Imran Maglajlić, Autor na Kar!ke

Imran Maglajlić: Krugovi Winstona S.

Jedan zaboravljeni čovjek je rekao da mediji trebaju da informišu, edukuju i zabave. Winston S. je te noći procijenio da je informacija koju je dobio jako bitna, a da bi što brže stigla do građanina potrebno je dodati jednu sitnicu, krupnim slovima. Šokantno! Otvorio je program za pisanje, ali nije mogao dodirnuti tipke, prsti su mu se grčili, dok su se na ekranu laptopa, kao u Kjubrikovom Shiningu, nizale jedne te iste riječi „Freedom soon will come, Freedom soon will come, Freedom soon will come…“.

Vidiš da smiješ

Vernes Subašić: „Pojedinac je taj na kojeg poezija računa“

Prvi razgovor koji sam vodio s Vernesom Subašićem bio je o filmu „Zenica“ iz 1957., čiju režiju potpisuju Miloš Stefanović i Jovan Živanović. Tada smo pokušali praviti filmske večeri u podrumu jednog zeničkog kafića, a na njima projektovati neke zaboravljene filmove. Filmske večeri nisu dugo poživjele, ali naši razgovori o književnosti, filmu i pozorištu nastavili su se nekim čudnim kontinuitetom koji određuju životne prilike. O zbirkama „Papagaj sloboda“ i „Herbarium žuč“ pričali smo na BL ARTU 2022. godine, a sada nam tu priliku pružaju „Karike“.

Ima veze...

Refik Hodžić: Naše traume su još uvijek vrlo žive i prisutne

Bjesomučnom dehumanizacijom kojom smo komšije i prijatelje sveli na prljavštinu, prijetnju koja se mora ukloniti po svaku cijenu. Nakon što su mediji, političari i vjerske vođe obavili taj prljavi posao, s lanca su pušteni najgori među nama da najkrvavijim, najbrutalnijim zločinima postave nove granice dopuštenog i poželjnog ponašanja u kojima je postalo sasvim normalno ući u kuću dojučerašnjeg radnog kolege, silovati mu dijete, zaklati i njega i njegovu porodicu i prisvojiti sve što posjeduje. Takav čin predstavljen je kao patriotizam, a zločinci koji bi ga počinili kao heroji koji obavljaju najteži posao pravljenja države u ime svih ostalih pripadnika svog naroda. U takvim okolnostima Omarska, Keraterm i Trnopolje su prirodna ishodišta borbe za stvaranje Republike Srpske. Nismo mi tu ni po čemu posebni, kao što ovih dana možemo vidjeti po talasima dehumanizacije koji plave Evropu, Ameriku i ostatak svijeta. Nemojte nimalo sumnjati da izraelski piloti koji danas ravnaju Gazu, znajući da će stotine i hiljade palestinske djece stradati pod njihovim bombama, ne slušaju Nicka Cavea, Soundgarden ili Leonarda Cohena.

Ne karikiramo

Na braniku tradicionalnih vrijednosti

Ako je suditi po komentarima na vijest o zabrani nastupa beogradskim reperima, koji su preplavili društvene mreže, Stanivuković je ponovo ujedinio Bosnu i Hercegovinu, kao što je to radio prije dolaska na mjesto gradonačelnika. „Napaćeni narod“ se homogenizirao u odbrani „tradicionalnih vrijednosti“. Neumorni komentatori su podržali zabranu nastupa repera „Desingerica i Pljugica“, kao što su podržali brutalne napade koji su harali tih dana gradom na Vrbasu.

Ne karikiramo

Borba za rijeke postala je simbol borbe protiv moćnih i nedodirljivih

Godinama se ekološki aktivisti i lokalno stanovništvo bore protiv uništavanja biljnog i životinjskog svijeta. Borba protiv sprege kapitala i politike je teška, ali nije nemoguće izaći kao pobjednik i sačuvati rijeku. Neformalna grupa građana „Stop izgradnji mini hidroelektrana na Kasindolskoj rijeci“ i dalje vodi borbu. „Neformalna grupa je 2017. godine pokušala obustaviti izgradnju mini hidroelektrane na rijeci Kasindol, ali je ona puštena u pogon 2018. godine. Dvije godine nakon toga dobili smo informaciju da će se graditi druga i odlučili smo da iskoristimo sva raspoloživa sredstva kako bismo to zaustavili. Mi smo podnijeli četiri tužbe protiv ekoloških dozvola i građevinske dozvole. Okružni sud Republike Srpske je usvojio te tužbe, međutim, Vrhovni sud je vratio na snagu jednu ekološku dozvolu, tako da smo trenutno i na Ustavnom i na Okružnom sudu, čekamo presude“, kazala je Sunčica Kovačević, jedna od članica neformalne grupe građana „Stop izgradnji MHE na Kasindolskoj rijeci“

Ima veze...

