Ukoliko ste iole uključeni u svijet tehnologije ili planirate kupovinu novog mobilnog telefona, vjerovatno ste primijetili da su cijene mobilnih telefona vrtoglavo visoke.
Štaviše, iz godine u godinu su sve više i više: konkretno, prije par godina ste najnoviji iPhone 6 ili Galaxy S5 telefon mogli kupiti za oko 1.000 – 1.200 KM nekoliko dana nakon što je objavljen, a sada cijene prelaze granice apsurda: najjeftinija verzija Galaxy Note9 košta 2.000 KM, dok je za najnoviji iPhone XS potrebno izdvojiti minimalno 2.700 KM (a ukoliko želite najbolji iPhone XS Max sa 512 GB interne memorije čak 3.900 KM)!
„Dobro, Nedime, svjesni smo da živimo u kapitalističkom režimu gdje svi grabe što više novca mogu. Ali Karike su omladinski magazin, gdje se sad u ovom brbljanju o cijenama uklapa omladina i obična raja?“
Nigdje. Niti uopšte imamo šanse da se uklopimo. Niti nam je to, zapravo, potrebno.
Ovako stoje stvari: prije nekoliko godina, Android kao operativni sistem nije bio ovdje gdje je sada; preciznije rečeno, mnogo je napredovao i vremenom postao mnogo bolji. Kada sam ja prije nekoliko godina pravio svoje prve korake ka svijetu tehnologije i mobilnih telefona općenito, važilo je nepisano pravilo da telefon mora imati minimalno procesor s četiri jezgra i 2 GB radne memorije (RAM-a) kako bi funkcionisao normalno ili, kako ja to imam običaj reći, „kako bi disao“. U to vrijeme sam kupio svoj prvi pametni telefon, Xperiu Acro S, koja je koštala oko 600 KM, a imala je procesor s dvije jezgre i 1 GB radne memorije. Dakle, nije „disala“.
Godinama kasnije, kupio sam mobilni telefon koji je koštao 500 KM, a koji ima osam procesorskih jezgri i 4 GB radne memorije. Ako slijedimo ranije spomenuto pravilo, ovaj telefon „diše punim plućima“. I tu smo, ustvari, i danas: za neku pristojnu svotu novca danas je moguće kupiti mobilni telefon kakav se prije par godina prodavao po jako visokim cijenama.
Proizvođači čak i ne prave više mobilne telefone s procesorima koji imaju dva jezgra, a telefoni s pristojnim specifikacijama danas se mogu nabaviti po jako niskim cijenama. Pričamo o mobilnim telefonima koji bez problema podnose normalno korištenje u vidu surfanja internetom i korištenja društvenih mreža – ono što moj prvi pametni telefon nije obavljao savršeno i bez zastajkivanja.
Međutim, ako je već situacija takva da se za relativno malo novca može nabaviti telefon pristojnih specifikacija, zašto proizvođači konstatno povećavaju cijene svojih najnovijih i najboljih modela?
U posljednjih godinu-dvije, najnoviji i najbolji mobilni telefoni su postali bolji i pametniji nego ikad, i slažem se s kompanijama da taj luksuz (koji podrazumijeva vrhunske specifikacije te vrhunski dizajn i kvalitetu) ima svoju cijenu ali također tvrdim da ona nije prihvatljiva za većinu korisnika, te da će svote novca navedene na početku ovog teksta „iskeširati“ samo oni koji ga imaju viška. I upravo za njih su, ustvari, ovi najnoviji telefoni i namijenjeni, a ne za „običnu raju“.
Naime, proizvođači mobilnih telefona su shvatili sve ono što sam gore napisao – da se za pristojnu svotu novca može kupiti sjajan uređaj, te da sve više prosječnih korisnika zapravo to i radi. To, naravno, njima ne odgovara jer time imaju manje prihoda nego na svojim najnovijim i najboljim pametnim telefonima, te su zbog toga odlučili povisiti cijene svojih najboljih modela kako bi iz džepova onih koji imaju više novca od prosječnih korisnika izvukli još više novca nego ranije. Za one koji su zapravo spremni platiti tu svotu novca, cijena za par stotina dolara viša nego prethodne godine nije velika razlika, dok se za kompanije koje prodaju te telefone ta „blago povišena cijena“ prevodi u par miliona više na bankovnom računu.
Problem je u tome što je cijena proizvodnje najnovijih mobilnih telefona mnogo niža od cijene po kojoj su mobilni telefoni, a plaćajući 2.000 KM za mobilni telefon zapravo plaćate jako veliku svotu novca za brend.
Telefoni kineskih proizvođača koštaju znatno manje zbog toga što u tom slučaju ne plaćate previše novca za brend, ili kompanija ne želi da ostvaruje ogroman profit na mobilnim telefonima (da, zapravo ima i toga – takve kompanije zarađuju prodajom nekih drugih usluga uz te mobilne telefone).
„Super, a šta ćemo mi koji želimo iPhone?“
Oni koji malo bolje poznaju Apple i način na koji funkcionišu iPhone uređaji, svjesni su činjenice da je iOS, odnosno operativni sistem na iPhone uređajima, jako dobro optimizovan. To znači da, čak i ukoliko odlučite da kupite neki stariji iPhone uređaj – naprimjer iPhone 7 – svejedno ćete dobiti uređaj koji će biti odličan ne samo pri svakodnevnom korištenju, već i pri izvršavanju nekih naprednijih zadataka.
Naravno, uvijek postoji opcija da kupite još stariji uređaj – iPhone 5S recimo, ili iPhone 6. Navedeni uređaji u trenutku pisanju ovog teksta koštaju negdje između 200 i 500 KM (polovni), te iako su stari 5-6 godina, svejedno odlično obavljaju posao – čak su dobili i nadogradnju na najnoviju verziju iOS operativnog sistema, iOS 12 (iako nisam siguran koliko dobro će on fukcionisati na šest godina starom iPhone 5S).
Treba li da nas brine što mobilni telefoni imaju sve veću cijenu?
Kao prosječne korisnike kojima mobilni telefon od par stotina maraka odlično obavlja posao, ne previše. Proizvođači će nastaviti proizvoditi jeftinije modele mobilnih telefona (poseban naglasak na kineske proizvođače), te će uvijek postojati mobilni telefon koji će odgovarati vašim potrebama.
