Prema podacima Agencije za statistiku, svake se godine skoro 2.000 parova u Bosni i Hercegovini odluči razvesti. Broj sklopljenih brakova u našoj zemlji u razdoblju od 2006. do 2016. godine je u opadanju.
Naravno, ukoliko uzmemo i demografske parametre u razmatranje, trebamo primijetiti da se veliki broj mladih ljudi odselio u Europu. No, opet govorimo o poraznim podacima da se mladi ljudi rijeđe odlučuju na brak.
Koji je razlog toga?
Jedan od mogućih uzroka zašto se mladi prije tridesete godine ne odlučuju na brak je strah od vezivanja.
Stručnjaci smatraju da mladi ljudi ne bježe od bračne zajednice, jednostavno je prolongiraju. Lično imam 27 godina i mnoge moje vršnjakinje su već ostvarene kao majke i supruge. Lagala bih kada bih rekla da se u bliskoj budućnosti želim ostvariti kao supruga i majka. Iako kažu: „Ne možeš to nikada planirati, jer ne znaš šta život nosi“, mislim da nisam u toj priči.
Želim jednostavno steći sopstvenu nezavisnost, karijerno se ostvariti i doći u zrele godine, gdje ću biti savim sigurna da sam spremna imati porodicu. Porodica sa sobom donosi ozbiljnost, brojna odricanja te kompromise za koje ne vjerujem da sam trenutno spremna.
To je samo moje mišljenje. Ipak, odlučila sam razgovarati i s drugim mladim ljudima želeći provjeriti šta oni misle o ovoj temi.
Vanja Peranović (32) iz Banja Luke, inače socijalna radnica po struci, smatra:
„Neko se ne odlučuje na brak zbog finansija, neko ima druge prioritete u životu. Neko je spreman na brak sa 18, a neko nije ni sa 108. Nisu svi ljudi ni stvoreni ni rođeni da bi bili u braku, postali roditelji i slično. Svako treba da živi svoj život na način koji ga ispunjava, a da pritom ne uništava drugoga i njegov život i sve bi bilo super svima, makar ja to tako vidim.“
Budući da se vanbračna zajednica izjednačila s bračnom, puno ljudi ne vidi nikakvu svrhu tog papira, navodi naša sagovornica i dodaje: „Ako se volimo, voljećemo se i s papirom i bez njega. A ako neće ići, onda papir nije garancija ničega.“

Želimo li ponoviti brak svojih roditelja?
Nerijetko danas čujemo kako su mladi ljudi isključivi po pitanju braka, ne žure ili nemaju želje nikako se vjenčati. Odbacuju se tradicionalni načini, te svaka nova generacija odbaci dio društvenih normi svojih roditelja stvarajući vlastita pravila i život.
Prema istraživanju Pew, današnjih 25 % mladih neće se nikad vjenčati. Iako smo još uvijek politički i društveno daleko od Europe, ona u nekim stvarima dolazi polako kod nas…
Kada sam postavila pitanje: „Da li je još uvijek IN imati porodicu?“, naišla sam na osudu kroz različite komentare.
Mnogi su definisali porodicu, diskutovali šta je porodica, dok su pojedini bili isključivi što se tiče braka i vezivanja. Svakako to i jeste poenta života, te različitosti koje nas međusobno diferenciraju. Kada smo već kod diferencijacije, onda ćemo spomenuti naravno i osobe koje vjeruju u porodicu i ljubav, a imaju manje od 30 godina.
Brak nije zatvor i ne treba ga tako shvatati
Jedna od njih je i moja fakultetska kolegica Selma Tvrtković-Brulić. Ona je u braku pet i pol godina, a tome je prethodila veza duža od tri godine.
„Kao par smo savršeno funkcionisali i imali smo želju da napravimo taj korak kako bismo zasnovali porodicu. Oboje smo imali želju da se iz naše veze izrodi nešto više, jače i bolje. Tako da su ljubav i želja za zasnivanjem porodice bile presudne da se odlučimo za taj korak.“
Tvrdi kako se nikada nije našla u situaciji da se kaje što je rano započela bračni život.
„Kao i u svakom drugom braku, tako i u našem se s vremena na vrijeme dogode neki ‘problemi’, svađice, ali uz razumijevanje i kompromis sve se to lako prevaziđe“, ističe Selma i dodaje kako su izlasci s društvom stvar dogovora.
„Moj muž i ja imamo takav odnos da sve što radimo, radimo uz komunikaciju i kompromis. Brak nije zatvor i ne treba ga tako shvatiti. Ako su ljudi normalni i nisu posesivni, onda brak može biti samo pozitivna stvar, nikako gušenje i zabrane.“
Ekonomski faktori najveći uzrok smanjenja brakova
Naša sagovornica ističe kako su danas muško-ženski odnosi znatno liberalniji nego što je to bilo ranije.
