Prije lokalnih izbora, pravili smo program u skladu sa onim što smo znali da su problemi u Visokom. Nakon izbora je postalo jasno da idemo u opoziciju. Zbog toga su do sada moji jedini efektivni načini djelovanja vijećničke inicijative, pitanja i pritisak koji pravim na vlast, na sjednicama svojim diskusijama ili kroz medije. Tada, prije izbora, smo kao partija postavili nekoliko prioriteta. Kad se podvuče crta, konačni cilj je da ljudi u Visokom žive bolje, pristojnije, da imaju ono što im treba za život u 21. stoljeću. To podrazumijeva neke osnovne stvari, koje nam često djeluju „dosadno“, recimo voda, kanalizacija, put, autobuska linija. Veliki broj građana/ki još uvijek nema ovo gore pobrojano.
Kada bih morao izdvojiti neke velike, kapitalne stvari na kojim sam do sada radio, i koje planiram dalje raditi i insistirati da se ove provedu, ima tu nekoliko tema. Moja prva inicijativa je bila da Grad Visoko u narednim godinama planira izdvojiti iznos od po 5 hiljada maraka za osnivanje 25 biznisa svake godine. Često vidimo da mladi ljudi imaju dobre poslovne ideje, ali početni kapital je jednako često problem. Ovako bismo ih ohrabrili da idu u tom pravcu. Ova inicijativa je djelimično uvažena i bit će već u ovogodišnjem budžetu, ali u značajno manjem iznosu nego što smo to namjeravali. Predložio sam i kontrolu, odnosno praćenje realizacije budžeta. To je nešto što evropski gradovi danas praktikuju. Građani/nke treba da imaju uvid u to kako se raspolaže njihovim sredstvima. U Sarajevu je to nedavno uspostavljeno. To je u najvećem dijelu odbijeno, ali ja neću odustati i tu ću inicijativu ako treba ponavljati do kraja mandata. Predložio sam i da formiramo cjenovnik u visočkom obdaništu koji bi bio socijalno osjetljiv. Nešto manju naknadu bi plaćali roditelji koji imaju minimalne plate, a djeca bez jednog ili oba roditelja ne bi uopće plaćali tu naknadu. Nažalost i to je odbijeno, i to na način da je Gradska uprava svu odgovornost prebacila na obdanište, koje jasno tako nešto ne može samo iznijeti. Također predložio sam da Visoko pristupi izradi Gender akcionog plana. Do sada su Tuzla, Bihać, Mostar, Travnik, Novi Grad Sarajevo i još dvije ili tri općine donijele Gender akcione planove. Dakle 8. mart nije ruža, cvijet i skraćeno radno vrijeme. Dan žena mora biti nešto puno više od toga, recimo borba za jednaku platu. Da nisam napravio pritisak kroz medije, o kojem sam gore govorio, na Gradsku upravu, mi bismo i danas u Komisiji za ravnopravnost spolova imali 7 muških članova i ni jednu ženu. To je komisija Gradskog vijeća. Sad kao puno bolje, 6 je muških. Dakle imamo ozbiljnih problema sa ravnopravnošću spolova, a ako bismo ušli još dublje u ovu temu i počeli da govorimo o rodu, bojim se da bismo tu tek postali potpuno svjesni sistema oko nas. Zbog toga predlažemo Gender akcioni plan. Na tu inicijativu čekam odgovor.
Već sam rekao da svaka od ovih inicijativa ima jedan cilj, a to je da poboljšamo kvalitet života. Mislim da nije potrebno posebno obrazlagati zašto je dobro da u Visokom svake godine 25 mladih ljudi dobije priliku da pokrene svoj biznis. Da imamo cjenovnik usklađen sa socijalnim uslovima. Da imamo transparentan utrošak sredstava iz budžeta. Ljudi iz ove zemlje često odlaze zato što misle ili su ubijeđeni da ovdje neće nikada biti bolje, da nikada neće biti pravde, uređenog sistema vlasti koji je spreman da odgovori na zahtjeve građana/nki. Pri tome nije to samo stvar da imamo vakcine kad i cijeli svijet, nego i da imamo riješene ove sitnice koje su ogromne za normalan život. Infrastruktura, posao, jednake šanse, pravedno društvo bez korupcije, a bojim se da ćemo bez toga postati starački dom za bogate evropljane. Nažalost u Visokom su vijećnici/e ograničeni/e na jednu inicijativu po sjednici. Pri tome otprilike 1/3 vijećnika redovno koristi ove metode djelovanja. Zbog toga sam često u situaciji da moram da biram između nekoliko inicijativa koju da podnesem na toj sjednici. Ružno je kada morate birati da li je potrebnije da inicirate da neko dobije put ili da neko dobije kanalizaciju.
Volio bih da mogu dati precizan odgovor kada će inicijative biti realizovane, ali evo jedan zanimljiv podatak. Na inicijativu koju uputim, prema poslovniku, trebao bih dobiti odgovor u roku od 30 dana, ali često prođe i duplo više od toga dok ne dobijem odgovor. Zaista bih volio kada bismo imali Gradsku upravu koja bi revnosno postupala po inicijativama vijećnika i vijećnica i vlasti i opozicije, međutim čekamo predugo za stvari koje ne bi smjele čekati ni dana.
Ja sam rođen 29.10.1995. godine u Zenici. Po zanimanju sam bachelor prava, diplomu sam stekao na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu kao jedan od najboljih studenata u svojoj generaciji zbog čega sam nagrađen Srebrenom značkom Univerziteta u Sarajevu.Na istom fakultetu trenutno pripremam master tezu na temu: „Izbor članova zakonodavnog tijela u složenim državama“. Zaposlen sam kao advokatski pripravnik. Od početka srednjoškolskog obrazovanja sam bio aktivan u nekom NVO-u. Uvijek radim s ciljem da nešto učinimo boljim, da nešto popravimo u sredini u kojoj živimo. Na kraju svaki taj projekt se svodio na jedno-da ovisimo o odluci nekoga na vlasti, ili da pokušavamo uticati na nekoga na vlasti da donese neku odluku. Onda sam shvatio da ne trebam čekati nekoga drugog da donosi odluke za mene, a da ja donosim odluku svake dvije godine okružen kartonom na biračkom mjestu. Da se aktivno počnem baviti politikom bilo je nekoliko okidača, jedan od njih se desio nekoliko dana nakon što sam diplomirao. Jedna moja kolegica je diplomirala, i to veče se spakovala i otišla da živi u Austriju. Dakle, nije vidjela šansu za sebe ovdje, čak ni da pokuša. Zato sam odlučio da se budem politički aktivan. Za mene, politika je metod ostvarivanja općedruštvenih ciljeva. Dakle, donosimo odluke, koje bi trebale da rješavaju probleme građana/nki, odnosno unaprjeđuju uslove u kojima rade, žive, djeluju. To je kolektivna aktivnost jer sami malo toga možemo postići. Već kao dobro koordinisan tim ciljevi se brže i lakše ostvaruju. Politika je i građanje takve platforme ljudi i organizacija koje su spremne žrtvovati se za ciljeve i ideje u koje vjeruju.
Autorica: Emina Aščalić