Zlatna karika Dženan Kovačić: Novi terapeutik za tuberkulozu

  1. Ime i prezime? 

Dženan Kovačić.

  1. Gdje živiš? 

Relacija Sarajevo – Jablanica

  1. Zanimanje? 

Trenutno sam student, no angažovan sam i kao istraživač, voditelj studija u Centru za marinsku i slatkovodnu biologiju Sharklab ADRIA, te se bavim znanstvenim istraživanjima na Međunarodnom Burch univerzitetu.

Dženan, privatna arhiva
  1. Koliko godina imaš? 

22.

  1. Kako provodiš svoje slobodno vrijeme? 

Veliki sam ljubitelj prirode, tako da slobodno vrijeme volim provoditi istražujući prelijepu prirodu BiH, volim trčati, čitati, no i povremeno igranje video igrica mi nije strano kada imam dovoljno vremena. 

  1. Šta Te je nerviralo u našem društvu, pa si pokrenuo svoju ideju? 

Nervirala me je opća inercija i nezainteresovanost za bilo šta novo, manjak i strah od posjedovanja ambicija kao i njihovog ostvarenja, što je, čini mi se, postalo jedna od glavnih karakternih crta našeg društva. Nauka je ovdje toliko distantan pojam, kao i naučni rad, istraživanje i posvećivanje znatiželji koja pokreće svijet. No, nije me samo inercija u bh. društvu nervirala, već i u svijetu, konkretno u oblasti gdje sam trenutno aktuelan, gdje se iracionalna rješenja za određene bolesti plasiraju, samo zato što zahvataju dijelove svijeta koji su siromašniji.

  1. O kakvoj ideji se tačno radi? Možeš li nam nešto reći o samoj ideji koju si pokrenuo? 

Trenutno se radi o razvoju novog terapeutika za tuberkulozu, iako doduše sada smo prešli na skupe i komplikovane eksperimente koji trebaju da taj dizajn terapeutika zapravo validiraju i učine što efikasnijim. Naš cilj je da zapravo plasiramo konačni odgovor na alarmantni problem tuberkuloze u svijetu, koristeći relativno mladu i poprilično sofisticiranu nanotehnologiju, koja generalno u medicini obećava rješavanje različitih problema u kontekstu efikasnog dostavljanja lijekova u ljudsko tijelo, ondje gdje su potrebni. 

  1. Kome sve od koristi može biti ta ideja? 

Definitivno onima kojima je to najpotrebnije, a to su svi oni koji boluju od tuberkuloze ili se nalaze na mjestima gdje je ta bolest endemična. No, pored toga, ovo znanstveno dostignuće bi i samu tehnologiju koju koristimo učinilo daleko atraktivnijom u oblasti nanomedicine te potencijalno i fokus razvoja lijekova za druga oboljenja.

  1. Rješenju kojeg problema u našem društvu ta ideja doprinosi? 

Iako očigledno doprinosi osobama sa TBC-om, koncept toga da se u okvirima našeg društva zapravo radi na jednom znanstvenom projektu koji se nalazi na samom frontu trenutnih koncepata u nauci, jeste nešto što je općepozitivno za društvo, ili barem sloj društva koji se bavi onom granom koja je svijetu potrebnija danas više nego ikada. 

  1. Imaš li nekog ko Ti pomaže u realizaciji te ideje? 

U ovom i mnogim drugim projektima na kojima trenutno radim, najveću podršku mi definitivno pružaju Andrej Gajić, moji profesori s Međunarodnog Burch univerziteta kao što su profesor Damir Marjanović i Monia Avdić, te sve ostale kolege, bilo da su iz BiH ili inostranstva, koji svoju podršku daju konsultativno ili tehnički. Rad je podržao i UNDP, te je dobio međunarodno priznanje zahvaljujući „Falling Walls“ fondaciji.

  1. U kojoj fazi realizacije je trenutno ta ideja? 

Trenutno smo prešli na fazu malo opasnije eksperimentacije, koja uključuje živi bacil tuberkuloze i inficirano plućno tkivo, kako bismo detaljnije ispitali i optimizirali čitav dizajn lijeka, ali i sa strane bazične nauke bolje shvatili kako ova tehnologija funkcioniše u kontekstu sigurnosti za pluća i generalno organizam.

  1. Gdje na internetu drugi mladi mogu da prate tu ideju? 

Ovaj rad, kao i moj trenutni rad na COVID19, su poprilično dobro medijski propraćeni kroz posljednje dvije godine, tako da, bilo da se radi o mom Google Scholaru, ResearchGate profilu ili Google pretrazi, može se uvijek pronaći neki intervju, rad ili izlaganje, mnogo toga što je trenutno aktuelno u mom malom svijetu nauke. 

  1. Kako drugi mladi mogu tačno da Ti pomognu glede navedene ideje? 

Ono što najviše volim u tom kontekstu jeste zapravo suradnja. Volim dovoditi druge mlade kolege iz struke, koji su zainteresovani generalno za nauku, bilo da se radi o podučavanju ili o konkretnoj naučnoj suradnji. Nema ništa ljepše nego vidjeti da više različitih ljudi drže plamen entuzijazma za naukom, i da su zapravo voljni dati svoj doprinos ka tom višem cilju. Svakako, od strane ljudi koje jednostavno nauka ne zanima, podrška je svejedno uvijek dobrodošla, pa makar i lijepa riječ. 

  1. Da li pratiš naš magazin i kako ti se sviđa? 

Pratim magazin već duže vrijeme i poprilično mi je drago vidjeti da je evoluirao u nešto tako lijepo, informativno i generalno pozitivno u moru negativnih stvari koje se može, nažalost, pronaći na internetu. 

  1. Poruka mladima za kraj… 

Nalazimo se u vrijeme kada iz udobnosti vašeg doma, koristeći relativno prosječan laptop ili desktop PC, možete dizajnirati mRNA vakcinu, postati programer, baviti se virusologijom, imunologijom, ekonomijom, umjetnom inteligencijom i sl. Zašto ne bismo svi udružili tu strahovitu procesorsku moć, i dva-tri sata svaki dan, da od sebe napravimo ono što zapravo sanjarimo da budemo, svaki dan?

Najčitaniji tekstovi

Jednog sunčanog dana u aprilu jedan čiko je ostavio mladu djevojku u bolu
Elma Omersoftić, psihoterapeutkinja: Kada igramo igre, izbjegavamo stvarnu intimnost i bliskost s drugim ljudima
Poziv novinarima/kama, medijskim aktivistima/cama, studentima/cama – Sa politikom na TI!
Provjeri svoje znanje – Kviz o odnosu politike i ljudskih prava
Poziv foto-novinarima/kama i freelancerima – Novo lice lokalne politike!
Borba s koronavirusom: Kako izgleda rad u COVID ambulanti?
Dr. Nina Krajnik, lakanovska psihoanalitičarka: Nesvjesno – najvažnija knjiga koju možete pročitati
Kako izgleda „nevidljiva ruka“?
Kako do studentskog posla u Sarajevu?
Call centri: ZA ili PROTIV?
More Stories
Priče iz dijaspore 1: Za godinu sam stekla više u Njemačkoj, nego u BiH za cijeli svoj život!