Nezaposlenost i težak put do pronalaženja posla, nemogućnost rješenja stambenog pitanja, nedovoljni prihodi posebno se ističu među brojnim drugim otežavajućim okolnostima za život u BiH, pogotovo udvoje. Državi se spočitava da nedovoljno stimulira mlade u osnivanju porodice, stoga nas je zanimalo šta je država proteklih godina uradila kako bi promijenila ovaj negativan trend.
„U prirodi svakog čovjeka je da teži osnivanju svoje porodice, da kreira svoju sigurnu luku i 'mjesto' kojem se uvijek rado vraća.“
Tako to vidi Sumeja Huskić, apsolventica Farmaceutskog fakulteta u Sarajevu, koja je u protekloj godini stupila u bračne vode.
I baš zbog toga što je sasvim prirodno da čovjek ne želi život provesti sam, važno mjesto među temeljnim ljudskim pravima, u Općoj deklaraciji UN-a o pravima čovjeka iz 1949. godine i Povelji Evropske unije o temeljnim pravima iz 2000. godine, zauzima „Pravo na stupanje u brak i pravo na osnivanje porodice“.
Bez obzira na to što je prirodno i ljudskim pravima zagarantovano, u današnje vrijeme osnivanje porodice nije baš tako lako, smatra Sumeja.
Iako heteroseksualnim parovima nije zabranjeno vjenčati se i zasnovati porodicu, posljednjih godina u Bosni i Hercegovini i drugim zemljama regije sve manji broj mladih se odlučuje na ovaj korak. Zbog čega je to tako?
Nerijetko danas možemo čuti kako su mladi ljudi isključivi po pitanju braka, ne žure ili nemaju želje nikako se vjenčati. Odbacuju se tradicionalni načini, te svaka nova generacija odbaci dio društvenih normi svojih roditelja stvarajući vlastita pravila i život. Sadašnjost donosi sve više i više razvoda, a sve manje brakova i bračnih zajednica. Prema istraživanju Pew, današnjih 25 % mladih neće se nikad vjenčati.
Priča ide ovako: „Babo i mama spavaju u šatoru. Tu je jedno magare i cuko. Mama plače i bukvalno pita...