Ismar Sućeska: Zona komfora je najgora za mlade ljude

Pretpostavljam da svi znate onu dobro poznatu rubriku na Facebooku – predloženi prijatelji. Prije par dana tako gledam nešto na ovoj društvenoj mreži  i primijetim ime Ismar Sućeska. Instinktivno kliknem da pogledam profil, kad tamo mnoštvo informacija o aktivnostima gdje je radio, volontirao i putovao. Istog trena odlučim da bude moj sagovornik za naše drage Karike. I nisam pogriješila. Uspješan sportista (hokejaš), historičar kojeg dijeli diplomski rad do završetka studija, sa visokim stepenom iskustva u civilnom/nevladinom sektoru.

Koliko rad u nevladinim organizacijama može pomoći mladim ljudima u Bosni i Hercegovini?

Intenzivni počeci u NVO sektoru bili su mu 2014. godine u Banci koštane srži,  gdje je napredavao i trenutno obnaša ulogu asistenta projekt menadžera. „Na početku sam pomagao pri prevođenju, podizanju i predavanju dokumenata, radio na štandovima i te neke stvari. Kako sam prolazio kroz edukacije i rad na projektima u ostalim organizacijama tako sam se više uključivao, te sam danas pomoćni projekt menadžer. Cilj  ovog projekta je da se formira BKS u Bosni i Hercegovini i da se pristupi svjetskoj grupi donatora. Sa formiranom BKS postupak liječenja biće olakšan i neće biti potrebna ogromna finansijska sredstva i putovanja u inostranstvo“- govori Ismar, te navodi kako je također paralelno i dio mreže ESN BiH.

Erasmus Student Network (ESN) BiH je neprofitna organizacija osnovana s ciljem podržavanja i razvijanja mobilnosti studenata u Europi i šire. Član ESN-a postao je u maju 2015.godine, te se priključio i projektnom timu organizacije. Početkom 2016. postaje predsjednik skupštine, te koordinator projektnog tima. Na izborima održanim u junu iste godine, izabran je za predsjednika ESN Sarajevo kao novoosnovane lokalne sekcije. „Za vrijeme svog rada u ESN-u stekao sam veliki broj vještina koje su mi koristile u privatnom i poslovnom životu. ESN mi je bio odskočna daska u „svijet mimo fakulteta“, gdje sam upoznao ljude koji su prenijeli na mene svoja iskustva u poslovnom svijetu, prošao edukacije i seminare koji su mi omogućili da bolje pišem projekte, cv, motivaciona pisma, dopise, poboljšam rad u timu, e mail komunikaciju, vještine sa ljudima itd… Pored toga, rad u organizaciji kao što je ESN omogućio mi je da proširim vidike i steknem kontakte i poznanstva širom Evrope“- tvrdi Ismar. Erasmus mreža studenata promoviše stipendije, ali ih ne dijeli, što je bitno naglasiti. Ismar pojašnjava: „Rektorati imaju dodirne tačke sa Erasmus stipendijama. Mi smo samo upoznati sa tim sistemom, sa procedurom prijave za Erasmus.“  

Osnovna uloga ESN-a: Student pomaže studentu

Kao mladi student historije, Ismar je iskoristio Erasmus pogodnosti u Slovačkoj. Objasnio je da je pri dolasku tamo, dobio svog buddija, čiji je zadatak bio da mu pomogne pri traženju smještaja, da organizuje druženja, da mu pomogne pri uputama za kretanje, odnosno da mu pomaže u svim osnovnim stvarima prvih 15-20 dana.  Mišljenja je da se mladi ljudi plaše ili ne žele prijaviti na Erasmus.

„Lično smatram da je to problem studenata, ali i stanja u kojem se naše obrazovanje nalazi. Mnogi mladi ljudi se boje otići u drugu državu zbog razloga koji se mogu riješiti informisanjem. Zaostavština prijašnjeg obrazovnog sistema i dalje utiče na mlade ljude ovdje. Vjerujem da se moramo što prije adaptirati na moderniji stil obrazovanja i edukacije. Ovdje uvijek volim citirati kolegu Samira Beharića koji kaže da je studiranje u jednom gradu kao da čitate jednu te istu stranicu više puta. Izazovi i iskustva koje pruža Erasmus su nevjerovatni, te su teško opisivi. Vještine koje se dobiju pri studiranju u drugoj državi koristiće u bližoj i daljoj budućnosti. Također, jedan od razloga zašto mladi ne idu na Erasmus je problem priznavanja predmeta kod određenih profesora, te ta činjenica dosta uspori sam proces apliciranja. Mada se stvari se popravljaju iz godine u godinu“- riječi su ovog mladog momka koji dodaje da je puno lakše otići iz Bosne i Hercegovine na Erasmus, nego iz neke druge države. Po semestru bude nekih deset do petnaest objavljenih konkursa za Erasmus stipendije, čiji iznosi se kreću od 750 do 850 eura mjesečno, zavisno od države u kojoj ćete se nalaziti. „Aplikacije za Erasmus su prejednostavne. Ne trebaju vam međunarodno priznati certifikati za poznavanje engleskog jezika“– navodi Ismar. Dovoljno je da ste pohađali časove engleskog na Univerzitetu ili da ste išli na kurs, na kojem ste dobili potvrdu, ističe.

