Sjećam se kako sam se k'o mali s tatom često vozio na relaciji Sarajevo – Trnovo. Uvijek sam s pažnjom posmatrao kanjon, ali i klisuru rijeke Željeznice. Sav taj krajolik sam aktivno, dječački upijao sa zadnjeg sjedišta očevog automobila. Negdje na pola puta, Željeznica je prestajala biti rijeka i postajala je nešto poput malog duguljastog jezera. Bilo mi je to baš čudno, pa sam pitao tatu o čemu se radi. On mi je objasnio da je to zbog brane koja se tu nalazi i da je tu u blizini nekad davno izgrađena mala hidroelektrana.
Četvrta debata u sklopu projekta "Na mojoj koži" koju smo organizovali u sklopu IMEP-ovog programa osnaživanja nezavisnih medija.
Kako do zaposlenja u Bosni i Hercegovini? Mislite li da se može zaposliti bez štele, ili? Da li je štela ključ uspjeha? Može li nam tehnologija doprinijeti minimiziranju štele u budućnosti?
Podršku u snimanju debate smo imali od strane Programa za osnaživanje nezavisnih medija (IMEP), koji sprovodi Centar za promociju civilnog društva (CPCD) u saradnji sa radio Otvorena mreža, a podržan je od strane Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID).
Riješi ovaj kviz i provjeri jesi li upoznat/a i u kojoj mjeri s generalnim načinima kršenja ljudskih prava, odnosno o osobnoj odgovornosti i učešću u kršenju tuđih prava, te koliko svi mi svakodnevno, možda nekad i nesvjesno, kršimo nečija prava i na koji način. Nakon što odgovoriš na pojedino pitanje, pojavit će se točan odgovor. Na kraju kviza saznat ćeš svoj sveukupni rezultat.
Od tada je prošlo više od 12 godina. Desilo se, ne može se nikada promijeniti. Ja sam pronašao sebe, život i prihvatio sebe onoliko koliko sam do sada mogao i znao. Moja porodica još uvijek ne zna ništa o mom privatnom životu. Odnosno, ne zna i nema načina da pokrene tu temu. Odrekao sam se nade da prošlost može biti drugačija. Nikada neću imati prvi srednjoškolski poljubac, niko neće biti moja prva simpatija, nikada neću slobodno plesati sa svojim prijateljima s onom nevinošću kakvu sam imao.
Moj bivši je zaista bio peder(o). Tako ga zapravo i posmatram, peder i, dakako, ero (čitaj: Hercegovac s veliko H). Za nastavak priče, zvat ćemo ga Pavle, ipak. Bio je netko, na prvi pogled, sasvim nedokučiv, ili je to bilo zbog visine, ali bio je još samo jedan frajer s Grindra, ništa posebno. Za sve one koji ne znaju i one koji kriomice (ne) znaju, Grindr je aplikacija koju koristi većinski dio LGBTIQ populacije. Sasvim jednostavna, a tako komplikovana dating aplikacija, pored mnogih drugih, na koju je osuđena spomenuta zajednica.
Odrastati u malom mjestu je teško iz milion razloga. Zanemariću sada razloge koji se tiču zdravstvenog stanja u kojem se nalazim i komplikacija svaki put kada bih tu, u nekoj šumi usred ničega, zatrebao liječničku pomoć. A često sam je trebao. No, ovoga puta želim da govorim o drugim poteškoćama i problemima koje izaziva mala, seoska sredina u glavi jednog djeteta koje tek treba da uči i upoznaje svijet – ona kulturološka, životna, pa u neku ruku i pedagoška.
Kao dijete sa sela, bio sam okružen ljudima koji nisu imali pretjerano mnogo razumijevanja, blago rečeno, za onog drugog i drugačijeg. Na svojoj koži sam to osjetio već na samom početku života, zbog nešto drugačije fizionomije od one na koju su navikli, ali ova druga, opasnija, preuzimala me a da to nisam ni shvatao – homofobija.
Ja sam Ajdin, živim i radim u Gračanici, u gradu iz kojeg ne želim da odem. Nakon završenog studija, vraćam se u svoj grad. Istovremeno sretan što sam opet među starim društvom, ali i pomalo razočaran zatečenim stanjem. Nezadovoljan situacijom u lokalnoj zajednici, kao mlada osoba odlučujem se društveno-politički angažovati i biram sektor svog djelovanja.
Prije tačno godinu dana, 9. aprila 2020., dok sam se vraćao u redakciju sa zadatka razmišljajući da li su obdukcije osoba pozitivnih na COVID sigurne, zazvonio mi je telefon. Bila je to moja prijateljica i radna koleginica. Rekla mi je da je vlasnik televizije na kojoj smo radili imenovao novog direktora koji je odlučio smanjiti kolektiv uslijed pandemije koronavirusa. Dobila je otkaz. Nakon pola sata telefon je ponovo zazvonio. Bila je to sekretarica direktora koja mi je saopštila promjene u menadžmentu i pozvala me na razgovor. I ja sam dobio otkaz, proglašen sam tehnološkim viškom.
Riješi ovaj kviz i provjeri koliko znaš o pravima i potrebama LGBTI osoba u Bosni i Hercegovini. Nakon što odgovoriš na pojedino pitanje, pojavit će se točan odgovor. Na kraju kviza saznat ćeš svoj sveukupni rezultat.
Moje tijelo je već naviklo na neočekivane dodire, bilo je osakaćeno, slomljeno i osramoćeno. Dobro znamo da tijelo pamti, pa je tako ovo malo tijela koje nosim na nogama uspjelo da promijeni svoj položaj i da pokuša da se snađe. Jadno se uspaničilo jer i da se okrene prema njemu, i da se okrene na suprotnu stranu od njegovog, nije vodeće u ovoj igri.
Ne bismo trebali osuditi ljude koji praktikuju patrijarhalni odgoj, već taj sistem i ukazati da postoje bolje i zdravije metode za ostvarivanje željenih vaspitnih ciljeva. Ni ja dugo vremena nisam bila svjesna da postoji nešto kao patrijarhalna porodica, niti da bi prethodno navedeni način odgoja mogao ostaviti negativne posljedice na dijete bilo kojeg spola. Smatram da je važno istaći kako patrijarhalni odgoj i toksična muškost djeluju štetno ne samo na emocionalni, mentalni i fizički razvoj djevojčica, već i dječaka, jer postavljaju nerealne standarde koje „pravi muškarac“ treba da zadovolji. Ne želim svaljivati krivicu ni na koga, jer sam svjesna da određena postupanja prema ženama (ili nekim drugim marginalizovanim skupinama) u društvu jesu uglavnom nesvjesna ponašanja koja su samo stoljećima ostala duboko ukorijenjena, te se zbog toga često ne vidi negativna strana istih, jer ih je malo ko preispitivao.
Ja sam Siniša i najteži period mog odrastanja je bio onda kada sam, kao i svaki tinejdžer, počeo da osjećam leptiriće u stomaku, samo što su ti moji leptirići bili tabu tema na našem brdovitom Balkanu. Oluje u glavi su trajale mjesecima. Kad god bih bio siguran koji je moj identitet, kad god bih se pronašao, naišao bi talas jači nego ranije i sve bi srušio. Sve je postajalo tako tmurno, bezlično i čitav život jednog petnaestogodišnjeg dječaka se činio kao začarani krug problem