LAT - ЋИР

Blog

Ne karikiramo

Tampon zona: „Potrebno je unaprijediti medijsku pismenost u okviru rodne ravnopravnosti“

„Mere i aktivnosti koje bi trebale ili mogle da unaprede medijsku pismenost u kontekstu rodne ravnopravnosti, prava i života žena u regionu pre svega su odustajanje od senzacionalizma po bilo koju cenu i verno negovanje mizoginije i seksizma kao primarnih alata u oblikovanju reprezentacije žene u medijima. Ljudi preuzimaju štetne obrasce viđene u medijima i zato je na njima ogromna količina odgovornosti. U nedostatku obrazovanja o konzumiranju medija i kritičkom mišljenju, moramo dobro promisliti šta konzumiramo i na koji način. Mediji postaju sve brži i hiperprodukcija je uzela primat, ali mamljenje klikova stavljanjem žena u zakorele patrijarhalne kalupe nas neće nigde dobro odvesti. Ja razumem da se o određenim stvarima ne izveštava kao pre dvadeset godina, ali moramo svi da sledimo taj napredak, da radimo na edukaciji i medija i publike kako bi postala senzibilisana.“

Vidiš da smiješ

Andrea Aleksić: Grafički dizajn nije samo estetika, već mnogo više od toga

Iako je tek treća godina Odsjeka za grafički dizajn Akademije umjetnosti u Banjoj Luci, Andrea Aleksić je postigla zapažen uspjeh na našim prostorima, ali i šire. Kao studentkinja, osvojila je mnogo nagrada na studentskim konkursima. Dva puta je sarađivala s Narodnim pozorištem Republike Srpske, na studentskom konkursu dobila je priliku da dizajnira ambalažu Kiseljakove boce, a njeni dizajni su izloženi i u Ekvadoru. Ove godine je izabrana kao student s najboljim radovima tokom treće akademske godine i time dobila priliku da priredi svoju prvu samostalnu izložbu „Orbita – A“. Otvaranje izložbe je paralelno predstavljalo i otvaranje New moment galerije u Banjoj Luci. S Andreom smo razgovarali o samoj izložbi, o njenom viđenju grafičkog dizajna, o tome da li je to samo estetika, umjetnost ili nešto šire, te koliko je njoj bitan društveni angažman prilikom stvaranja.

  • Avatar photo fedor-m
  • 28.12.2022
  • 0 Comments
  • 3 Views
Vidiš da smiješ

Zlatna Karika Haris Eminović: Sport za mene znači život, ali zbog nepodržavanja vlasti često sam razočaran

Pa iskren da budem, mnogi sportisti se susreću s istim problemom kao i ja, zato što nas vlast ne podržava i samim tim smo često prepušteni sami sebi. Jako teško je biti sportista u ovoj našoj državi jer da biste otišli na takmičenje neophodna je podrška vlasti odnosno finansiranje sportista. Međutim, kod nas su sportisti prinuđeni da kucaju na mnoga vrata da bi pronašli finansijska sredstva, što mnogo otežava naš daljnji rad, napredovanje i uspjehe. Biti sportista na svjetskom nivou zahtijeva nesebično pomaganje vlasti države Bosne i Hercegovine da sportisti mogu da odu na mnoga takmičenja, ali radi finansijskih razloga sportistima u našoj državi to nije moguće. Pogotovo želim da naglasim, pošto sam osoba s invaliditetom, da sport za mene znači život, ali zbog nepodržavanja vlasti često sam razočaran. Ja sam s vrlo malim brojem takmičenja uspio da uđem u top 30 seniora svijeta gdje sam trenutno 24. senior svijeta, 5. junior svijeta i 3. junior Evrope, a u ekipnoj konkurenciji 16. u dublovima na svijetu (muški parovi) i 16. u mix dublovima na svijetu (muško-ženski parovi).

Iza duge

Protjerivanje slobode, suspendovanje ljudskih prava i zabrana imaginacije

Animirani naučno-fantastični avanturistički film Strange World reditelja Don Halla, iz tvornice Disney, nakon što je distribuiran kod nas, izazvao je buru komentara u javnosti i na društvenim mrežama. Činjenica da smo društvo koje komentariše filmove koje nismo pogledali nije nova, kao i to da umjetnička djela valorizujemo samo na osnovu toga da li nam se dopadaju ili ne dopadaju. Sve ono što podrijeva naše stereotipe treba zabraniti, cenzurisati, uništiti i nikako ne pustiti u eter.

Vidiš da smiješ

ONA BiH, a ti?

Osvrtom na 15-godišnji rad ONAuBiH-a, podcrtali smo ključne aktivnosti – od promo busa koji je putovao širom BiH, preko niza radionica fotonovinarstva i prvog ljetnog kampa, pa sve do live talk showa i web serije za mlade. Svakako, aktivnost na koju smo najponosniji jeste naš medij, Omladinski magazin „Karike“. Karike.ba ili online kuća mladih predstavlja glasilo Omladinske novinske asocijacije u BiH, gdje svojim pričama mladi ljudi svakodnevno mijenjaju mišljenja i osjećanja vršnjaka/inja te na taj način liječe male rane i velike bolesti našeg društva. Naša Asocijacija je neprekidno pružala priliku mladim ljudima da se pobliže upoznaju s medijima, nauče više o njima, te da sami učestvuju u kreiranju i popunjavanju nezavisnog medijskog prostora.

