European Youth Capital je titula koju Europski forum mladih dodjeljuje europskim gradovima u cilju podsticanja mladih na sudjelovanje u društvu i izgradnju europskog identiteta. Ovogodišnju titulu je osvojio Novi Sad – Omladinska prijestolnica Europe.
Razgovarali smo s Vukašinom Grozdanovićem, dugogodišnjim edukatorom i aktivistom, i posljednje tri godine koordinatorom OPENS-a 2019.
KARIKE: Kako je nastala ideja prijave za OPENS?
VUKAŠIN: Prva se ideja rodila tako što je Exit fondacija u komunikaciji s gradom došla na ideju da je dobro iz brendovsko-turističkog ugla da Novi Sad kandiduju za Omladinsku prestonicu Evrope. Pošto smo smatrali da nijedna postojeća organizacija ne treba da preuzme odgovornost za vođenje procesa, već da treba da se raspiše konkurs na koji će se javiti organizacije koje će osnovati Savez udruženja OPENS, a koji će se baviti Omladinskom prestonicom Evrope.
Onda su napravljeni kriterijumi, organizacije su se prijavljivale, i šest organizacija je ispunilo kriterijume. Ostale organizacije koje su bile u skupu neformalnog partnerstva su osnovale Omladinski novosadski forum kao neformalno telo grada koje se bavi omladinskom politikom i okuplja mlade. Nadpriča OPENS-a je da se bavi omladinskom politikom u celini, a ne samo realizacijom Omladinske prestonice Evrope, što je dato u mandat OPENS-u.
KARIKE: Kako je tekao proces aplikacije, koji su bili nužni koraci?
VUKAŠIN: Europski omladinski forum raspiše formular u kojem vi odgovarate na pitanja i dostavljate anekse. To je aplikacioni formular u kome vi objašnjavate istorijat vašeg grada, istorijat omladinske politike u vašem gradu, motivaciju i sve što mislite da može da podstakne vašu kandidaturu. Znači, dajete turističke kapacitete grada, smeštajne kapacitete i napišete program koji ćete vi sprovoditi ako budete izabrani za Omladinsku prestonicu kulture. Na osnovu tog programa sastane se stručni žiri koji odabere pet onih koji idu u drugi krug.
Naša finalna aplikacija koja je bila na preko 200 strana kucanog teksta sa preko 20 aneksa gde smo mi stavljali i istraživanja i aktivnosti i anekse koji su opisivali strukturu omladinske politike, šta želimo da promenimo, na šta želimo da utičemo, partnere, podrške.
Pored toga što je bio kvalitetan program, što smo imali mnogo partnera, što smo napravili izmene u strateškim dokumentima, imali smo i podršku gradonačelnika, bez koje nismo mogli, premijera i pokrajinskih institucija u kojima je stajalo da će biti obezbeđena i financijska podrška za naše aktivnosti. Mislim da je sve to ukupno uticalo na to da na kraju pobedimo za 2019. godinu.
KARIKE: Šta obuhvataju aktivnosti koje su planirane i na čemu je fokus?
VUKAŠIN: Mi smo zamislili naš program u sedam stubova i svaki stub ima nekoliko podkategorija i u njima različitih aktivnosti. Na primer, imamo stub koji se bavi energijom mladih ljudi gde ulaze aktivnosti koje promovišu vrednosti mladih, aktivnosti mladih i kreativnost mladih. Onda imamo stub koji se bavi Evropom i evropskim vrednostima, koji opet promoviše Novi Sad van granica Srbije i poziva mlade iz Evrope da učestvuju u aktivnostima u Novom Sadu. Bavi se Evropskom Unijom i nekim temama vezanim za Evropsku Uniju i Evropu generalno.
Potom imamo jedan stub koji se bavi raznolikim temama – mladima u raznolikim društvima, ljudskim pravima, pravima mladih, učešću mladih u procesima donošenja odluka, radu s marginalizovanim grupama, jačanju kapaciteta omladinskih organizacija… Pa onda imamo stub koji se bavi inkluzivnim omladinskim politikama, koliko mladi učestvuju u procesima donošenja odluka, koliko učestvuju u procesima pisanja strateških dokumenata, je li to pravilo ili izuzetak…
Kroz proces raspisivanja konkursa za organizacije 2017. godine, po temama iz naše aplikacije, dobili smo 46 projekata i 42 partnera koji zajedno s nama implementiraju aktivnosti, a ostatak radimo mi kao tim i dajemo podršku inicijativama koje nam se jave.
KARIKE: Kako ostvarujete kontakt s mladima? Radite li s volonterima?
