Postoje velike ljubavi i veliki prekidi. Većina ih je ipak mala. Ali ono što ostaje iza svih jeste gorčina u ustima, okovi na nogama, ključ u vratima srca koje je prestalo da voli. Ili, još gore, koje i dalje voli, ali nije voljeno.
Preživjeti prekid znači preživjeti sebe i svoja vjerovanja u nešto što je jednostavno propalo. Bez obzira na to jesi li osoba koja ostavlja ili si ostavljen(a), prekid na neki način prekine splet niti unutar tebe koje si sapleo s drugom osobom, ali i sa samim sobom, jer drugi su uvijek odličan način da upoznamo i sebe.
Šta je to što ostane poslije ljubavi? Naučimo li išta ili je svaki razgovor samo pokušaj da se nekako sastavimo i krenemo dalje?
Ali, moj dragi bivši, tebi hvala! Za ono što si bio i što sam uz tebe bila ja. Neki se ljudi pronađu samo zato da potvrde teoriju da postoji neko za svakoga na ovom svijetu, ali je prokleto teško. Rijetko kad vam to kažu, ali istina je da je lakše pronaći, a teže zadržati. Onoga ko je možda bio ta osoba za tebe. Meni je bilo teško, a znam da je i tebi.
Na nama je pisalo „oprez, lomljivo“ i, eto, slomilo se
Trebalo je skupiti krhotine dijelova sebe od ranije, zalijepiti ih slabim ljepilom vjerovanja u nešto što se zove mogući srećni scenario. Nije da nismo pokušali. Ali negdje usput smo zaboravili da je na nama pisalo „oprez, lomljivo“ i, eto, slomilo se. Nešto što se lijepilo svakoga dana novim osmijehom zalivenim suzama. Mene je slomilo, ali drago mi je da jeste, jer znam da je značilo.
Hvala ti što si znao dovesti svijet u par kvadrata rentanih soba po Banjaluci. Što si bio minimalista, ali s velikim gestama. Bio si težak, čudan, namjerno loš, rekla bih, ali i to shvatam danas. Bio si stijena izgrađena od sitnog kamenja, kroz čije se pukotine moglo vidjeti baš to. Da si i ti, kao i ja, slomljen.
Prekid te nauči da rasteš kao osoba, da sebe voliš više nego prije, te da se prije svega cijeniš. Svaki novi dan kao novu priliku da se upoznaš i prihvatiš, baš takva kakva jesi. I, da znaš, da sve što se desilo, bilo je s razlogom. Trebali ste se desiti jedno drugom. Kao što smo se nama desili mi. Plesali smo u našim pukotinama, baš kao one noći kad smo se upoznali.
Spontano, ogoljeno, svoji do srži. Hvala što si me znao i podsjećao na mene samu, onda kada bih ja to zaboravila.
Prekid me naučio da se vratim na tvorničke postavke
Resetujem i opet shvatim da ne znam ništa, ali da neću srljati ubuduće. Naučio me i to da su bivši najbolji kad su bivši, jer godinama kasnije desi se ponovo ON. Bolji nego ranije, ali i ti budeš bolja. Zahvaljujući njemu, koji te nauči da nije vrijedno ponavljati greške.
Prekid te nauči da nikada nemaš drugu osobu za sebe i da je suludo misliti tako. Sve što si imala i što ćeš imati nakon prekida, jesi sama ti. Sa svim svojim strahovima, nadama, emocijama i uvjerenjima. Druga osoba nije polovina, ni bolja ni ljepša, niti si ti slabija. Ljudi su kompletni onoliko koliko su svjesni sebe i koliko rade na sebi.
Prekid ti pokaže hrabro, nimalo naivno i snažno na tebe u ogledalu. I tada shvatiš da postoje dva načina da ideš dalje. Prvi, kao da je to najgore što ti se desilo. I drugi, kao da je najbolje jer, vjeruj, sigurno jeste.
Sve što je prekinuto, nije bilo dovoljno jako da izdrži, zapamti to, svaki put kada ponovo budeš analizirala prekid. Nema krivaca, jer da ste trebali trajati, trajali biste. Meni je možda trebalo mnogo više da ovu lekciju shvatim, ali sada znam da je trebalo vremena. I za izgradnju veze i za njen kraj. I za period nakon toga.
Gušila sam se u dubinama naše ljubavi, ali isplivala sam
Pokušala sam posjedovati ono što je nemoguće i što klizi među prstima. Grčevito sam se trudila zarobiti trenutke u omotu od suza, ali nemoguće, previše je vlažnosti. I onda se ponovo desio ON, kao ultimativni test moje izdržljivosti.
I ovaj put sam znala, ono što će svako od vas jednom znati. Kada ti se bivši ponovo vrati u život, moraš sam sa sobom razgraničiti. Zapitati se je li vrijedilo i prvog puta i shvatiti koliko suludo može ponovo biti.
Voljeti njega bila je suluda igra na rubu ponora u koji sam svojevoljno skakala bungee jumping, presretna radi sulude doze adrenalina. Raskid s njim naučio me da je bolje skakati u provaliju jednom godišnje, nego cijeli život sjediti na obali sa željom da se kupaš, a ne možeš.
Jer, ima i takvih veza, koje su kao suve noge nadomak mora – tragične, smiješne i bolje da se nisu desile. A naša nije bila takva.
Ali je bila naporna, rizična, na momente, teška, a ljubav sama ne bi takva trebala biti.
Gušila sam se u dubinama naše ljubavi, ali isplivala sam. I to su veze za koje vrijedi živjeti, najviše zbog toga da naučiš. Da je moguće plivati i bez gušenja i da je svima nekad potrebno mirno more.
A da ljubav sama po sebi treba da bude ono što te više usrećuje, a manje rastužuje jer, ako i dalje plačeš, zapitaj se je li ljubav uopšte.
