Dok jedni bježe iz BiH, drugi je vide kao priliku – intervju s dr. Abdallahom Salhabom, Palestincem koji živi u BiH

U intervjuu s Nermom Džaferović, dr. Abdallah Salhab govori više o sebi, svom životu u Palestini i dolasku u BiH, ali nam otkriva i korisne savjete iz perspektive jednog mladog doktora.

Abdallah Salhab ili, kako ga prijatelji zovu, Ale, je dvadesetčetverogodišnji doktor, student stomatologije, specijalizant maksofacijalne hirurgije, muzičar, pisac… Rođen je u Palestini, gdje je živio do svoje 13. godine kada se preselio u Saudijsku Arabiju i, naposlijetku, sa svojom porodicom došao u Bosnu i Hercegovinu s vjerom u bolje sutra. Dok mnogi mladi odlaze iz naše domovine, ovaj perspektivni mladić je BiH vidio kao slobodnu zemlju u kojoj može da ostvari svoje snove i živi život punim plućima.

Koja riječ te najbolje opisuje?

Znatiželja. Često se uhvatim kako samo sjedim i razmišljam, a potom i istražujem o stvarima koje me zanimaju i tražim odgovore.

Zbog čega si odabrao studij medicine, a potom i stomatologije?

Odabrao sam medicinu jer prije svega volim ljude i volim da im pomažem u teškim situacijama. S obzirom da specijaliziram maksofacijalnu hirurgiju, odabrao sam da studiram i na stomatološkom fakultetu. U nekim razvijenijim zemljama su potrebna oba fakulteta za specijalizaciju koju sam odabrao i vjerujem da to nije tek tako bez razloga. Na stomatologiji se  dosta uči o hirurgiji glave i vrata, a medicina je jako plemenita nauka i ima veliki utjecaj na mene i jednostavno mi pruža neku vrstu satisfakcije jer znam da radim nešto dobro i mislim da sam baš zbog toga i odabrao ovaj put.

Mnogi misle da ukoliko odaberemo da studiramo medicinu, život staje. Kako ti organiziraš svoje vrijeme i odakle volja za sve stvari kojima se baviš?

Studij medicine je maraton, a ne trka na 100 metara; morate dobro organizovati svoje vrijeme i biti konzistentni kada je u pitanju učenje. Učiti se mora redovno i svaki dan pomalo. Ja uglavnom učim 2-3 sata dnevno, vikendom malo više, i mislim da je najučinkovitije učenje ujutro jer je tada koncentracija najveća.

Također mislim da je jako važno da pronađemo neki hobi i vrijeme posvećeno samo nama. Nekada se možemo izgubiti u silnom učenju što nije dobro, zato je važno pronaći neki ispušni ventil kako ne bismo jednostavno pregorjeli.

Koji su bili izazovi s kojima si se suočavao tokom svojih studija?

Meni je lično bilo jako teško odrediti prioritete jer imam milion interesa i zanimacija. Najviše bih volio kada bih mogao imati barem 60 sati tokom jednog dana, ali to nažalost nije moguće.

U BiH mnogi imaju predrasude o privatnim univerzitetima. Kakvo je tvoje mišljenje o tome s obzirom da si diplomirao na Medicinskom fakultetu na Sarajevo School of Science and Technology (SSST)?

Mnogi misle ako studiraš na privatnom fakultetu, da ti plaćaš kako bi dobio diplomu, da si razmažen, možeš proći olako, ali to nije istina i mislim da je to jednostavno problem našeg mentaliteta. Poznajem dosta kolega koji su krenuli studirati u isto vrijeme kao i ja, ali i dalje obnavljaju neke godine, a neki su čak i odustali. Mada, naposlijetku, sve ovo je jako individualno. Na svakom fakultetu imate i odličnih i loših studenata bez obzira gdje oni studiraju, ali mogu reći da sam primijetio da se dobri studenti puno manje bave ovim tematikama. Ja sam završio privatni fakultet, radim, i smatram da sam sposoban i da to moje kolege mogu potvrditi.

