Jednog sunčanog dana u aprilu jedan čiko je ostavio mladu djevojku u bolu

Hladna, aprilska noć. Sat pokazuje nekoliko minuta do ponoći. Za mene je to samo poklapanje kazaljki, novi dan ali isti život, iste misli i ista osjećanja. Možda me se i sjećate otprije, ali za one koji su zaboravili malo ćemo da obnovimo gradivo. Ja sam T., ona persona koja je silovana i pretučena od strane svog momka. Rekla bih da sam sjebana persona, ali ta riječ mi se ne slaže uz karakter. Štaviše, prezirem je. Aprilska je noć, i dalje hladna, ali su kazaljke ovoga momenta uspjele da se poklope. One su se poklopile, ali ja ne. Mozak mi je rasut na hiljadu strana, duša luta po hiljadu zemalja, a srce je ostalo ukopano, prazno i samo, poprilično hladno, ali barem je još uvijek dio moga tijela.

Moje tijelo? Hah, baš jedna zanimljiva floskula postavljena i usađena na takav način da kada izgovorim tu sintagmu treba da pomislim da ono i jeste samo moje. Kakva grozna varka društvenog plasiranja. Ako jeste samo moje, zašto ga samo ja ne diram i ne milujem? Zašto ga samo moje ruke ne dotiču nježno, zdravo i iskreno? Zašto nije okupirano samo mojim pogledima već na njega oko bacaju razni stranci željni mlade krvi i vrelih dodira. Zašto na moje usne svoje prljave prste stavljaju stranci 40 godina stariji?

Zar misle da imaju sva prava ovoga svijeta samo zato što su direktori i poslovođe? Odgovor se čini izuzetno jednostavnim. NE. Prost spoj dva slova s oštrim značenjem. Tako malo bi trebalo da znači tako puno. I znači, ali samo u teoriji. U praksi je problem nešto kompleksniji, a prosta riječ tada dobija i najprostije moguće značenje. Prosta riječ u glavama ljudi poput mog poslovođe budi prostakluk.

Poslovođa, čovjek na visokoj poziciji. Onaj čikica što određuje kolika će ti biti plata i da li ćeš u toku 365 dana dobiti makar sedam dana godišnjeg odmora. U mojim očima, na samom početku posla, je to bio jedan simpatični dedica od cca 60 godina. Komunikativni đedo, vječito viđen u odijelima, s blagim osmijehom na licu i pogledom punim topline. Neki bi rekli ideal, ma milina za saradnju i rad. Pri tome susretljiv i brižan, gdje ćeš bolje! Onda ti taj isti dedo bane u kancelariju i to, pazi sad, BAŠ U MOMENTU KADA OSTANEŠ SAMA. Upetlja te u svoju mrežu lažne dobrote, pokrene diskusiju za koju zna da će ti se svidjeti, sve što izgovoriš napravi tako da ide tebi u prilog. Ti se smiješ ljubazno jer, ipak, stariji je čovjek a i gazda ti je.

Momenat kasnije, njegova ruka je oko moga struka

Blago naslonjena stara i naborana šaka dodiruje rajfešlus na mojim tamnoplavim cigaret hlačama visokog struka. Prsti se dublje ukopavaju sa spoljašnje strane hlača kako bi osjetili donji veš koji se nalazi ispod njih. Podlaktica se ogavno prelijeva preko moga dupeta, a nadlaktica vješto obuhvata desnu stranu krhkog struka. Lice mu je blizu moga. Izraz i dalje topal, osmijeh prisutan. Taj podrugljivi osmijeh nije u simbiozi s mojim iskrivljenim usnama koje se koče od šoka. Oba oka su mu u skladu s donjim dijelom lica. Oko očiju su se nakupile bore smijalice dok mu obrve radoznalo poskakuju.

Moje tijelo je već naviklo na neočekivane dodire, bilo je osakaćeno, slomljeno i osramoćeno. Dobro znamo da tijelo pamti, pa je tako ovo malo tijela koje nosim na nogama uspjelo da promijeni svoj položaj i da pokuša da se snađe. Jadno se uspaničilo jer i da se okrene prema njemu, i da se okrene na suprotnu stranu od njegovog, nije vodeće u ovoj igri.

