Prije čitanja. Ako ste tip osobe koja godišnji odmor voli iskoristiti tokom jeseni, čitajte. Ako ste osoba koja voli otkrivati gradove, istraživati lokacije, čitajte. Ako ste pak osoba koja nema godišnji odmor, nema veze. Čitajte, bit će prilike.
„Teško je podići svoju nesreću u visinu. Biti posmatrač i posmatran istovremeno“, rekao je Danilo Kiš, po mnogima jedan od najznačajnijih ambasadora jugoslavenske književnosti na svjetskoj sceni. Zašto nam je bitan Kiš u ovoj priči? Njegov životni vijek počeo je u gradu o kojem će ovdje najviše biti rečeno, a fizički završio u drugom gradu, u kojem je sahranjen, a koji je vezan za početak ove priče.
Ako ste nekada poželjeli otići u Beograd bez nekoga ko poznaje prijestolnicu i to autobusom, a pritom ne volite avanturu – odustanite. Pravi je izazov snaći se. Za nekoga ko je prvi puta kročio na autobusku beogradsku stanicu, a pri tom se ne konsultuje sa čudima tehnologije kamo dalje, lako može doći do dezorijentacije i konfuzije. Autobus vas ostavi na dolaznoj stanici, a ako želite otići iz Beograda morate potražiti odlaznu stanicu. Ako ste pionir u posjetama Beogradu nije baš jednostavno pronaći mjesto gdje možete pored oproštajnih riječi na ovdašnjim jezicima čuti: „Good bye“, „Au revior“ ili „Addio.“
Kada se ukrcate na odlazni “brod“ i u dilemi ste gdje ići dalje? Idite na sjever. Putujte na sjever i ne zaboravite pustiti oči da lutaju po vojvođanskim ravnicama i prostranstvima. Idite samo sjeverno dok ne dođete na rub. Kada osjetite da ste u raskoraku između Srbije i Mađarske, tu ste. Stigli ste, Subotica, Szabadka ili Subotica – mjesto tri jezika i brojnih naroda. Stigli ste tamo gdje na nebu noću nema mnogo zvijezda jer ne stignu popuniti to ogromno prostranstvo. Upravo je prostranstvo odgovor na pitanje zašto tamo stajanje na trotoaru može biti opasno. Svaki čas pored vas proći će biciklista te ako niste na pravoj traci, onoj za pješake, koja se jedva razlikuje od one za bicikliste, u najboljem slučaju možete zaraditi prepadanje, mrki pogled i mrmljanje. U najgorem, ne pitajte. Empirija je najbolji način da saznate.
Pisac ovih redova daje sve od sebe da vas motiviše da se vratite dva vijeka natrag i doživite secesiju koja je glavni krivac zašto u Subotici imate osjećaj da posmatrate i bivate posmatrani istovremeno. Možda je i ovo razlog zašto mladi odlaze iz Subotice, a ona završava proces pretvaranja u grad starih ljudi. Možda su potaknuti secesijom, ali onom bečkom koja znači osamostaljenje ili odvajanje. Mladi idu u veće gradove, školuju se i tamo ostaju, osamostaljeni i odvojeni od porodice. Oni koji su ostali na ovom raskršću Evrope i Balkana zvanom Subotica, a koje možete pronaći u Peder parku su također pod uticajem bečke secesije. Oni su alternativci, mladi umjetnici koji su se odvojili od mainstream šljama i kiča koji se danas servira kao umjetnost baš kao i bečki (madi) umjetnici od tadašnjih društvenih normi prije ravno 120 godina. Parola je ista: „Svakom vremenu njegova umjetnost, umjetnosti njena sloboda.“
Okupljeni u Peder parku mladi alternativci preko puta gledaju u jednu od malobrojnih boemskih kafana na Balkanu, a gdje se okupljaju umjetnici-veterani. Ako odlučite zavriti u boemsku rezidenciju dočekat će vas Rade spreman da vam održi čas historije i upozna vas sa svojim kćerkama i njihovim svjetskim uspjesima. Sve to učite i gledate kroz fotografije na zidovima. I da, nemojte tražiti kafu s mlijekom.
Nedaleko od boemske rezidencije nalazi se i palata arhitekta Ferenca Rajhla, da palata. Slobodno uđite, ne dajte da vas uplaši zov aristokratije. Prođite prostorijama, pogledajte izložbu na zidovima i svakako se upoznajte s prostorijama gdje je Ferenc jeo i pio, spavao i radio, mudrovao i općio sa suprugom i ljubavnicama.
Najučinkovitiji period Ferencovog života upravo je u Subotici gdje je projektovao najvažnija zdanja. Jedno od njih je i Gradski muzej koji je preselio upravo iz njegove palate. U muzeju možete pronaći Aziju i Afriku u malom, a zato je zaslužan Oskar Vojnić – svjetski putnik, lovac, pustolov, fotograf, istraživač i putopisac rođen u Subotici. Ostalo otkrijte sami kao što biste trebali sami istražiti Palić. Nemojte guglati, istražite empirijom šta se tamo nalazi, a Ferencovo je.
U parku pored Gradske biblioteke, koju je naravno projektovao isti Ferenc, je park u kojem se nalazi spomenik Danilu Kišu, prvom diplomiranom studentu opće književnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu i posljednjem jugoslavenskom piscu.
Naša priča završava ovdje, gdje je počela njegova, jer njegova priča je završila gdje je naša počela. „Biti posmatrač i posmatran istovremeno“, to je Subotica.
