertu u Doboju poslije poplava i pošto su oni svirali prije nas, rekoh daj da se malo igramo i da malo eksperimentišemo. I eto tako, mi se već dvije godine igramo i eksperimentišemo“, govori on.

Prvi nastup desio se u kultnoj banjalučkoj kafani „Krajišnik“. Iako je ovakva forma izvođenja svojstvena za SAD, članovi Jazz Poesy Cabareta su učinili da sličnim tempom zaživi i ovdje.

„Duša na gitari, Saša Berendika, i ja nismo htjeli da rizikujemo da sviramo samo baki Ruži, korupcionaški smo sazvali raju i obećali im besplatno vino i mezu. I bilo je iznenađujuće divno na prvom nastupu, sad da li zbog meze i vina, da li zbog naše svirke i poezije, nikad nećemo saznati, ali činjenica je da smo u velikom broju gradova oduševili publiku iako su bili trijezni i siti. Mislim da je publika željna ovakvih nastupa i uvijek nam kažu toliko nam je žao što nismo poveli još nekoga, a toliko nam je teško da prepričamo šta smo večeras doživjeli“, priča Nebojša.

„Samo su nam navike i bore stare“

Od prvog nastupa pa do dana današnjeg, ističu da su najbitnije promjene koje su se desile one u vezi s „pojačanjem sastava“ – tri nove Jazz Poesy bebe, koje su njihova najveća umjetnička djela. Osim toga, stalno su u potrazi sa svježim idejama i inovacijama.

„Posebno je zanimljiv ‘Jazz poesy za jednu osobu’ u kojem iz publike jedno po jedno izlazi na scenu i nakon ispijene čašice vina i razgovora s nama dobija kao poklon pjesmu koju izvodimo samo za nju. Onda smo pravili Jazz Poesy spektakl s predivnim gudačima Banjalučke filharmonije i mješovitim horom. Mi volimo da probamo nove prostore i upoznajemo nove ljude, samo su nam navike i bore stare“, govori on.

U numerama ima autobiografskih elemenata, pogotovo ako su to ljudi koje svakodnevno susreću i osjećaju njihovu sudbinu i energiju. Pjevali su i još uvijek pjevaju o neobičnim ljudima i trenucima koji su ih u dušu dirnuli, a sve to stiže do publike koja rado sluša i pjesme o Branku Ćopiću, usamljenom tzv. ludom ali kojeg se djeca plaše, gorštaku iz Glamoča, ljubavi, vinu, putovanjima u Šangaj i drugim destinacijama.

„Poezija je za mene vid svjedočenja i ispovijedanja. Čuo sam predivne pjesme iz ladice mojih prijatelja koje, nažalost, nikada neće biti objavljene, vidio sam postupke i ljudske veličine koje su najljepša i najveća poezija ikada. Tako da kad duša progovori, a ona može da priča samo ono što može i da posvjedoči, lako i prelijepo onda nastaje poezija. Sada vidim da se neke pjesme zaista porađaju, mene neko posebno ludilo uhvati u tim momentima. To je inspiracija, život! To nije neka pamet.

„Izazovi su na svim dijelovima planete“

Bez obzira na to što pojedinim mjestima manjka sadržaja za mlade, svakom ljudskom biću je data sposobnost imaginacije kojom može oplemeniti svoj svijet, a čak i negativna iskustva mogu biti poetizovana ako im se pristupi na originalan način. Poezija treba da živi na usnama mladih ljudi u svim oblicima.

„Trebamo se okanuti hiperprodukcije i imitacije. Da bi se napravila kvalitetna stvar u bilo kojoj oblasti treba vrijeme, trud i da budemo ono što jesmo. To je uvijek teško na početku, ali se u konačnici jedino isplati. Što se tiče festivala, i tu je situacija ista. Imate hiperprodukciju ovih pivarskih zabava na kojima nije važno ko i šta svira već da se popije što više piva. Imate male istinski vrijedne festivale koji počinju i umiru ali i jedno i drugo rade s bojom, mirisom i ukusom ljudskih veličina“, navodi Nebojša.

Iskusio je rad s mladim ljudima kroz nevladin i vladin sektor, a određena konkretna rješenja je ponudio na svom blogu  https://novarjesenja.com/ i govorio o tome kako mladi u manjim i ruralnim mjestima mogu da imaju redovno kino i pozorište za ulaznicu od 1 KM.

„Mislim da još uvijek nisam stekao taj stepen duhovnog razvoja, ali svojoj djeci ću govoriti da je duša najbitnija i da je sve i umjetnost, i nauka da ne govorim ekonomija, u potpunosti precjenjeno i nebitno ako u njoj nema duše tj. čitaj Ljubavi tj. po mom dubokom ubjeđenju Boga. Tako da su izazovi isti za sve mlade bilo na kom mjestu ove planete. Susreo sam i bogate Amerikance čiji su roditelji diplomate, i Indijku iz sirotišta koja je od 11 godina plesala na ulici da bi preživjela, i Francuze koji žive u 16 kvadrata u Parizu, i djecu po bosanskim selima. Kad malo razgrneš taj folklor oko njih, svi imaju manje-više iste probleme i svi oni kažu na kraju dana da su srećni kad im je duša mirna i puna ljubavi. Ko hoće da ide neka ide, bitno je da ima gdje da se vrati, a ko hoće da ostane neka ostane, bitno je da ima gdje da pobjegne.“

„Kad postaneš bolji pisaćeš i bolju poeziju“

Nebojši je za snalaženje na sceni pomoglo to što je bio član pozorišta koje se zvalo „Banjalučko novo pozorište“ i pored toga, što je radio edukacije s djecom i dugo vodio klub koji se bavio parlamentarnom debatom. Nastupi su njegovi izlasci, a probleme ostavlja iza kulisa.

„Ne treba se boriti ni sa čim sem sa samim sobom. Kad postaneš bolji pisaćeš i bolju poeziju. Ako ti budeš loš i ne budeš mogao da posvjedočiš to što pišeš, niko ti neće vjerovati. Neka bankari rade svoj posao a mi treba da radimo svoj. Svako je sebi obraz. Al’ vi još jednom razmislite o tome sami, ja sam ipak samoproglašeni pjesnik.“ (smijeh)

U decembru izlazi njihov prvi studijski album koji će imati multimedijalno izdanje, kao kinder jaje „tri u jedan“. Studijski album će sadržavati 10 pjesama i pratiće ga umjetničke fotografije koje su nastale u posebno osmišljenom fotografskom eksperimentu koji je realizovan pod vodstvom fotografa Drage Veinovića. I uz to sve, stiže i zbirka poezije Saše Berendike kao i Nebojšine malenkosti.

„I, naravno, imamo jedan veliki plan a to je da živimo život dostojan čovjeka, jer život je lijep a mi smo još uvijek živi“, zaključuje Nebojša za kraj razgovora.

Comments are closed here.