Anksioznost kao znak da se u nama događa nešto što nije u našem interesu

Anksioznost je, možemo reći, osjećaj modernog doba s kojim se susreće svaki čovjek. Ukoliko je prepoznamo kao takvu, na njoj možemo uspješno da radimo, tako što ćemo da radimo na sebi, i tako što ćemo da postanemo svjesni da postoji to nešto u nama zbog čega kvalitet našeg života nije na zadovoljavajućem nivou.

Ukoliko je, pak, taj osjećaj nesavladiv, sasvim je u redu potražiti i savjet i biti svjestan da u toj emociji čovjek nije sam. Šta je to zapravo anksioznost? Kako se izboriti s njom? Koji su to alati koji nam pomažu u ovoj situaciji? Više o ovome reći će nam Snežana Jondža, diplomirana psihologinja i psihoterapijska savjetnica transakcione analize.

Snežana Jondža, Foto: privatna arhiva

Tjeskoba, osjećaj straha, lupanje srca, šta nam još možete reći o anksioznosti?

Anksioznost je nezdrava emocija koja se javlja kada procenjujemo da nemamo dovoljno kapaciteta da se nosimo s onim što život stavlja ispred nas, ili da se generalno nosimo sa životom. Za razliku od straha, kada obično znamo da definišemo čega se bojimo, kod anksioznosti osoba ne može da identifikuje čega se boji. Opasnost je neodređena, udaljena i najčešće nepoznata. Na fiziološkom nivou, anksioznost se manifestuje kroz pojačano lupanje srca, znojenje ruku, otežano disanje, glavobolje, napetost u mišićima, suvoća usta. Na psihološkom nivou se manifestuje kao teskoba i stanje strepnje, a na ponašajnom nivou anksioznost može da umanji sposobnost osobe da se suočava sa svakodnevnim situacijama.

Koji su to alati kojima možemo pomoći sebi kada je u pitanju anksioznost?

Više je načina kako možemo sebi pomoći. Prvo je važno razumeti šta stoji u pozadini anksioznosti. Koje je to ili koja su to misli i uverenja koja imamo o sebi, drugima i svetu, koja utiču na to da osećamo anksioznost u određenim situacijama. Anksioznosti obično prethode misli koje počinju sa Šta ako…: Šta ako se uspaničim, Šta ako zablokiram, Šta ako se nikome ne svidim, Šta ako padnem ispit

Veoma često osoba koja se oseća anksiozno sebe zastrašuje fantazijama o tome šta bi moglo da se dogodi, ili osporava svoje sposobnosti da se nosi s nekom situacijom ili, generalno, životom.

Razumevanje načina na koji sebe zastrašujemo je prvi korak k tome da promenimo način na koji razmišljamo i time direktno utičemo na to kako se i osećamo. Korak ka boljitku jeste da osoba primeti kako sama sebe omalovažava, i da u tom trenutku počne da osveštava svoje jake strane i svoje kapacitete, i da počne sama sebi što češće ih predočavati. Primeri omalovažavanja sebe su: Zar nikad ništa dobro ne možeš da uradiš?!, Kakav si ti glupan, Očigledno nešto nije u redu s tobom, Ništa ne vrediš, Svi su bolji, Gledaj kako si smotan, nesposoban, slab… Ukoliko osoba sebe tretira na ovakav ili sličan način, važan korak je korigovanje kritika koje sebi upućuje, uvođenje i pojačavanje samopohvala i negovanje sebe u svakodnevnom životu.

Drugo, veoma je važno da osoba nauči kako da opusti telo, jer usled anksioznosti telo je često u grču i to utiče na celokupno stanje osobe. Relaksacije, joga i provođenje vremena u prirodi mogu da pomognu osobi da se nosi s anksioznošću. Pored toga, ovladavanje veštinama asertivne komunikacije i učenje kako da se osoba zauzme za sebe ume biti važan segment na putu pomaganja sebi po pitanju osećanja anksioznosti. Budući da se anksioznost manifestuje i na psihološkom i na telesnom i na ponašajnom planu, uticanje na sve ove aspekte daje najbolje rezultate.

Možete li nam reći nešto više o vrstama anksioznosti?

Anksioznost je emocija koja je neizbežan deo života čoveka modernog doba. Ona se može javiti u nekim situacijama, trajati kratko i ne ometati preterano osobu u funkcionisanju. Ukoliko se osoba okrene stilu života u kojem vežba, brine o ishrani, odmoru i kontaktu sa sobom, tada će se ova vrsta anksioznosti povući i retko javljati.

Ukoliko je anksioznost znatno intenzivnija, duže traje ili prerasta u fobiju, tada govorimo o anksioznim poremećajima i tada razlikujemo nekoliko tipova anksioznih poremećaja. Neki od tipova anksioznih poremećaja su: panični poremećaj, agorafobija, socijalni anksiozni poremećaj, specifična fobija, opsesivno-kompulsivni poremećaj, generalizovani anksiozni poremećaj, posttraumatski stresni poremećaj i drugi.

 

Ponekad nam se desi situacija da moramo javno da nastupamo, bio to ispit, politički skup, možda i rodbinski, a možda i ljubavni sastanak – krene lupanje srca, roj misli, znoje nam se dlanovi, i sve ostalo što ide uz to. Šta nam je u tom trenutku učiniti?

Osobama koje sebe zastrašuju katastrofalnim fantazijama, pitanje Šta je najgore što može da se dogodi u ovoj situaciji? je pitanje koje može da pomogne. Često nismo svesni svojih misli i jako je važno da ih osvestimo kako bismo procenili koliko je fantazija koju imamo o toj situaciji zaista realna ili zaista uznemirujuća. U situaciji ispita, ako osoba oseti intenzivnu anksioznost može da pokrene razgovor sa sobom:

Šta je najgore što može da se dogodi? → Možda dođe do toga da recimo padne ispit, i ako sebe nastavi da pita

I šta će onda biti? → pa kaže, recimo, da će se roditelji ljutiti.

