Obećanje, ludom radovanje!

Neki zaista vjeruju u postojanje zloćudne pandemije COVID-19, dok drugi smatraju kako je to najveća obmana moderne historije čovječanstva. Ja ne vjerujem ni u jedno ni u drugo. Nedavnim „pogoršanjem“ epidemiološkog stanja – jedino duboko vjerujem u nemjerljivu apsurdnost bosanskohercegovačkog naroda. Jedino nas naša apsurdnost nije iznevjerila. Elem, navikli smo tapkati u ovoj našoj „komfort“ zoni.

S dezinfekcijskim sredstvima, maskama, brašnom i, naravno, s toalet papirom u rukama, čekali smo bolje sutra. Rapidno smo dosegli najniži rang primata i, naprosto, krvoločno smo tražili svršetak ovog preživljavanja. Vegetirali od jedne do druge „ključne sedmice“. Preživjeli smo karantenu, preživjeli policijske sate, te ostale zabrane i uvjete koji, naravno, nisu bili transparentni i relevantni za sve. Potom, kao glas s neba, došlo nam je „staro normalno“ koje smo objeručke zagrlili. Aleluja, aleluja!

Nitko više ne razmišlja o karanteni i danima iza nas, no što se sve sprema u bosanskom loncu u bližoj budućnosti – nemamo odgovor.

Naposljetku, ostali smo opet u našoj paradoksalnoj „komfort“ zoni.

Ovo je bila dobro uštimana uvertira za sve ono što je već bezbroj puta rečeno, napisano, učinjeno. Ništa novo neću napisati a da u krajnjem slučaju nije već postalo „izlizano“. U ovoj apokaliptičnoj stihiji, jasno je tko su akteri i ove aktualne tragikomedije. Naša tri već poznata lica, maestralni glumci i sporedne uloge u političkoj rapsodiji i u dobro naučenim scenarijima potpisanim etnonacionalističkim narativima. Gdje je sada to sveto trojstvo iz afere respiratora? Gdje su sada ti silni milijuni dobiveni aferom „Zlatna malina“?

Avaj, glavno pitanje, koje otvara mnoga potpitanja, leži u obrazovnom sistemu Bosne i Hercegovine. Zašto se Federalno ministarstvo zdravstva i Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke ne bave ovim važnim pitanjem? Naivno bi bilo reći kako ne znamo odgovor na koruptivne sfere djelovanja, ali zašto smo se mi mladi zadovoljili time? Kako nije djelovao po zakonskoj osnovi, odvjetnik Anto Nobilo je osudio rad Nacionalnog stožera civilne zaštite Republike Hrvatske; pritom Ustavni sud na sjednici o zakonitosti epidemioloških mjera nije dopustio prisustvo predstavnika medija. Ustavni Sud je čekao šest mjeseci da donese odluke o radu Stožera, a što li bi tek Nobilo da umiješa prste u pravosuđe BiH?

Zašto smo se oglušili na onaj dio prosvjetnog kadra kojemu je bilo potrebno digitalno opismenjavanje u zemlji „piratovanja“ i digitalnog bezakonja? U zemlji koja i dalje emitira analogni signal, a pokušavamo doseći visoku digitalizaciju svakog sektora? Jesu li mediji izvijestili o svim obrazovnim institucijama koje nisu imale dovoljno nastavnog inventara za profesore i učenike? Nadasve, pitanje medija i izvještavanje tokom ovog turbulentnog perioda je potpuna zasebna tema.

Zašto smo mi studenti slušali čitanje prezentacija na online predavanjima? Što je sa studentima koji žive izvan svojih zemalja i tih „pomoći“ Vlade koje (ni)su dočekali, ili s onima koji nisu „zadovoljili kriterije“ kako bi zaprimili te iste pomoći? Što je sa studentima koji su izgubili svoje poslove, pa čak i one sezonske, a kao vrhunac – kamo sa studentskim praksama?

