Bila je ovo duga, turbulentna i nesvakidašnja godina. Sve što smo poznavali promijenilo se iz korijena, a na koncu svega veliko je pitanje i hoćemo li mi kao čovječanstvo, ali i kao individue, ikada biti isti. I hoće li to donijeti dobre ili loše promjene po nas same. 2020. godina nas je sve naučila nizu lekcija, koje su neki od nas morali naučiti preko opekotina na vlastitoj koži. Ali jedno je sigurno, ove godine je svako od nas sasvim sigurno naučio barem dvije stvari o sebi, životu, ali i smislu uopšte, a ja vam evo izdvajam simboličnih 20.
Pa da počnemo.
Postoje velike ljubavi i veliki prekidi. Većina ih je ipak mala. Ali ono što ostaje iza svih jeste gorčina u ustima, okovi na nogama, ključ u vratima srca koje je prestalo da voli. Ili, još gore, koje i dalje voli, ali nije voljeno.
Prije Facebooka, Instagram storija, prije svih onih #couplegoals fotografija i prije mog samog rođenja, rastali su se. Tačnije, otišao je. Tata od mame. Danas mu na tome kažem hvala. Njegov odlazak naučio me mnogim stvarima.
Poziciju jedne od najistaknutijih dramskih spisateljica u regiji mlađe generacije uspjela je zauzeti već u trideset i prvoj godini života.
Višestruko je nagrađivana, a svoje školovanje je krunisala s čak dvije master diplome – iz dramaturgije na Fakultetu dramskih umjetnosti (FDU) u Beogradu i iz primijenjenih pozorišnih studija u Gisenu u Njemačkoj. Njeni tekstovi se izvode na predstavama u Njemačkoj, čitaju u Barseloni, a ona je danas direktorka Drame Narodnog pozorišta u Beogradu.
Dvadesete. Godine zabave, školovanja, putovanja, ali i velikih i onih malo manjih ljubavi. Jer sve su ljubavi grandiozne kada si u dvadesetima. I čini se da ne postoji ništa što nova decenija sa sobom ne nosi. A svaku vezu gotovu uvijek prati ona famozna „vaša“ stvar.
Živi! U skladu sa godinama, ili bez ikakvog sklada! Rizikujući ili pokušavajući pronaći put koji je utaban, ali živi život mlade osobe, jer ono što ćeš shvatiti kad napuniš 25.je to da je proletjelo. Vrijeme, kao u klišeima. Srednja škola, fakultet, ta prva ljubav, ta matura, diplomsko. To najbolje, najbezbrižnije vrijeme. Nikada se neće vratiti!
Vidio bi Dante šta su krugovi pakla da je tražio posao u Bosni i Hercegovini. Aplicirao bi kvalifikovan za mnogo toga, a bio uzet u razmatranje tek za nekolicinu poslova. Dante bi možda i odustao na kraju, kada bi shvatio da ovdje nema devet krugova kako očekuje, već da taman na kraju, kada pomisli da je dobio posao, slijedi pakao.