MODEL UN-a u Sarajevu

Kao jedno od dražih iskustava, Ismar ističe i sudjelovanje na Modelu UN-a. Ove godine u periodu od 24. do 27. septembra održana je simulacija UN-ovih sjednica, gdje su uspjeli skupiti više od 100 delegata. Navodi kako je to prevazišlo njegova očekivanja, te naglasio kako se sve simulacije odvijaju na engleskom jeziku i kako se moraju pratiti sva pravila i norme UN-a, od kodeksa oblačenja, pa sve do pripreme i predstavljanja  samih rezolucija. „Model United Nations je edukativni program koji organizuje simulacije tijela Ujedinjenih Naroda. Imao sam čast da budem delegat na Sarajevo Model UN 2016., gdje sam predstavljao Urugvaj u Vijeću Sigurnosti, a ove godine sam bio jedan od organizatora konferencije. Osnovni cilj je dati priliku mladim ljudima koji imaju afinitete prema diplomatiji i politici da praktično koriste znanje. Svaki delegat mora predstavljati i braniti stavove države koje dobije, to znači da njegovi lični stavovi i uvjerenja moraju biti po strani. Svako Vijeće radi na rješavanju nekih od aktuelnih pitanja, a kao glavni rezultat je napisana rezolucija. Cilj svakog delegata je da krajnja rezolucija bude u skladu sa stavovima države koju predstavlja“– govori Ismar, te dodaje kako efektivnost delegata, ovisi i od pripreme i uloženog truda. Da bi delegat bio što bolji na sesijama potrebno je što bolje se pripremiti za napad i odbranu, upoznati lične stavove, te stavove protivnika i potencijalnih partnera.

Hokej i nije najperspektivniji sport u Bosni i Hercegovini. Ismar se ovim sportom bavi aktivno šest godina. Za Karike je ispričao o tome čemu ga je hokej naučio i zašto je zona komfora najgora za mlade ljude. „Za mene je hokej bio najveći izlazak iz zone komfora. S obzirom da nisam živio sportskim životom, da sam bio aktivni pušač, bez opreme, a pri tome nisam znao klizati, te kao sedamnaestogodišnjak nisam bio u najboljim godinama za učenje novog sporta. Danas, šest godina nakon toga dosta se promijenilo. Od načina života do stila igranja i razmišljanja. Hokej mi je pomogao da shvatim koliko je potrebna disciplina, strpljenje, radna navika, planiranje i samopouzdanje. Javila se želja za natjecanjem i takmičenjem, a to iziskuje konstantan rad na sebi. Na samom početku sam zadao sebi cilj, a to je debitovanje u reprezentaciji i dan danas to se nije promijenilo. Sve vještine potrebne za ostvarenje tog cilja bile su tu, hokej je samo to probudio u meni. To je nešto što koristim u svemu što radim i vjerujem da svaki korak u nepoznato uči nas puno više od sjedenja na jednom mjestu.“

Mladi ljudi trebaju biti dijelom NVO sektora

„Neformalno obrazovanje je jako bitno: otvara Vam mnoga vrata, stičete različite vještine i  iskustva primjenjiva za cijeli život, širi se dijapazon ljudi koje upoznajete i raste broj prijatelja“-govori Ismar.

U razgovoru Ismar je bio ogorčen na razmišljanja njegovih kolega, vršnjaka koji smatraju da je volontiranje gubljenje vremena. „Mladi ljudi imaju mišljenje da od volontiranja nema koristi, te ne vide beneficije koje se steknu pri dobrovoljnom radu. Na kraju ta negativnost predstavlja glavni problem i vjerovanje da sve pada u vodu s  obzirom da je nemoguće doći do posla. Za mene, problem je što ljudi gledaju kratkoročno, a ne dugoročno. Vide da ne mogu dobiti novac trenutno od volonterskog rada, ali zanemare vještine, kontakte i iskustvo koje steknu koje ih kasnije može dovesti do zaposlenja.“ Zahvaljujući radu u civilnom sektoru naučio je mnoge stvari, od onih najbanalnijih pisanja e-mailova, pa do službenih dopisa i projektnih prijedloga. Ističe kako se znanje, trud i rad uvijek isplate.

„Formalno obrazovanje je zaista bitno za dodatno usavršavanje i budućnost, no nije ključno. Mi svi ovdje patimo od „papira“ završenog fakulteta, a ne fokusiramo se na sam način studiranja. Stava sam da je naš obrazovni sistem dosta staromodan, te da ne prati korak za Univerzitetima u susjedstvu s obzirom da su oni u Evropi miljama daleko. Naše obrazovanje u suštini nije loše, no problemi u obrazovnom sistemu BiH su kamen spoticanja za napredovanje.  Infrastruktura, oprema, tehnologija, administracija, općenito studentski život su neki od problema sa kojima se studenti vani ne susreću u tolikoj mjeri. Imao sam šansu da provedem jedan semestar u Slovačkoj, gdje sam tu vidio razliku u studiranju. Studij historije zaista je na mene dosta uticao. Proširio mi je vidike, naučio me kritičkom razmišljanju, analiziranju i pružio širok dijapazon znanja. Posebno bi istakao rad pokojnog profesora Dubravka Lovrenovića koji je na mene ostavio neizbrisiv trag, te u meni još više prebudio želju za znanjem”– zaključio je Ismar za kraj ovog intervjua.


Comments are closed here.