Pitaj psihologa

Odgovori psihologa 27: „Mjesta za želje i nove odluke“

Dragi/e svi/e,
evo nas na kraju još jedne kalendarske godine! Prije novih želja, možete da se osvrnete na godinu (ili godine) iza vas, sagledate svoja iskustva, budete nježni prema ranjivim mjestima u sebi i date sebi dozvolu za neke nove odluke. Mislim i na one koji takve odluke ne mogu donijeti baš u ponoć koju čekamo (neki euforično, neki razočarano ili tužno), a sve je legitimno i zbog Coca-Cola reklame ne treba da se osjećamo manje bitnima, jer ne možemo ili ne želimo, ili nam nije vrijeme za sve te privlačne slike marketinga. Vrijeme i mjesto za vlastite želje i nove odluke ne mora biti određeno kolektivnim događajem, bitno je da ne odustajemo od njih jer, kako kaže psihoanalitičar Lakan, „želja nosi sa sobom svu našu sudbinu“.
Pišite i dalje, tu sam za vas.
Iskreno vaš,
Ognjen Pjano, psiholog i edukant iz psihoterapije pod supervizijom

Ne karikiramo

Društvene mreže su postale lakmus-papir ljudske prirode

Najčešće žrtve cyberbullyinga su djeca i tinejdžeri. Djeca imaju pristup društvenim mrežama često bez roditeljskog nadzora, zato nije rijedak slučaj da djeca vrše nasilje nad svojim vršnjacima. Nasilje se ogleda u zastrašivanju, prijetnjama ili uvredama. Nasilničko ponašanje kod djece moglo bi biti rezultat procesa društvenog učenja, odnosno oponašanja drugih. Ljudi koji su skloni vršenju nasilja možda su normalizovali da je nasilničko ponašanje korisno u rješavanju potencijalnih sukoba, ističe naša sagovornica Vehabović Rudež.

Ima veze...

Katarina Peović: „Radnici su ucijenjeni jer javni govor često znači ugrožavanje vlastite materijalne sigurnosti“

Termin „radnik“ se sve manje koristi. Uskoro će ostati prisutan samo u nekim pjesmama minulih vremena, koje su bodrile radnički polet i slavile rad. Vrijeme tranzicije donijelo je neizvjesnost, imovina koju su stvorile radničke ruke oduzeta je od radnika, a mnoge hraniteljice su ugašene ili je broj radnika drastično smanjen. O pojmu „radnik“, ulozi radničkih sindikata danas i okovima kapitalizma razgovarali smo s Katarinom Peović, saborskom zastupnicom Radničke fronte u Hrvatskoj.

Vidiš da smiješ

Zlatna Karika Ena Rajić: Na satiru gledam kao na svojevrsni oblik društvenog djelovanja

Pored TEDx govora „Kako ostati nesretan do kraja života“ i premijere satirično-poetskog showa „Bez dlake na jeziku“ u Klubu Kazališta Komedija u Zagrebu, posebno pamtim nastup u Ujedinjenim narodima kada sam izvela dvije spoken word pjesme „Poštovana predsjednice“  i „Peace For Yesterday“ na Geneva Peace Weeku na temu „Building Trust in Post-War Communities“.

Ne karikiramo

Femicid za početnike

U životu inače, a naročito u zakonu, vrlo je važno nazvati stvari njihovim pravim imenom. To se posebno odnosi na femicid koji predstavlja rodno zasnovano ubistvo motivirano osjećajem nadmoći muškarca nad ženom. Femicid je epilog dugotrajnog fizičkog i psihičkog maltretiranja, najčešće od strane trenutnog/bivšeg partnera ili člana porodice.

Zbog toga što nije kvalificiran kao posebno krivično djelo, on se od strane sudova najčešće tretira kao čin nasilja u porodici za koji je predviđena blaža kazna do 10 godina zatvora, u odnosu na teško ubistvo za koje je moguća kazna zatvora i do 45 godina. Uvrštavanjem femicida kao posebnog krivičnog djela bi omogućilo ne samo strože kažnjavanje počinioca, već bi doprinijelo i podizanju svijesti o postojanju ovog problema kao sveprisutnog u našem društvu. Postavlja se pitanje koliko još žena treba da bude ubijeno kako bi femicid kao krivično djelo zaista postalo stvarnost u bosanskohercegovačkom zakonodavstvu?!

Ima veze...

Studentice Odsjeka za žurnalistiku u Tuzli podnijele prijavu protiv profesora: Da li je ovo još jedan slučaj bez epiloga?

Neakademsko ponašanje profesora/ica na našim univerzitetima nije rijetkost, a studenti/ce zbog straha i nepovjerenja u sistem koji bi riješio njihov problem jako rijetko govore o tome. Kroz godine studija na visokoškolskim institucijama, veliki broj studenata/studentica svjedočili su netransparentnom ocjenjivanju, izvođenju nastave koje nije u skladu s kodeksima institucije, vrijeđanju, seksizmu, mitu, korupciji i mnogim drugim problemima, no gotovo niko se ne usudi da o tome progovori glasno, jer svoje visoko školovanje moraju dovršiti, a svaka konfrontacija bi potencijalno mogla od njih napraviti metu.