Često možemo vidjeti da se pojedini mediji u našoj državi ne pridržavaju postulata etičnosti u svom radu te da narušavaju prava i slobode ljudi, odnosno njihovu privatnost, ugled i dostojanstvo, tako što lažno izvještavaju, objavljuju dezinformacije, manipuliraju činjenicama, nezakonito otkrivaju informacije itd.
Da bi se spriječile povrede i narušavanje temeljnih prava i sloboda građana, doneseni su brojni zakoni i etički kodeksi kojima se definiraju prava i obveze medija i novinara/ki te štite prava i interesi građana. Kako su mediji jako bitan segment našeg društva, ključno je da budemo upoznati s medijskim slobodama no i da znamo prepoznati kad mediji pri izvještavanju narušavaju naša ljudska prava i slobode.
Riješite ovaj kviz i provjerite svoje znanje o odnosu medija i ljudskih prava u Bosni i Hercegovini. Nakon što odgovorite na pojedino pitanje, pojavit će se točan odgovor. Na kraju kviza saznat ćete vaš sveukupni rezultat.
Hvala što si riješio/la kviz!
ODGOVORI:
- b) Uljezi se nalaze na drugoj fotografiji. Na prvoj fotografiji su prikazane vrste medija. Medij je sredstvo javnog obavještavanja koje riječima, slikom, odnosno zvukom prenosi urednički oblikovane informacije, ideje i mišljenja i druge sadržaje namijenjene javnoj distribuciji i neodređenom broju korisnika (dnevne novine, servis novinske agencije, radio-program i televizijski program i elektronska izdanja tih medija, kao i samostalna elektronska izdanja – uređivački oblikovane internet stranice ili internet portali…). Medij nije: knjiga, film, nosač audio i audio-vizualnog sadržaja, znanstveni i stručni časopis namijenjen prvenstveno informiranju ili obrazovanju određene profesionalne grupe, katalog, bilten, elektronska publikacija državnih organa i organizacija, tiskani materijali poput letaka, plakata i sličnih sredstava javnog obavještenja, internet pretraživač, internet forum, društvena mreža…
- a) Zakonom o komunikacijama („Službeni glasnik BiH“, broj 31/03) regulira se oblast komunikacija u Bosni i Hercegovini te uspostavljanje i rad Regulatorne agencije za komunikacije Bosne i Hercegovine u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine, koji predviđa uspostavljanje i funkcioniranje zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih sredstava. Komunikacije uključuju telekomunikacije, radio, emitiranje (uključujući kablovsku televiziju), i usluge i sredstva koja su s tim u vezi.
- a) Kleveta je širenje netočnih informacija o osobi koje mogu negativno utjecati na njihovu reputaciju. Ovo je jedan od načina na koji mediji mogu kršiti osobna/lična prava.
- c) U stavu 2. člana 6. Zakona o zaštiti klevete FBiH („Službene novine Federacije BiH“, broj 59/02, 19/03, 73/05) stoji da su za klevetu iznesenu u sredstvima javnog informiranja odgovorni autor, odgovorni urednik, izdavač, kao i lice koje je na drugi način vršilo nadzor nad sadržajem tog izražavanja.
- b) U stavu 1. člana 9. Zakona o zaštiti klevete FBiH („Službene novine Federacije BiH“, broj 59/02, 19/03, 73/05) stoji da novinar i drugo fizičko lice koje je redovno ili profesionalno uključeno u novinarsku djelatnost traženja, primanja ili priopćavanja informacija javnosti, koje je dobilo informaciju iz povjerljivog izvora ima pravo da ne otkrije identitet tog izvora. Ovo pravo uključuje i pravo da ne otkrije bilo koji dokument ili činjenicu koji bi mogli razotkriti identitet izvora, a naročito usmeni, pismeni, audio, vizualni ili elektronski materijal. Pravo na neotkrivanje identiteta povjerljivog izvora nije ni pod kakvim okolnostima ograničeno u postupku koji se vodi u smislu ovog zakona.