Sama činjenica da su žene danas ravnopravnije s muškarcima dovela je do toga da muško-ženski odnosi postanu liberalniji. Također, pod utjecajem zapadne kulture mladi se lakše odlučuju za vanbračnu zajednicu. Zbog toga je bračna zajednica izgubila značaj koji je nekada imala. Selma ipak smatra da je ekonomski faktor najveći uzrok smanjenja broja brakova u posljednje vrijeme.
Nesigurna budućnost i nestabilni uslovi za egzistenciju su, prema njenom mišljenju, glavni uzroci zbog kojih se mladi sve manje odlučuju za stupanje u brak.
Što se tiče karijere, naša sagovornica tvrdi kako iz iskustva može reći da je sve moguće ostvariti, ali i da je potrebno dosta odricanja. Ističe kako je bitno što mi želimo od sebe, te kako želimo živjeti. „Nažalost, u vremenu u kojem živimo najčešće moramo birati između karijere i porodice“, zaključuje.
Porodica za svakoga ne predstavlja isto
Kada sam tražila sagovornice, javila mi se moja srednjoškolska kolegica Jasmina, koja se također udala prije par godina. Kaže da je od početka sa svojim suprugom željela porodicu i da su to planirali, no za početak postavila je ciljeve: završiti fakultet i pronaći posao.
Prije vjenčanja bila je u vezi tri godine, a kada je ostvarila zacrtano, vezu je krunisala brakom. Navodi kako nema problema što se tiče izlazaka, sve rješavaju kompromisno, ali govori da i ona ne pretjeruje što se tiče toga.
Ističe kako je za zdrav brak potrebno da oba partnera imaju društveni život i društvo.
„Šta god je pretjerano, otme se kontroli; kad si zatvoren, ne družiš se, poludiš, a opet kad stalno izlaziš, otuđiš se od partnera.“
Tvrdi kako su obrazovaniji ljudi dosta liberalniji od ljudi koji nemaju recimo završene fakultete ili su odgojeni pod režimom patrijarhata. Dvadeset i prvo stoljeće donijelo je slabljenje patrijarhata, sistema koji je omogućio muškarcima da provode vlast nad ženama.
Danas se stvara nova historija kroz uslove za postojanje jednakosti spolova.
Žene su sve više uključene u plaćeni rad, bore se za ženska prava kroz feminističke i druge pokrete, zasnivaju partnerstva bez braka, rađaju van braka i ODGAĐAJU sklapanje braka. Kroz prošlost, nametnuli su se imperativi da žena mora biti u braku, te kao takva udati se do određenih godina.
Danas se to percipira na drugi način, ali svakako imati porodicu je uvijek IN, a to sve zavisi od prioriteta koje posložimo.
Vanja Peranović kaže: „Svi maštamo o idealnoj porodici (braku) gdje vlada ljubav, sloga i podrška (kod nekih to uključuje i želju za djecom, a kod nekih ne). Samo je pitanje kakve ćemo izbore sami za sebe da napravimo – od odabira prioriteta u životu, partnera, načina života, ciljeva koje želimo ostvariti, od njih će da zavisi i kakav će život da nam bude. A porodica je uvijek IN, ali porodica mogu da budu i bliski ljudi koje smo upoznali i zadržali tokom života koji su nam bliži i bolji od naše ‘primarne’ porodice. Čovjek je jednostavno po definiciji društveno biće, tako da rijetki su slučajevi bukvalnih samotnjaka koji funkcionišu van društva i civilizacije oviseći samo o sebi i živeći sa samim sobom.“
Porodica je tamo gdje je ljubav
Danas se žene i muškarci pomalo oslobađaju očekivanih bračnih uloga te proširuju njihovo razumijevanje.
U zapadnim društvima, patrijarhat skoro da ne postoji, pravila muškaraca i žena sve više i više blijede. Evoluirali smo u mnogim pitanjima, pa tako i u domenu porodica. Žene sve više pričaju o svojim pravima, ne tolerišu nasilje kao prije gdje su morali to tolerisati zbog očuvanja porodice. Naravno, još uvijek postoji stigmatizacija društva koja ženi ne dozvoljava da priča o svojim problemima naglas.
Međutim, drago mi je što još uvijek vjerujemo u ljubav, ne sudeći o tome da li je riječ o bračnoj ili pak ovoj drugoj zajednici. Drago mi je jer svi imamo izbor i listu prioriteta koje slažemo na vlastiti način. Mnoge od mojih sagovornica su se izjasnile kako su stavile porodicu ispred karijere i nisu se pokajale.
No naišla sam i na ove druge, koje su bile isključive po pitanju braka i porodice, tvrdeći kako nemaju volje ni želje za tim. „Ne želim se udati i imati djecu“, komentar je jedne od djevojaka koja se uključila u diskusiju. Za neke porodica nije prioritet, niti se nalazi na listi želja.
Na kraju krajeva, važno je samo da pratite sebe i ono što vama lično odgovara.