Blog

Ne karikiramo

Ulice sviraju uvertiru za ariju koju će pjevati samo jedan glas – glas naroda

Prvi maj obespravljeni radnici Bosne i Hercegovine, dok Berlinom i Parizom gori građanski bunt, tradicionalno obilježavaju paljenjem roštilja. Riba na gradele ili janje na ražanj, ovisno o tome jesi li skuckao za kiseljenje na Jadranu ili za izletišta uz pohabanu cestu. No, za one koji imaju sluha, Prvog maja 2021. ulica svira i jednu drugu melodiju.

Nekategorisano

Zlatna Karika Emina Sinanović: Online-glosar Corona lingua

Ono što uvijek treba da imamo na umu, dok koračamo životnim stazama, jeste to da je znanje moć, marljivost i odgovornost najvrednije osobine, a trud ono što nas oslobađa. Mi želimo da mislimo pozitivno, pa smo i u ovoj teškoj situaciji pronašli put da radimo nešto zanimljivo, da učimo i zabranimo pandemiji da nam mijenja život na negativan način. I tako trebaju svi. Od dva neba što nam se nude, uvijek birati ono vedrije.

Sve ovo ja

Patrijarhat na mojoj koži

Ne bismo trebali osuditi ljude koji praktikuju patrijarhalni odgoj, već taj sistem i ukazati da postoje bolje i zdravije metode za ostvarivanje željenih vaspitnih ciljeva. Ni ja dugo vremena nisam bila svjesna da postoji nešto kao patrijarhalna porodica, niti da bi prethodno navedeni način odgoja mogao ostaviti negativne posljedice na dijete bilo kojeg spola. Smatram da je važno istaći kako patrijarhalni odgoj i toksična muškost djeluju štetno ne samo na emocionalni, mentalni i fizički razvoj djevojčica, već i dječaka, jer postavljaju nerealne standarde koje „pravi muškarac“ treba da zadovolji. Ne želim svaljivati krivicu ni na koga, jer sam svjesna da određena postupanja prema ženama (ili nekim drugim marginalizovanim skupinama) u društvu jesu uglavnom nesvjesna ponašanja koja su samo stoljećima ostala duboko ukorijenjena, te se zbog toga često ne vidi negativna strana istih, jer ih je malo ko preispitivao.

Pitaj psihologa

Odgovori psihologa 14: ,,Strah je najgore mjesto”

Dragi i drage,
novi odgovori su tu. Uvijek volim da se zahvalim svima na vašoj hrabrosti, mladalačkoj snazi, radoznalosti, želji da se edukujete o mentalnom zdravlju, ali i pitanjima koja svjedoče o vašoj okrenutosti i zapitanosti nad unutrašnjim svijetom, rješenjima za kojim tragate, sposobnostima i vještinama.
Još jednom bih naglasio da su pitanja anonimna, te uvijek možemo da objavimo samo dio pitanja ukoliko vam je neprijatno da cijelo podijelimo u tekstu, a odgovor će biti kompletan. Hrabrost nije privilegija samo za one koji se odluče postaviti pitanje, ili otići kod psihologa/psihoterapeuta, hrabrost je i tragati za svojim odgovorima u tišini.
Iskreno vaš,
Ognjen Pjano, klinički psiholog

Ne karikiramo

“Quo vadis, Aida”: S pijetetom, bez revanšizma

Da li je filmu “Quo vadis, Aida” zaista potreban Oscar da bi se prestalo sumnjati i u njegovu umjetničku vrijednost i u intencije rediteljice? “Quo vadis, Aida” je dosad na mnogo načina ispunio svoju misiju, već samim time što je prvi film o genocidu u Srebrenici. Jasmila Žbanić je otvorila mogućnost filmskoj umjetnosti da ne zazire pred ideologijom koja od zastrašujućeg zločina pravi bojište za interpretaciju, bilo da ga negira ili tabuizira. Pritom, pokazala je važnost svjedočenja istine u atmosferi negiranja zločina i često nevidljivu žensku perspektivu rata

Ne karikiramo

Ja sam Siniša!

Ja sam Siniša i najteži period mog odrastanja je bio onda kada sam, kao i svaki tinejdžer, počeo da osjećam leptiriće u stomaku, samo što su ti moji leptirići bili tabu tema na našem brdovitom Balkanu. Oluje u glavi su trajale mjesecima. Kad god bih bio siguran koji je moj identitet, kad god bih se pronašao, naišao bi talas jači nego ranije i sve bi srušio. Sve je postajalo tako tmurno, bezlično i čitav život jednog petnaestogodišnjeg dječaka se činio kao začarani krug problem

Ne karikiramo Sve ovo ja

Psihoterapija kao prva stepenica rada na sebi

Anksioznost mi se prvi put javila već na trećoj godini studija. Tada je bilo apsurdno da se priča, kao što se danas, 10 godina od tada (2021. godine), priča. Počelo je iznenada. Izgubila sam apetit, osjetila slabost i bezvoljnost. Reklo bi se, baš kao i proljetni umor. Dan za danom, sve manje sam jela i sve manje pričala. Zatim sam i sve manje tečnosti unosila. Izolovala sam se, ostajala sama, bez da mi je iko trebao. Smetali su mi ljudi koji se smiju, kojima je dobro, koji su pozitivni. Stezalo me u grudima svaki put kada bih pomislila da s nekim treba kafu da popijem i da pričam o bilo čemu. Fizička aktivnost se svela na minimum.

Vidiš da smiješ

Marginalne tačke gledišta: Lana Bastašić

Marginalne tačke gledišta je emisija u kojoj ćemo predstavljati naše savremene autore i autorice, razgovarati o njihovom radu, ali i generalno o književnosti.

Fedor Marjanović je u prvoj epizodi ugostio mladu autoricu i dobitnicu mnogih važnih književnih nagrada, Lanu Bastašić.

Vidiš da smiješ

Zlatna Karika Dženan Kovačić: Novi terapeutik za tuberkulozu

Zlatna Karika, Dženan Kovačić: Trenutno se radi o razvoju novog terapeutika za tuberkulozu, iako doduše sada smo prešli na skupe i komplikovane eksperimente koji trebaju da taj dizajn terapeutika zapravo validiraju i učine što efikasnijim. Naš cilj je da zapravo plasiramo konačni odgovor na alarmantni problem tuberkuloze u svijetu, koristeći relativno mladu i poprilično sofisticiranu nanotehnologiju, koja generalno u medicini obećava rješavanje različitih problema u kontekstu efikasnog dostavljanja lijekova u ljudsko tijelo, ondje gdje su potrebni. 

Ne karikiramo

Ovo ću samo tebi reći EP.02: Toksični odnosi

Druga epizoda emisije “Ovo ću samo tebi reći” koja ima za cilj promociju tema o kojima mladi govore jedino u uskom krugu prijatelja. Naše gošće u drugoj emisiji su tri izvanredne dame! Sa Jelenom Pjano (psihologinjom i transakcionom savjetnicom po supervizijom), Brankicom Raković (vlasnicom agencije za digitalni marketing i urednicom magazina Lola) i Martinom Đokić (preduzetnicom i NLP trenericom) razgovarali smo o odnosima, njihovim definisanjem nas kao ljudskih bića, komunikaciji i toksičnosti.