Foto: www.unsplash.com

Mladi, a naročito studenti u BiH, su jedna vrsta endema o kojima je svatko nešto čuo, ali nipošto nisu goruća tema za BiH i bosanskohercegovačko društvo.

Što je sa socijalnim manjinama i svim marginaliziranima? Jesmo li to opet zaboravili na djecu s poteškoćama u razvoju? Sjetimo se samo primjera iz Bugojna i djeteta s poteškoćama u razvoju koje je dobilo ocjenu „ne zadovoljava“ iz tjelesnog i zdravstvenog odgoja preko online platforme. Što je s vrtićima i mladim parovima koji će postati roditelji?  

Iz kojeg interesa su, dakle, prosvjetni radnici, mirne savjesti, primali svoje pune plaće, dok su na zavodu za zapošljavanje, trenutno, hiljade i hiljade radnika iz primarnih, sekundarnih i tercijarnih djelatnosti? Provođenje online nastave u Bosni i Hercegovini je, metaforički rečeno, izgledalo kao krpanje već zakrpanih hlača s bezbroj rupa na njima. Hoće li Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke obezbijediti milijune konvertibilnih maraka za anketiranje o izvođenju nastave, odnosno kvaliteti izvođenja nastave (za vrijeme pandemije), i osigurati svima (kojima su potrebna) sredstva za praćenje online nastave kao nadomjestak za propuštenu edukaciju? Naravno da neće.

Uza sve to, Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke uvodi alternativne oblike odvijanja nastave u tekućoj godini. Kao pokusni kunići, mladi se edukuju malo online, malo uživo. Ovaj princip se već pokazao neuspjelim i u BiH, ali i u regionu zbog nekolicine škola koje su ponovno zatvorile svoja vrata, nažalost. Nemaru nikada kraja – potvrđuje odluka jedne učiteljice osnovne škole iz Mostara, koja je vodila bitku između razuma i etike o nastavku rada zbog svog zaraženog djeteta. Obznanjeno je tek nakon inicijative majke, a sigurno ovo nije prvi i jedini slučaj koji se desio ili će se desiti.

O kakvim mi to onda mladim i perspektivnim ljudima u Bosni i Hercegovini govorimo? Zašto država sprovodi lažni moral prema brojci odlazaka iz zemlje, kada i sami znamo gdje se nalazimo? Mladi, kojima je uskraćeno osnovno pravo, žive u strahu od bunta i dizanja glasa za svoja prava. Jedini uspješan otpor o kojem sam čitao je studentski protest u Beogradu u vezi studentskih domova, i to je to?

Zanimljiva je činjenica da Krizni štab nije reagirao na okupljanja mladih u kafićima, klubovima, kladionicama, na vjerskim bogoslužjima, i na ostale porive socijalnog konstrukta kojima su podložni mladi u Bosni i Hercegovini.

I na kraju, uspjeli smo i sam virus nacionalizirati, nakon čega je krenuo trend samopromoviranja kulturne baštine i prirodnih ljepota. Zar je bilo potrebno zatvaranje granica da bosanskohercegovačko društvo uvidi blagodati zemlje Bosne i Hercegovine? Kada će nam se ta renesansa o kojoj svi maštaju dogoditi mogu potvrditi izrekom: Obećanje, ludom radovanje!

*Naslovna fotografija preuzeta sa Klix.ba, fontana u etno selu Čardaci

Najčitaniji tekstovi

Zaviri „Iza duge“, vidjećeš da smiješ
Zlatna Karika Lejla Selimović: Hidžama je više relaksirajući tretman
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Koji fakultet upisati – državni ili privatni?
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
Ljubav u vrijeme ratnog ludila
Zašto mi biro ne da da zarađujem više od 208 KM mjesečno?
Zlatna Karika Rijad Drakovac: Kombinacija talenta i upornosti je definicija uspjeha
Ko će pobijediti čovjeka?
Kako izgleda „nevidljiva ruka“?
More Stories
Mladi automatizuju budućnost! Učenici SETŠ Sarajevo putuju na First Global Challenge