Pametnije je otići iz Bosne iz Hercegovine, nego iz roditeljske kuće. Ne samo zato što je domovina maćeha svim mladim ljudima koji porodično nisu umreženi u vladajuće stranke, nego i zato što nepravda u tuđem svijetu manje boli.
Teško je pričati o tome kada je pravi trenutak da se osamostalimo jer neko je spreman za to sa 18, a neko nije ni sa 30 godina. Ima tu dosta faktora zašto se ljudi generalno teško odlučuju na samostalni život – navika na suživot s roditeljima, finansijski problemi... A ima i onih koji su prisiljeni da se osamostale jako mladi.
Kako to vječito biva na ovom našem brdovitom Balkanu, vazda neko drugi vodi brigu o našem životu. S toga vam donosimo pet koraka koje svaka samostalna žena mora proći da bi na kraju pošteno zavrijedila tu titulu.
- „Sine, ustaj. Moraš na posao.“- „A je l' vrijeme majko?“- „Vrijeme je sine, 35 ti je godina.“
U moru negativnih konotacija o mladim ljudima koji žive s roditeljima, sami ili s cimerima, zaboravljamo na pozitivne primjere s kojima se možemo svakodnevno susresti.
Svakoj mladoj osobi se u određenom trenutku njenog sazrijevanja počinje javljati unutrašnji glas koji joj govori: Možda je vrijeme da živiš samostalno, Trebao/la bi se odseliti od roditelja. Neki bi rekli da je društvo to koje nameće takve misli, ali tu se zapravo radi o prirodnoj potrebi koju svaka osoba stiče sazrijevanjem.
Bili smo na slavi. Televizor je bio uključen. Narodna muzika je treštala, iako ton nije bio značajno povišen. Tetka je,...