Šta bi poručio budućim studentima koji se dvoume oko odabira fakulteta?

Izbor fakulteta nije kraj života. Možete završiti jedan fakultet, a raditi nešto totalno drugo ili tokom studija odlučiti da želite studirati nešto drugo. Mislim da je važno da sjednete sami sa sobom i da razmislite o tome kakve interese imate i šta vas zanima, te da poslušate iskustva drugih ljudi koji se bave nečime što vas zanima. Nemojte se voditi onime što vaši roditelji žele da studirate, kao što je to npr. često u našim zemljama i nemojte odabrati nešto jer samo zvuči kul ili mislite da ćete mnogo zarađivati, morate da razumijete u šta se upuštate i kakvi su to studiji.

Nedavno si objavio i svoju prvu knjigu. O čemu se tu zapravo radi?

Napisao sam knjigu za strane studente medicine o tome kako da pričaju u bolnici s pacijentima, drugim ljekarima i medicinskim sestrama, kako da uzimaju anamnezu i urade klinički pregled i sl. Kada sam došao u BiH, nisam znao da pričam bosanski jezik i zato znam šta je tim studentima potrebno i na šta treba da se fokusiraju.

Pisanje same knjige je bio najlakši dio, proces nakon toga je trajao dvije godine i nije bio lak, ali drago mi je da sam to imao priliku iskusiti. Knjiga se nalazi na SSST-u, ali je dostupna i studentima s drugih univerziteta.

Zbog čega si odlučio doći u BiH, šta ti se sviđa ovdje, a šta ne?

Moja majka je ovdje studirala stomatologiju u periodu Jugoslavije i vratila se u Palestinu početkom rata u BiH, ali je uvijek imala lijepe uspomene na Bosnu i pričala nam je kako je to lijepa zemlja i ima lijepu prirodu, te kako su ljudi iznimno ljubazni. Kada sam imao 13 godina, preselili smo se u Saudijsku Arabiju gdje smo živjeli četiri godine.

Nakon toga smo zajedno došli u BiH i nikada nismo zažalili tu odluku, jako smo sretni ovdje. Ovdje su mi najdraži ljudi koji su mnogo društveni i gostoprimljivi, uvijek sam se ovdje osjećao dobrodošlim i kao kod kuće. Jedino mi se ne sviđa što mnogi potencijali ove zemlje nisu iskorišteni zbog loše politike.

Planiraš li ostati u BiH? Zašto da/ne?

Da! Volio bih podijeliti život između Palestine i BiH, ovo je moja druga domovina i znam da ću ovdje uvijek imati čemu da se vratim.

Koje su česte predrasude koje ljudi imaju o Palestini? Hajde da razbijemo mitove.

Mnogi ljudi misle da je sukob između Izraela i Palestine na istom nivou, međutim, ono što se dešava tamo nije sukob nego okupacija. Oni imaju baš veliku armiju na svjetskom nivou, dok se mi faktički branimo kamenicama i oružjem kućne izrade. Također, neki misle da u Palestini žive radikalni muslimani, što nije istina; tamo žive i hrišćani i pravoslavci, dok je Izrael zapravo država izgrađena samo za Jevreje.

Postoje li neke predrasude o BiH, šta drugi ljudi misle o Bosancima?

Dosta ljudi ovu državu asocira samo s ratom i dosta njih misli da rat i dalje traje u BiH. Susreo sam se i s mišljenjem da su Bosanci lijeni, što uopšte nije istina jer poznajem dosta vrijednih ljudi ovdje.

Koja je tvoja omiljena uspomena koja te veže za rodni kraj? Kako je bilo živjeti u Palestini?

Moj život tamo je bio i lijep i ružan. Mi djeca se uvijek sjećamo svoje škole i prijatelja s kojima smo se igrali na ulicama, s nekima sam i dalje u kontaktu. S druge strane, to je i mjesto gdje su uvijek bili neki sukobi i vrijeme kada nisam mogao ići u školu zbog pucnjave i mrtvih ljudi na ulicama. Međutim, to tada kao dijete i nisam baš shvatao, tek kada sam otišao kod rođaka u Jordan, shvatio sam koliko su stvari drugačije.

