Razmišljao sam da li ću biti dosadan i klišeiran ako svima ponovo kažem: „Bravo na hrabrosti!“, ali nisam odustao od tog dijela teksta. Iako su pitanja anonimna, ona su lična, dolaze iz skrovitih i manje skrovitih dijelova nas, svakako ranjivih, te vjerujem da često i nije lako stisnuti „anonimni enter“. Tako je u mom slučaju i pristupu ljudima iz ugla psihologa: poštovanje malih, a velikih koraka, saosjećanje, ohrabrenje, prisutnost. Te osobine nisu rezervisane samo za odnos psihologa i klijenta, već bi trebale biti temelj svake ljudske komunikacije!