VUKAŠIN: Mi imamo našu volontersku bazu koja broji preko 100 volontera i imamo omladinski sektor koji se bavi direktno s mladima. Oni svakodnevno organizuju radionice, obuke, promocije po školama, decentralizacija usluga za mlade. Oni su na terenu i pomoću kampera, koji smo ofarbali i napravili u njemu escape room, koji ide po različitim delovima grada i onda smo u direktnom kontaktu s mladima.
Imali smo i omladinski klub u kome smo pružali različite aktivnosti i davali drugim organizacijama da ga koriste. Sad se taj prostor renovira u jedan omladinski centar od 2000 kvadrata koji će biti gotov u narednih 5-6 meseci pa će te aktivnosti nastaviti tamo. Pored toga, u partnerstvu sa prestonicom kulture, razvili smo Novosadski volonterski servis. To je baza na nivou celog grada koja pruža podršku različitim kulturnim, sportskim i omladinskim aktivnostima i organizacijama, i broji oko 700 volontera od kojih nisu samo mladi, nego i odrasli i penzioneri.
KARIKE: Je li bilo teško aktivirati mlade da sudjeluju u ovakvim aktivnostim ili je to već bila neka ustaljena praksa?
VUKAŠIN: I jeste teško i nije teško. Najveći problem kod aktivacije i organizacije je bilo da li imamo budžet i sredstva da kontinuirano pružamo aktivnosti i podršku mladima. Pošto mi imamo sredstva, nekako je bio prirodan put da se mladi nama obraćaju, da smo u kontaktu s njima i da su aktivni. Svakodnevno dobivamo mailove na Fejsbuku, na Instagramu, preko sajta, gde se mladi javljaju s nekim idejama jer su nas prepoznali zbog jake medijske kampanje i prisutnosti kao nekog ko može da im izađe u susret.
Druga stvar je da idemo tamo gde se mladi okupljaju, ne da čekamo da mladi dođu kod nas, i da ih uključujemo u procese. Rezultata ima i veliki su i mnogo toga doprinesu. Nekada kada smo izolovani u tom našem pogledu ili samo s istom grupom ljudi, ne vidimo koliko su se neke stvari možda i promenile ili šta je potrebno uraditi da bi se promenile ili koliki je rezultat napravljen tako da s vremena na vreme treba malo i pogledati situaciju iz nekog šireg konteksta.
KARIKE: S obzirom na opće stanje u regiji i velik broj odlaska mladih, treba li spakovati kofere ili ima nade za neke bolje stvari?
VUKAŠIN: Pa ja generalno ne mislim da treba spakovati kofere i otići, niti osuđujem nekoga ko je to doneo kao odluku u svome životu. Mislim da je važno da uključite mlade u proces donošenja odluka od samog početka, da bi osetili vlasništvo nad procesom, da bi videli neku svoju perspektivu, da ostanu tu da se bore ili da svoj život vide u zajednici odakle su potekli.
Ako se ni za šta ne pitamo u školi, pa nas se ništa ne pita na fakultetu, pa nas posmatraju samo kao korisnike, ne kao kreatore, gde da se javi motivacija i želja da se bude deo nekog društva?
A kada mlade uključimo i pitamo, kada im damo deo odgovornosti i da ponesu deo tereta, onda možemo da vidimo efekte toga. Gde god da odemo neće biti lako, moramo se izboriti za naše mesto u sistemu, u društvu i za neke vrednosti koje živimo i koje smatramo da su ispravne, pa makar se izborili unutar svoje porodice, unutar svog razreda, svoje škole, za neke promene, za neko uključivanje u procese donošenja odluka, bit će nam mnogo lakše. Niko ne kaže da će biti lako i da su stvari odmah ostvarive i rezultati vidljivi, ali je potrebno kontinuirano ulagati neko vreme i biti dovoljno motivisan i uraditi sve što je potrebno da se neke stvari dese.
Poruka mladima bi bila da moraju da se bore za nešto do čega im je stalo. Onda moraju da odgovore na pitanje do čega im je stalo. U opštoj apatiji glavno pitanje je oko kojih stvari nam je stalo i koje stvari u nama bude emocije.
Važno je motivisanje mladih i pokazivanje puta da se neke stvari mogu promeniti. Pa makar to bila zamena ulične rasvete u svome kraju gde se vi okupljate a nema svetla, ili popravljanje nekog parkića, znači za sve to postoji resursa i volje, samo se treba potruditi i naći način. Kad jednom vidite da to radi na tom nivou, onda to radi na svakom nivou, jer istina je istina pa je samo treba primeniti na veće aktivnosti i na veću ideju i na veći model“, za kraj je poručio Vukašin.