LAT - ЋИР

Oznaka: na mojoj koži

Sve ovo ja

Moja priča o hidžabu – sloboda se krije u nama, ne u odjeći koju nosimo

Ovo je priča čiji početak i kraj ne želim smjestiti ni u jedan vremenski ni prostorni okvir. Ona je duhovna, a vjerujem da se ništa duhovno ne treba potčinjavati onome što su kreirali ljudi. Za Boga ne postoji granica. Zašto onda da i svoju ljubav prema Njemu ograničavamo onim što nas sputava u njenom iskazivanju? Ovo je priča o mom duhovnom putovanju, pravu i izboru da onako kako sam živjela s hidžabom, danas živim bez njega.

Ne karikiramo

Život u Sadaka Državi

20+ godina poslije rata, pucnjevi i ranjavanje nisu stali, samo što se ovaj rat ne vodi vatrenim oružjem, i nije rat protiv Bošnjaka, Srba, Hrvata, nego je rat protiv svih nas – našeg zdravlja, sigurnosti, zdravog razuma, budućnosti. Ja sam odlučio da ne vodim taj rat, da ne budem dio njega, ali uporno, iznova i iznova dobivam poziv za ratište i za borbu. Jednog dana će svoj život položiti ili cijela nacija ili politički sistem ove države. Neka gori pobijedi.

Viva el dolor!

Sve ovo ja Vidiš da smiješ

Od domaćice do autorice: Kako sam pobijedila strah i za pet mjeseci objavila tri knjige

Ako možeš da sanjaš, možeš i da ostvariš. Mašta stvara cilj. Možda neki snovi djeluju blesavo, ali da vam nisu bitni, ne biste o njima razmišljali. Znači, vrijedno je. Snovi se ne ostvaruju preko noći. Nikad nemojte odustati od onoga o čemu sanjate. Onoga o čemu vaša duša sanja. Istrajte. Jako je teško. Ništa nije lako, ali postoji način. Ne odustajte. Ne zavisite od tuđeg mišljenja. Ne plašite se promjene. Vrijedan je samo onaj cilj na kojem ste stajali do kraja. A snovi su stvarnost ako srcem vjeruješ.

Ima veze...

Dan kada je umrlo moje djetinjstvo

Dugo vremena mi je trebalo da smognem snage pogledati film „Quo Vadis Aida“. Redovno sam čitala komentare i kritike, ali sam uporno odlagala da ga i sama pogledam. Nakon što sam pogledala film, ostala sam u stanju neobjašnjive tuposti koja me je držala nekoliko dana. Gledajući film prisjetila sam se stvari koje sam mislila da sam zaboravila. Moj rodni grad Goražde je također trebao biti kao i Srebrenica – sigurna zona. Ta sigurna zona ostavila je dubok trag na mojoj koži koji peče i danas.

Sve ovo ja

Trideset dana ramazana

Kada diskutujemo o pojmu religija, postoje neke osnovne stvari o kojima, na kraju krajeva, svi moramo biti upućeni. Svako ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjere: ovo pravo uključuje slobodu da promijeni vjeru ili uvjerenje i slobodu, sam ili zajedno sa drugima i javno ili privatno, da manifestira svoju vjeru ili uvjerenje, obredom, propovijedanjem […]

Ne karikiramo

Koliko si sposobna za posao, kakvim znanjem i jezikom vladaš, šteta što si žensko

Ushićena što ću nakon fakulteta dobiti prvi posao. Onaj osjećaj uzbuđenja, jer stupam na scenu s odraslima, ulazim u ring, nikada zaboraviti neću. Kažu da počinjem da radim po potrebi. Tačnije, zvat će me onim danima kojima njima bude odgovaralo. Za sada nemaju potrebu da me prime niti na ugovor niti za stalno. Samo eto tako, povremeno. S tim da sada treba da dolazim nekoliko sedmica na obuku kod trenutne administrativne radnice. Podučit će me poslu i njihovom načinu poslovanja. Ona je u drugom stanju i ide na bolovanje, pa će im trebati neka ženska osoba da preuzme njen posao do povratka s bolovanja. Sandra, reče da se zove.

Ne karikiramo Sve ovo ja

Nekada nam lome krila upravo oni koji nas najviše vole – roditelji i porodica

„Ja sam te rodila, ja ću ti i reći kako da živiš. Dok si pod mojim krovom, vrijede moja pravila. Kad odseliš, živi kako hoćeš. Dotad, onako kako ja kažem.“
Zvuči poznato? Reklo bi se i uobičajeno u porodicama širom svijeta, ali ponajprije našeg nam Balkana, gdje vrijedi nekakvo nepisano pravilo da djeca prije svega moraju ostvariti roditeljske želje, a tek onda svoje snove. Ako na to ikada dobiju pravo. Od tih istih roditelja.

  • Avatar photo sara-v
  • 01.03.2021
  • 0 Comments
  • 39 Views
Ne karikiramo

Čiji je Andrić, a čija sam ja?

Rana je jesen, septembar, treći srednje. Sjedimo u klupama na odjeljenskoj zajednici, ulazi profesorica, svi poslušno ustajemo u znak poštovanja dok ona hoda do katedre uz tiho „Dobar dan“. Govori nam kako ove godine možemo birati između predmeta Bosanski, Srpski ili Hrvatski jezik i književnost i Bosansko-hrvatsko-srpski jezik i književnost, na šta se svi zbunjujemo, ali nam ona uz osmijeh (možda iskren, ali lično vjerujem ironičan) objašnjava da nam se daje sloboda birati jezik kojim govorimo.

Ima veze... Ne karikiramo

KVIZ – Provjeri svoje znanje o pravima žena

“Mi još uvijek živimo u svijetu u kojem značajan dio ljudi, uključujući žene, vjeruje da je ženi mjesto kod kuće i da ona želi biti isključivo u kući.” – Rosalyn Sussman

Riješi ovaj kviz i provjeri svoje znanje o ljudskim pravima žena u Bosni i Hercegovini. Nakon što odgovoriš na pojedino pitanje, pojavit će se točan odgovor. Na kraju kviza saznat ćeš svoj sveukupni rezultat.

Ima veze...

Odlučila sam biti surogat majka gej prijateljima, ali…

Pravo roditeljstva nama je oduzeto samo zato što smo drugačiji, zato što se ne uklapamo u ono što je društveno prihvatljivo! Da li nas to što smo drugačiji čini nepodobnim roditeljima, ili su nepodobni roditelji svi oni koji su bili društveno prihvatljivi, ali su ipak napustili djecu? Da li mislite da ljudi otvorenog uma i srca, financijski i na svaki drugi način stabilni ne mogu biti dobri roditelji samo zbog toga što se ne uklapaju u društveno nametnute norme? Možete li zamisliti da smo mi u stanju pružiti više ljubavi nego neki društveno prihvaćeni parovi? Koliko ste puta pročitali zastrašujuće naslove u kojima „normalni“ biološki roditelji zlostavljaju i maltretiraju djecu?