Zašto mi biro ne da da zarađujem više od 208 KM mjesečno?

Kada ste nezaposleni i prijavljeni na biro za zapošljavanje, ne uzdate se mnogo u to da će vam oni pronaći posao. To je sada već mnogima poznato. Sve što imate od biroa je zdravstveno osiguranje, povoljan mjesečni kupon i time ste sasvim zadovoljni, zbog toga im se svako 30 do 45 dana javljate i potvrđujete da ste i dalje nezaposleni. Otkako je pandemija, to radite online.

Ako vas s biroa ikada zovnu i pošalju na neki razgovor za posao, a to se rijetko dešava, dobro i jest.

U međuvremenu, ili sjedite i ne radite ništa, ili tražite posliće. Ako ste među onima koji su se prepoznali u freelance industriji – nemate radno vrijeme, povremeno radite i ubirete honorar, sigurno ste već prepoznali manjkavosti sistema koji treba da vodi brigu o nezaposlenima.

Zakon je jasan

Naime, službe za zapošljavanje redovno vrše provjeru evidencije nezaposlenih osoba koje putem biroa ostvaruju pravo na zdravstveno osiguranje i druge beneficije, pa ako vide da vaš honorar slučajno pređe više od 208 KM mjesečno, u skladu s propisanim zakonom, skidaju vas s evidencije nezaposlenih osoba, te tako vi gubite pravo i na zdravstveno osiguranje i druge povlastice.

Zbog ove vijesti već su prije nekoliko godina nezaposleni s biroa paničili, na društvenim mrežama doduše, ali uzalud. Ništa se nije promijenilo.

Prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih lica, te Pravilniku o evidencijama u oblasti zapošljavanja, osobe koje ostvaruju prihode po bilo kom osnovu veće od 25 posto od prosječne plate u Federaciji BiH brišu se s evidencije nezaposlenih jer se smatra da sami sebi mogu priuštiti uplatu zdravstvenog osiguranja.

Mogu, ali ne mogu ništa drugo…

Kako to zapravo izgleda?

Vi sebi nađete neki poslić jednokratno, npr. da nešto lektorirate, napišete tekst, pa čak i nešto očistite, popravite ili okrečite nekome poslovni prostor. Za svaki takav posao, ako nije na crno, a najčešće jeste, vi potpisujete ugovor o djelu. Kod ugovora o djelu radi se o potpisivanju ugovora radi obavljanja konkretnog posla: ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, a naručilac se obavezuje platiti mu za to naknadu. I ona, dakle, ne može biti veća od 25 posto prosječne plate.

To znači da država misli da ako ste nekome lektorirali knjigu i zaradili recimo 300 KM, vi možete od toga sebi plaćati zdravstveno. Zamislite samo, ne znam kako su se toga dosjetili!

Odgovornost opet ničija

Iz biroa su se vadili – oni samo čitaju vijesti, pardon, provode zakone. Čak su više puta medijski isticali kako je vrlo mali procenat osoba koje su obrisane s liste, a koje primaju mjesečno iznos do 500 KM. Brisani su, kažu, oni koji primaju veće sume, a neke prelaze i četverocifren broj. Ipak, ni to nije u potpunosti istina, mnogi su brisani i samo zato što su im mjesečna primanja prelazila više od navedenih 208 KM.

Svi su oni u medijima navedeni kao oni koji su „skinuti s evidencije nezaposlenih“, kao pohvala vlasti da je broj nezaposlenih smanjen, a istina je zapravo drugačija. Ruku na srce, Služba za zapošljavanje je jednom podnijela i zvaničnu inicijativu da se iznos sa 25 posto poveća na 40 posto.

Kako biro zna da ste zaradili više, a nema uvid u vaš bankovni račun?

Tako što se i na ugovore o djelu plaća porez te, ukoliko ste ga potpisali, u birou će dobiti podatke od Poreske uprave Federacije BiH koliko ste zaradili.

Imaju pravo i da vas brišu s evidencije nezaposlenih po osnovu zaposlenja, redovnog školovanja, penzionisanja, navršenih 65 godina života, preseljenja u druge općine, rada na crno, lažnih podataka i izjava, izdržavanja kazne zatvora, nastavka školovanja, nejavljanja na biro u dva uzastopna roka itd.

Šta su posljedice?

Kako bi se „poslići“ ipak obavljali, obično se nađe kompromis između naručilaca i izvođača radova. Kad im već ne mogu ponuditi stalno zaposlenje ni normalne uslove, poslodavci izbjegnu namiriti obaveze prema državi. Pa tako isplata honorara ne ide ni preko računa ni ugovora, već na ruke.

Radnici se ne žale jer nemaju druge, a poslodavce pravdaju – kad već država ne misli o njima, ni oni joj nisu ništa dužni. A jesu!

Bilo kako bilo, a nijedna statistika o tome ne govori, upravo je ovaj zakon jedan od onih koji je doprinio porastu sive ekonomije u BiH. Ako se ostvare i slutnje da se i ugovori o djelu počnu oporezivati kao ugovori o radu, ovaj broj će biti još veći, a ugovori o djelu će biti nedostižni kao i danas ugovori o radu.

Najčitaniji tekstovi

Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Život gej osobe u vehabijskoj porodici i zašto biti vidljiv
Zlatna Karika Lejla Selimović: Hidžama je više relaksirajući tretman
Faruk Šehić – Greta: život u fotonskoj supi (ne)poznatih nam dimenzija
Premotaj: Žene u BiH - od Kraljevine Bosne do danas
Intervju - Nedim Kasumović, Srednja medicinska škola Zenica
Haruna Bandić, bh. booktuberka: Književnost je intrigantna, mijenja nas iznutra, iznova
Bruno Jelović: Želja mi je osnovati azil za napuštene životinje
Moja priča o hidžabu – sloboda se krije u nama, ne u odjeći koju nosimo
Zlatna Karika Sara Vojičić: Heavy metal je oduvijek bio vrsta bunta protiv sistema
More Stories
Laura Papo Bohoreta – bosanska Jevrejka