Jedna lijepa uspomena je i moja prva simpatija koju sam tamo imao, bio sam treći razred i često sam skupljao hrabrost da razgovaram s njom. Jednog dana sam joj kupio sok i tada smo prvi put sjedili zajedno i razgovarali.

Koliko vremena ti je trebalo da naučiš bosanski jezik? Kako je tekao taj proces?  

Uvijek sam se družio s Bosancima i nisam nikada bježao od bosanskog jezika iako je jako težak. Nakon godinu i po dana sam razumio dosta i mogao sam malo da se sporazumijevam. Počeo sam gledati i vašu seriju „Lud, zbunjen, normalan“, gledao sam TV, slušao radio i nakon dvije godine sam već mogao pričati dosta dobro.

Kakav je utjecaj na svijet ostavila pandemija s kojom smo se suočili?

Ja sam vrlo ekstrovertan, volim interakciju s ljudima i zato mi je bilo teško jer nisam mogao da izlazim i vidim svoje prijatelje, ali sam zato i više vremena provodio s porodicom i sa samim sobom. Trudio sam se da radim na sebi i unaprijedim se što više. Mislim da je ovo bio težak period za sve jer niko nije znao šta će se desiti. Ovo nije nešto što se dešava svakodnevno. Odjednom su se ljudi dosta zaražavali i umirali, zbog čega su svi bili zabrinuti za sebe i svoje voljene. Upravo zbog svega toga su i zabilježeni veći simptomi depresije i drugih mentalnih oboljenja.

Šta bi savjetovao drugima kada su u pitanju vakcine protiv virusa COVID-19?

Imamo dosta vakcina protiv virusa COVID-19, ali sve su odobrene od strane Svjetske zdravstvene organizacije, tako da uzmite vakcinu koja vam je dostupna, zaista nije važno koja je vakcina u pitanju. Rizik od infekcije je u svakom slučaju mnogo veći od rizika od vakcine. Važno je da slušate sposobne i stručne, a ne poznate ljude, dakle samo provjerene informacije od stručnjaka.

Koja je tvoja poruka i savjet za buduće doktore/ice i naučnike/ce?

Disciplina je mnogo važnija od motivacije. Svakodnevni rad nam daje rezultate. Učite i ono što vam je manje zanimljivo tokom studija i mislite da vam možda neće trebati jer postoji razlog za sve što učimo. Naučite kako da komunicirate s pacijentima jer to nije baš nešto što možete naučiti iz knjiga, a nećete uvijek imati prijatne pacijente, zato je važno znati kako se postaviti prema njima i na koji način objasniti sve što ćemo uraditi i sl.

Abdallaha Salhaba i njegove zanimljive priče i korisne savjete možete pratiti i putem njegovog YouTube kanala: https://www.youtube.com/channel/UCOMEMbjVC1wq0ddmTvzJRuA ili Instagram profila: https://www.instagram.com/dr.salhab/?hl=hr.

*Fotografije: Privatna arhiva

Najčitaniji tekstovi

Uzroci izraelsko-palestinskog sukoba – razvoj događaja od kreiranja Države Izrael do  Jomkipurskog rata 1973. godine
Zaviri „Iza duge“, vidjećeš da smiješ
Ljubav u vrijeme ratnog ludila
Zlatna Karika Lejla Selimović: Hidžama je više relaksirajući tretman
Kataloška prodaja kao prilika za zaradu i radno iskustvo
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Ko će pobijediti čovjeka?
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
Nindža, zaostala, bezgrešna ili nepropisno pokrivena – lične priče žena s hidžabom u BiH
Zlatna Karika Haris Babić: Ljudi mogu biti uzrok ekstremnih vremenskih pojava
More Stories
Primjenjivo znanje je svijetla tačka obrazovanja