- a) U članu 16.9. Izbornog zakona BiH (poglavlje 16. – Mediji u izbornoj kampanji) stoji da su javni elektronski mediji dužni besplatno i u potpunosti objavljivati radio i TV spot, priopćenja i informacije Centralne izborne komisije BiH kako bi birači bili informirani o svim aspektima izbornog procesa. Ukoliko javni elektronski medij to odbije, Centralna izborna komisija BiH podnijet će prijavu Regulatornoj agenciji za komunikacije na nadležni postupak.
- c) U članu 16.3. Izbornog zakona BiH (poglavlje 16. – Mediji u izbornoj kampanji) stoji da u emisijama elektronskih medija nijedan politički subjekt ne može imati povlašten položaj u odnosu prema drugom političkom subjektu, da funkcioneri na svim nivoima vlasti koji su kandidati na izborima ne smiju imati povlašten položaj prema drugim učesnicima u izbornom procesu, te da je informiranje o redovnim aktivnostima funkcionera na svim nivoima vlasti dopušteno u okviru informativnih programa elektronskih medija, bez navođenja njihove kandidature na izborima i stranačke pripadnosti, kad god se radi o aktivnostima koje proizilaze iz zakonom utvrđenog djelokruga organa kojima pripadaju.
- b) U stavu 2. člana 363. Krivičnog zakona Federacije BiH („Službene novine FBIH“, br. 36/2003, 21/2004 – ispr., 69/2004, 18/2005, 42/2010, 42/2011, 59/2014, 76/2014, 46/2016 i 75/2017) stoji sljedeće: „Tko grubo kršeći standarde profesionalnog ponašanja medija i novinara, koristi huškački ili govor mržnje ili govor koji očito poziva ili potiče na nasilje, narodnosne ili etničke sukobe i time dovede do ugrožavanja javnog reda ili mira, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.“
- c) Točna tvrdnja je da govor mržnje nije slobodan govor i u suštini bi ga trebalo regulirati. Naime, važeći propisi u BiH ne sadrže odredbe koje se eksplicitno odnose na zabranu govora mržnje putem interneta. Međutim, ovo pitanje se može promatrati u kontekstu odredbi krivičnog prava kojima se zabranjuje i sankcionira izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti, i to u sva četiri krivična zakona u BiH. Vijeće za tisak/štampu u BiH navodi: „U osnovi govor mržnje je zloupotreba slobode govora koja potiče na netoleranciju i diskriminaciju.“
- d) Govor mržnje, prekomjerno trajanje televizijskog oglašavanja, sadržaji koji bi vjerojatno mogli ozbiljno narušiti fizički, psihički ili moralni razvoj maloljetnika, lažno izvještavanje su samo neki od sadržaja koji su podložni tužbama.
- b) Kodeks za tisak/štampu i online medije u BiH odnosi se samo na printane i online medije koji ga potpišu. Ukoliko se tisak ili internetski mediji ne pridržavaju Kodeksa, građani Bosne i Hercegovine mogu uložiti prigovor, odnosno podnijeti žalbu Vijeću za štampu/tisak u BiH. Međutim, bitno je istaknuti da Vijeće zapravo nema ovlasti da kazni medije, suspendira ih ili pošalje novinare u zatvor, niti da im oduzme dozvolu, već samo da izda priopćenje za javnost u kojem će iznijeti kršenja pravila ponašanja.
- d) U članu 11. (Zaštita djece i maloljetnika) Kodeksa za tisak/štampu i online medije u BiH stoji sljedeće: (1) U tretiranju djece i maloljetnika novinari su dužni krajnje obazrivo postupati, poštujući dobre običaje i Konvenciju o pravima djeteta, polazeći od interesa djeteta. (2) Novinari su dužni zaštititi identitet djeteta u postupcima u kojima je inače isključena javnost. (3) Novinari ne smiju intervjuirati niti fotografirati djecu mlađu od 18 godina, s pitanjima koja se odnose na obitelj djeteta, bez prisustva roditelja ili bez dozvole roditelja ili staratelja. (4) Novinari ne smiju identificirati djecu mlađu od 18 godina u slučajevima kada su žrtve krivičnih djela. (5) Novinari ne smiju ni pod kakvim okolnostima identificirati djecu mlađu od 18 godina koja su umiješana u kriminalne slučajeve kao svjedoci, žrtve ili optuženi.
*Naslovna fotografija je preuzeta s www.unsplash.com