Do mozga senzacije još uvijek ne dolaze, a nisu došle ni danima kasnije. Odlučile su da banu baš ovo veče i baš u trenutku kucanja ove ispovijesti. S mojim mijenjanjem položaja njegova ruka je užurbano poskočila sa struka na grudi. Još užurbanije je prešla punom šakom preko njih. Kud baš danas odlučih da obučem košulju na V izrez.

Prsti su mu kao munja prešli do mojih usana. Čvrsto ih je naslonio na njih govoreći mi „magare jedno malo, vidi je što se uplašila“.

Refleksno sam skupila obe usne zamišljajući da ih je super lijepak sastavio i da ne postoji sila koja će ih rastaviti. Ali postojala je, i ona se zove DIREKTOR. Svoj kažiprst prekriven staračkim pjegama je napola ugurao u moju usnu šupljinu, okrenuo ga, zakačio za unutrašnju stranu donjih zuba i nakon par sekundi ga je izvadio. Put tog prsta do svoga džepa posmatrao je sa zadovoljstvom i trijumfom. Nastavila sam da stojim ukopana u mjestu. Pokušala sam da pomjerim noge i ruke, da izustim glas, udahnem, izdahnem. Ništa. Na licu snježno bijele boje javilo se gađenje, ali larinks nije uspio da proizvede ni najmanji glasić koji bi potkrijepio izraz lica. Pročavrljao je još koju i s pobjedom napustio prostoriju. Tada sam uspjela da se iz stojećeg položaja prebacim u sjedeći. Zapljusnuo me je topal vjetar a lice prekrila blaga sunčeva zraka.

Autorica, privatna arhiva

Da li mi to više sile govore kako sam sada bezbjedna? Suza sastavljena od gorčine je kapnula na moje lijepe plave hlače cigaret kroja. Jedna suza i kraj. Kraj mene, moga postojanja, moje vrijednosti kao ženske osobe? Ili je ovo bio samo početak kraja?

Pet dana kasnije sjedim slomljena na hladnom podu svoga stana.

Tragam za rješenjem, za čudom koje će me ponovo sastaviti. Glava je prebukirana kontradiktornim mislima. Uspio je na mene da prebaci svoju odgovornost. Njegovo je zlodjelo postalo moje. Umjesto svojih osjetim njegove prljave ruke svaki put kada se dodirnem. Ko je kriv za sve? Ko je sastavio ovu zamršenu sudbinu za koju ne znam da li treba da prigrlim ili odbacim? Ko se usudio do te mjere poigravati s mojom malom vudu lutkicom?

Znam da nije moja krivica to što je on prljav čovjek, ali se bojim da će njegova prašina vremenom postati moja. Na kraju bih ja bila ta koja bi snosila odgovornost. Rekao bi čovjek da ću nakon silovanja biti pametnija, a gledaj šta radim… Pametnija tako što ćutim o događaju pred onima koji su mi najbliži? Ili pametnija što lažiram raspoloženje dok mi unutrašnjost trune? A možda i nisam pametnija, možda sam samo gluplja jer sam smatrala da se više nikada neću naći u situaciji u kojoj samu sebe neću moći da zaštitim. Pametna – glupa, tanka je granica.

Bilo je to jednog sunčanog dana u aprilu, godina je 2021.

Jednog sunčanog dana u aprilu jedan čiko je ostavio mladu djevojku u bolu i razmišljanju. Dodatno ju je isprljao, njeno ime ukaljao, postojanje skoro pa izbrisao. Malo je postojanja namjerno ostavio jer je znao da je ona osoba koja voli da razmišlja i kalkuliše. Znao je da je dovoljno pametna da shvati poruku koju je htio da prenese, ali da je dovoljno glupa da povjeruje kako je to njena krivica. Jer na njenom licu ne stoje oči, nos i usta već ožiljak koji čini natpis „NAIVNA“.

Oči su izbrisane onog momenta kada je silovana, nos se postepeno stapao s očima i postao jedan mali ožiljak koji je uništio čulo mirisa tako da više nikada ne bude u mogućnosti da nanjuši zlodjelo ili počinioca koji namjerava da učini zlodjelo. Taj mali ožiljak se rapidno širio i zahvatio usta. Djevojka više ne može ni da priča. Ostavljene su joj ruke kako bi svaki put kada se dotakne povezala to s rukama jednog ili drugog manijaka.

