Pokušaj suicida je pokušaj izlaza, ne skretanje pažnje

Intervju sa psihologinjom Nerminom Vehabović-Rudež o razlozima zbog kojih se mladi odlučuju ili pomišljaju na suicid te načinima na koje možemo pomoći sebi ili ljudima iz svog okruženja kada je ova tematika u pitanju.

10.septembar se obilježava kao Svjetski dan prevencije suicida. Jednom kad se samoubistvo dogodi mediji imaju ulogu ne samo obavijestiti javnost što se dogodilo, nego i osvijestiti publiku o određenom problemu i kako ga riješiti. Način na koji mediji izvještavaju o slučajevima suicida može potaknuti ili spriječiti oponašanje suicidalnog ponašanja. U nastavku pročitajte intervju sa psihologinjom Nerminom Vehabović-Rudež o razlozima zbog kojih se mladi odlučuju ili pomišljaju na suicid te načinima na koje možemo pomoći sebi ili ljudima iz svog okruženja.

Da li je trenutno povećan broj mladih ljudi koji su pokušali samoubistvo u odnosu na neke prethodne godine?

Nemam zvaničan podatak, ali je poznato da se povećao broj psiholoških smetnji zbog covida, od nekih blagih neuroza do težih problema u ponašanju. Mladi svakako zbog adolescentskog perioda spadaju u kategoriju koja je teška i izložena raznim razvojnim problemima. Svi imaju neke smetnje, a kontakti su veoma bitni. Dolazi do različitih vrsta problema, tipa osjećaja besmisla, nemogućnosti povezivanja s drugim ljudima. Nađu se pred zidom gdje ne vide nadu i tu kreću razmišljanja o suicidu.

Šta se smatra u većini slučajeva najvećim razlogom zbog čega se kod mladih ljudi javljaju suicidalne misli?

Odbacivanje od društava, seksualna opredjeljenost, odnosno pripadnost gej populaciji, pogotovo u malim sredinama, visoka očekivanja i od sebe i od roditelja su samo neki od razloga zbog čega mladi počnu razmišljati o suicidu. Osjećaj neprihvaćenosti u zajednici generalno je još jedan od razloga. Mladi nerijetko trpe nasilje u porodici, ne mora samo biti okidač ako su sami žrtve nasilja nego i ako su posmatrači. Također korištenje različitih sredstava je razlog koji dovodi do pojavljivanja tih misli. Mladi nerijetko uzimaju različite vrste tableta. Ima tu i stvarnih problema, tipa sudar s neuspjehom na fakultetu, rastava roditelja ili seksualno uznemiravanje/zlostavljanje gdje se boje da će biti osramoćeni ukoliko ukažu na tu problematiku.

Koliko okolina potiče/sprječava suicid?

Mentalno zdravlje se štiti od začeća djeteta. Od toga kako se majka osjeća u trudnoći, pa do odnosa majke i oca prema djetetu, ali se ne priča toliko o tome. U adolescenciji djeca često dođu do zida. Međutim, nije suština djetetu dozvoliti sve. Bitno je da djeca znaju da ispoljavaju emocije, da kroz školu uče o tome. Mnogo mladih djevojaka u adolescenciji želi slobodu, ali učenje djeteta odgovornosti i slobodi je ključno. Restriktivno ponašanje dovodi do toga da dijete nema samopoštovanja. Mnogo je slučajeva mladih ljudi koji dolaze kod mene s idejom da žele da kontrolišu emocije da se ne bi osjećali ranjivo od strane okoline, a jako je bitno učiti ih da nije strašno ispoljavati emocije.

Nermina Vehabović-Rudež, privatna arhiva

Da li smo kao društvo dovoljno osviješteni o ovom problemu?

Sve do trenutka kada se čovjek ne nađe u problemu, svi malo odmičemo od toga. Niko nije zaštićen 100 % da se njemu baš nešto ovako ne može desiti. Biti izložen ne znači da je to psihičko oboljenje. Roditelji često zaboravljaju da se fokusiraju na djecu, više teže k tome da im ostvare neke materijalne želje, a okolina pravi pritisak na mlade nerazumijevanjem. Sve je to usmjereno k narušenosti mentalnog zdravlja i pojavi suicidalnih misli.

Da li se mladi usude potražiti stručnu pomoć, odnosno da li je u većini slučajeva osoba koja se odlučila na taj korak to učinila samostalno ili na nagovor nekoga iz okoline ko je primijetio da mu je pomoć potrebna?

Veliki je broj mladih ljudi koji se obrate za pomoć. Uglavnom je to zbog anksioznih stanja, neuspjeha u školi, pritiska u porodici ili čak ljubavnih problema. Dosta njih dođe na nagovor prijatelja.

