Oznaka: Elmin Fehrić

Vidiš da smiješ

Predstava bez imena u gradu gdje ni ptice ne lete

Prisca i Marie su pokazale stvarno zanimanje za probleme mladih u Srebrenici. U granicama svojih mogućnosti one pokušavaju pomoći mladima u ovom gradu. Možda je dobro da su tik prije predizborne kampanje pokazale kako izgleda stvarna briga za Srebrenicu, pa makar ona značila raditi s grupicom djece. Možda, jer predizborne kampanje uvijek su vrijeme kada različite stranke, razni političari prodefiliraju Srebrenicom deklarativno izražavajući brigu zbog problema u ovom gradu, a ne čineći ništa da se oni riješe.

Nekategorisano

Od parkinga diskoteke do basket terena za FIBA turnir

Mladi u Zavidovićima nemaju nijedan teren. Kada želite igrati nogomet ili košarku vi morate platiti, nema više uslovnih javnih terena. Pored uređenja terena, IOM je finansirao i jednu viziju mladih. Oni će na ovom terenu raditi školu košarke i kondicije, a pored toga rade na promociji grada jer na turnir dolaze i ekipe iz inostranstva. Mladi organizacijom ovog turnira pokazuju da mogu biti nosioci društveno odgovornih projekata, ističe Jasmin.

Ne karikiramo

I žene su gradile Zenicu

Obično se pjesme u kojima se afirmiraju ženske vrijednosti svode na to da se žena predstavlja kao majka, barem iz perspektive muškarca, dok se ženske autorice i umjetnice trude da izađu iz tog okvira i da učine žene  hrabrim ratnicama i borcima kroz život, pojašnjava Emina autorica pjesme „Za njihovu hrabrost.“

Sve ovo ja

Subotica: Biti posmatrač i posmatran, istovremeno

„Teško je podići svoju nesreću u visinu. Biti posmatrač i posmatran istovremeno“, rekao je Danilo Kiš, po mnogima jedan od najznačajnijih ambasadora jugoslavenske književnosti na svjetskoj sceni. Zašto nam je bitan Kiš u ovoj priči? Njegov životni vijek počeo je u gradu o kojem će ovdje najviše biti rečeno, a fizički završio u drugom gradu, u kojem je sahranjen, a koji je vezan za početak ove priče.

Ima veze...

Nedjeljno popodne u Srebrenici: Fantom dobrote

On brzo se nacrtao ispred mene ne skidajući osmijeh. Već pripremljenu novčanicu na stolu nije uzeo jer nije imao sitnih para da mi vrati kusur. Pitao me je da li ću navraćati sutra, a nakon mog potvrdnog odgovora spustio je ruku na moje rame, potapšao me i nestao.