Katarina Peović: „Radnici su ucijenjeni jer javni govor često znači ugrožavanje vlastite materijalne sigurnosti“

Termin „radnik“ se sve manje koristi. Uskoro će ostati prisutan samo u nekim pjesmama minulih vremena, koje su bodrile radnički polet i slavile rad. Vrijeme tranzicije donijelo je neizvjesnost, imovina koju su stvorile radničke ruke oduzeta je od radnika, a mnoge hraniteljice su ugašene ili je broj radnika drastično smanjen. O pojmu „radnik“, ulozi radničkih sindikata danas i okovima kapitalizma razgovarali smo s Katarinom Peović, saborskom zastupnicom Radničke fronte u Hrvatskoj.

Iza duge

Kafanski filteri homofobije

Znam! Odrastanja u palankama nose sa sobom kojekakve strukturalističke zatvorenosti. One koje ne dozvoljavaju da isplivaš iznad površine i udahneš vazduh vlastitim kapacitetom pluća. Brojne teme dolaze na noćni red rasprava u kafanskim ambijentima. Na kurikulumima mahalaških profesora se može naći sve – od sporta do geopolitike koja je u posljednje vrijeme izgleda svačiji hobi i specijalizacija, pa do religije, muzike i književnosti. Tako, u mojoj palanci skrivenoj u srednjoj Bosni, koja se ni po čemu specijalnom ne razlikuje od desetina sličnih u našoj nam zemlji, dođe na repertoar i jedna tema koja posljednjih godina predstavlja i misteriju i izazov lokalnih sveznalica s „kafanskom diplomom“ – ona o prvoj povorci ponosa u Bosni i Hercegovini.

Ne karikiramo

Omanji omaž „mladim nadama“

Već nekoliko godina Haris Zahiragić, trenutno zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo, ne prestaje zgražavati ono malo pristojne javnosti sa svojim bahatim ispadima u javnim nastupima. Da podsjetim, takvim ponašanjem poznat je javnosti još od vremena kada je bio predsjednik Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu. Prije nekoliko sedmica, gostujući u jednoj emisiji FACE televizije, uspio je da pomjeri granice nepristojnosti i doprinese senzacionalističkoj intenciji emisije.

Ne karikiramo

Da li je umro teatar u BIH i zašto jeste?

Razlozi odsustva subverzivnosti na bh. pozorišnoj sceni su brojni. Jedan je zasigurno i dominacija zabavnog aspekta u pozorištima, koji je uslovljen finansijama. Trenutno postoje pozorišta u Bosni i Hercegovini koja ulaznice za neke predstave naplaćuju i do 100 KM. U tim predstavama se ne mari puno za pozorišne discipline, nego publika najčešće dolazi da vidi regionalne glumačke zvijezde, koje dolaze iz svijeta popularnih i lakih komedija. Prva predstava koja mi pada na pamet je „Šećer je sitan osim kada je kocka“, koja je u banjalučkom Narodnom pozorištu dosegnula baš tu cijenu. Predstave koje zahtijevaju istraživanje, eksperimentisanje i različite prostorne i tehničke resurse su luksuz koji većina pozorišnih kuća uglavnom ne može priuštiti. Šta ćeš, kapitalizam.

Ne karikiramo

Nekada smo snažno rušili okove patrijarhata, a danas…

Društvo se jeste pomjerilo naprijed, od vremena kada su žene dobile elementarna prava za učestvovanje u političkom životu pa do danas. Otvoren je veliki broj novih pitanja, ali istini za volju, neka velika i bitna pitanja su zatvorena, kao što je pitanje klasne borbe, kako pružati otpor eksploataciji, boriti se za povoljniji ekonomski položaj itd. Možda su to fundamentalna pitanja na koja moramo odgovoriti da bismo se mogli baviti drugim pitanjima i problemima. Marksistička ideologija je davno bačena na smetljište historije, bez imalo truda da se elementarni postulati pokušaju primijeniti na današnje društvo. Stoga me ne čudi što za pojam „marksistički feminizam“ nikada nisam ni čuo u medijskoj sferi. To je ona podvrsta feminizma koja je možda nužna u bosanskohercegovačkom društvu, društvu koje se treba zapitati do kojih granica ide ubijanje ljudskog dostojanstva, a sve pod krinkom prava na izbor i jednake prilike na tržištu.