Puno mladih je usamljeno, ne žele kontakte s drugim ljudima u strahu da će biti povrijeđeni. Pokušaj suicida je pokušaj izlaza, ne skretanje pažnje kako drugi misle.

Prijatelji tu mogu biti velika podrška. Socijalna mreža i njena izgradnja od ranih dana je dobar način da se zaštitimo.

Šta mogu biti znakovi za okolinu da osoba planira/razmišlja o suicidu?

To su uglavnom gubitak samopouzdanja, različiti oblici autodestruktivnog ponašanja, čak i otvorene prijetnje samoubistvom. Samopovrjeđivanje nije isto što i pokušaj samoubistva, ali svakako da je jedan od znakova. Često se osoba povlači u sebe, ali da bismo prepoznali tu promjenu u ponašanju, mi prvenstveno moramo dobro poznavati tu osobu. Potrebno je pratiti ponašanje. U adolescenciji se nikada ne zna šta je razvojni dio, a šta simptom. Pristup osobi je ključan ali nikad s direktnim pitanjem, niti davanjem savjeta jer se osoba u tom slučaju pogotovo može udaljiti. Važno je dati im do znanja da smo tu, ali nikada činiti da se osjećaju manje vrijednim i da smo mi sposobni da riješimo njihov problem, a da oni sami nisu to u mogućnosti. Pratiti vanjske znakove je veoma važno, ali svakako ne paničariti.

Koliko mladih osoba ponovi pokušaj samoubistva ukoliko im to ne uspije prvi put i da li postoji neki primjer iz naše okoline gdje je osoba jednom ili više puta pokušala samoubistvo?

Kod mlađih nije tolika povezanost s drugim pokušajem jer ako su jednom pokušali uglavnom se već započne liječenje. Stariji već odbijaju liječenje. Jako puno slučajeva ima gdje su mladi pokušali samoubistvo, ali ih se brzo može pomoći razgovorom jer vide da postoji nada. Ima jako puno primjera mladih ljudi koji se meni javljaju. Izloženost nerazumijevanju, nasilje unutar porodice, vršnjačkim i ljubavnim odnosima su razlozi zbog kojih se meni mladi ljudi koji su pokušali samoubistvo obraćaju. Izdvajaju se iz vanjskog svijeta što onda dovodi do depresivnosti koja dalje vodi k pojavi suicidalnih misli i samom činu pokušaja samoubistva.

Koja je vaša poruka mladima koji možda trenutno prolaze kroz neki težak period, a boje se potražiti stručnu pomoć ili pomoć nekoga iz okruženja?

Svaki problem ima rješenje, ali niko sam ne rješava svoje probleme. Imati oslonac je veoma važno. Sama ideja da se problem može riješiti je od velike važnosti. Bitno je obratiti se nekome iz okoline, prijateljima, nastavnicima/profesorima, roditeljima i, naravno, stručnjacima. Malo je problematično što maloljetnici ne mogu sami da potraže stručnu pomoć, ali svakako da mogu i trebaju ukazati nekome iz okoline da imaju problem, ko će ih dalje uputiti ka stručnoj pomoći, dok stariji od 18 godina svakako mogu doći u centar za mentalno zdravlje.

Koliko god situacija ponekad izgledala bezizlazna, teška, besmislena – sigurno je da imaš samo ovaj život, tako da nemoj odustajati od sebe. Sigurno ćeš kad-tad pronaći nekog kao podršku, ali prvo svako od nas mora biti podrška sebi. Nije uopšte problem potražiti pomoć ili podršku, ako te nešto toliko boli. Možeš se slobodno javiti i našem psihologu Ognjenu Pjani ili drugim, starijim osobama u svom okruženju. Karike.ba su svakako Tvoja podrška. Nama je stalo.

 

*Naslovna fotografija: Nermina Vehabović-Rudež, privatna arhiva

Najčitaniji tekstovi

Printanje diplome na Univerzitetu u Sarajevu košta bezobraznih 231 KM
Specijalka Matea Miličević: Nekad se radi o sekundama kada morate donijeti odluku
Pokušaj suicida je pokušaj izlaza, ne skretanje pažnje
Nindža, zaostala, bezgrešna ili nepropisno pokrivena – lične priče žena s hidžabom u BiH
Karton revolucija – građanski pokret mladih za pravedan sistem
Kako do studentskog posla u Sarajevu?
Studentski domovi u Sarajevu: Gdje su, kakvi su, kako se prijaviti?
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
SVETA MAJKA TEREZIJA: Misionarka ljubavi
Call centri: ZA ili PROTIV?
More Stories
Govorna maketa je moderna hostesa sa kojom niste dužni razgovarati