Noge su ostavljene kako bi ih širila i otkrila blago cara Radovana jer očigledno da nije ništa više od malog trijumfa. Bilo je to jednog suncem okupanog aprilskog dana iza kojeg je odmah uslijedila zima propraćena napornim snijegom. Veje i pokušava da zaveje puteve i izbriše tragove. Da li će se njeno tijelo pronaći mrtvo i promrzlo u snijegu ili će uspjeti da uhvati malo sunca kako bi moglo da se polako topi i skida ove naslage dubokog leda sa sebe?

Banjaluka, privatna arhiva autorice

 

Pravni komentar: Članom 4. Zakona o zabrani diskriminacije (”Službeni glasnik BiH”, broj 59/09 i 66/16) definisano je  seksualno uznemiravanje kao svaki oblik neželjenog verbalnog, neverbalnog ili fizičkog ponašanja spolne prirode čiji je cilj ili efekat povreda dostojanstva lica, posebno kada se njime stvara zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Temeljem odredbi člana 6. Zakona, isti se primjenjuje na postupanje svih pravnih i fizičkih osoba, posebice u području, između ostalog,  zapošljavanja, rada i radnih uslova, uključujući pristup zaposlenju, zanimanju i samozapošljavanju, kao i radnih uslova, naknade, napredovanja u službi i otpuštanja s posla.

Seksualno uznemiravanje na radnom mjestu slično je definisano i odredbama Zakona radu FBiH (”Službene novine Federacije BiH”, broj 26/16 i 89/18).

Seksualno uznemiravanje na radnom mjestu, kao jedan od oblika mobinga, predstavlja prekršaj u našem pravnom sistemu koji se kažnjava novčanom kaznom u iznosu od 550 do 15.000 KM. Pored navedenog, lice ili grupa lica koja su izložena prethodno opisanom ponašanju mogu podnijeti tužbu kojom će se tražiti naknada materijalne i nematerijalne štete prouzrokovane povredom prava.

U situacijama sličnim prethodno opisanoj, uputno bi bilo pomoć prvo potražiti od naposredno nadređene osobe lica koje je izvršilo radnje seksualnog uznemiravanja, ako ta osoba postoji. U tekstu nije precizirano o kakvom je poslodavcu riječ, ali važno je istaći kako privredna društva često pored direktora imaju organe poput skupštine, upravnog/nadzornog odbora i slično – dakle, ”nadređeni” nije nužno jedno lice. Naravno nije isključena mogućnost da bi neposredno nadređeni stao u odbranu lica koje se prijavljuje, ali u proteklih nekoliko godina intenzivirano je podizanje svijesti o ovom problemu, a nadređeni je taj koji može poduzeti najbrže i najkonkretnije mjere.

Disclaimer ENG: „This blog is made possible by the generous support of the American people through the US Agency for International Development (USAID). The contents are the responsibility of Youth magazine ‘Karike’ and do not necessarily reflect the views of USAID or the United States Government.“
Disclaimer BHS: „Ovaj blog je omogućen zahvaljujući velikodušnoj podršci američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj je odgovornost Omladinskog magazina ‘Karike’ i kao takav ne odražava nužno stavove USAID-a niti Vlade SAD-a.“

Najčitaniji tekstovi

Novo lice lokalne politike: Aldin Šalaka – pješački prelaz za osobe sa invaliditetom
To nisam ja, to je moj mobitel – Kako se probuditi i zaspati bez plavog svjetla ekrana
Želim da mojom zemljom i dalje teku divlje rijeke
Željko Simeunić: Oštećenje vida kao kamen spoticanja na putu obrazovanja
Kako do studentskog posla u Sarajevu?
Call centri: ZA ili PROTIV?
Studentski domovi u Sarajevu: Gdje su, kakvi su, kako se prijaviti?
Koji fakultet upisati – državni ili privatni?
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
Uslovi rada u trafikama: Znala sam se vratiti s kraja ulice kako bih otišla u toalet!
More Stories
Poziv iz devedesetih traje i danas: Amerikanac koji mijenja BiH