 I šta će onda biti? → Mogu da mi zabrane da studiram!

Da li je to najgori scenario? → Jeste.

Kolika je verovatnoća da će mi roditelji zabraniti da studiram ako padnem jedan ispit? → Realno, skoro nikakva.

Ako razmišljate da ne možete da podnesete da se vidite s nekim od rodbine čitavo popodne, promena razmišljanja u „mogu da podnesem, ali je dosadno“ promeniće emociju koju osećate ili je barem umanjiti, a možda ćete shvatiti da je sasvim u redu da sebi date dozvolu da se ni ne vidite s onima koje ne želite da vidite.

Ovo su primeri kako osoba sama može da identifikuje u nekim situacijama svoje misli i da ih promeni. Nekad je teško osobi da sama razume logiku koja stoji u pozadini i onda je obraćanje stručnoj osobi jedno od rešenja.

Meditacija postaje sve popularniji pojam današnjice, alat koji obećava blagostanje. Koliko su ljudi uopšte toga svjesni i kako zapravo koristiti tu metodu ispravno?

Meditacija se pokazala kao praksa koja generalno pozitivno utiče na psihofizičko stanje čoveka. Osvešćivanja stanja svog tela, emocija i misli te suočavanje a ne bežanje od sebe je put kojim se uz meditaciju ide. Ovladavanje svojim mislima, emocijama i telom. Dovođenje svog tela i uma u stanje relaksacije i umirenosti. Šteta što ljudi nisu svesniji blagodeti koje mogu imati od meditacije, i često zaziru od nje jer ih plaši nepoznato. Danas nam internet omogućava da se više informišemo o onome što ne poznajemo te bih preporučila ljudima koji imaju problema s anksioznošću da razmisle i o ovoj praksi kako bi pomogli sebi.

Koliko nam vjera pomaže u ovim situacijama?

Vera i religija mogu da pomognu a mogu i da odmognu – zavisno od toga na koji aspekt ljudi budu fokusirani. Ljudi se oslanjaju na tumačenja sveštenika i naroda, a ta tumačenja mogu da budu jasna i manje jasna, te da ostavljaju prostor i za lične interpetacije. Recimo, neki ljudi koji su hrišćani a koji su dolazili kod mene na psihoterapiju zbog problema teskobe koju osećaju, imali su uverenje da treba da budu skromni i da se posvete isključivo drugima. Ta uverenja su ih odvela poprilično daleko od sebe i radili su svakodnevno razne stvari protiv sebe. Kada sam ih pitala da li znaju da mi nabroje božije zapovesti te ih vratila na drugu koja glasi Ljubi bližnjega svoga KAO sebe samoga, oni su po prvi put dobili uvid da njihova vera ne podržava stavljanje drugoga ispred sebe, već naprotiv, stavljanje sebe na prvo mesto i negovanje ljubavi prema sebi, pa onda po uzoru na način na koji se ophodimo prema sebi da se ophodimo i prema drugim ljudima. Ovaj uvid im je u stvari dao dozvolu da sebe počnu da slušaju a onda i neguju. Kao što vidimo kroz ovaj primer, učenja se mogu razumeti na različite načine koji mogu biti korisni ili destruktivni po osobu.

Tempo života u kojem živimo je prebrz, puno se od nas traži, a puno i mi želimo. Kako ste Vi kao psiholog uskladili svoj tempo života i koji su Vaši savjeti nama, koji bi nam pomogli da uskladimo bioritam htjenja s bioritmom našeg tijela i uma?

Smatram da prvi korak k tome da se osećamo dobro je da razumemo sebe – šta je to šta volimo da radimo, u čemu uživamo, šta želimo, šta nas uznemirava, šta ne želimo i slično. Prvi i glavni problem nastaje kada čovek nije u kontaktu sa samim sobom, kada juri da ispuni tuđe nametnute ciljeve i/ili svrhe života, da ugodi drugima i brine o tome šta drugi žele i misle. Kontakt sa sobom je prvi korak. Kada znate kuda da idete, onda samo usmerite pravac i svoju energiju k tome. Za postizanje nekih ciljeva ili uslova života je potrebno duže vreme, za neke druge kraće vreme, ali kada ste u skladu sa sobom, tada i put dolaska do onoga što vam je važno je smislen i dobar. Balans između rada i odmora je takođe veoma važan. Kada zapostavimo neki od ovih aspekata – u problemu smo. Ja se stalno vraćam sebi da proverim da li držim dobar kurs, te i kad ponekad skrenem nakratko s njega, brzo se vratim.

I, za kraj, možete li nam reći ima li anksioznost svojih prednosti i ljepših strana?

Osobe koje su anksioznije sklonije su da brže pronađu rešenja u različitim situacijama, kao i da predvide moguće opasnosti situacije koja se treba odigrati, te i da se bolje pripreme za nju. Ukoliko osoba može da to iskoristi u svoju korist umesto da sebe blokira u funkcionisanju, tada možemo reći da je to dobra strana anksioznosti. Važno je ne zaboraviti da ta, uslovno rečeno, dobra strana ima i svoju cenu u vidu teskobe i svih onih propratnih telesnih senzacija koje su u tekstu već opisane.

Smatram da anksioznost možemo da iskoristimo na pozitivan način najpre ukoliko je razumemo kao opomenu da se nešto događa u nama što nije u našem interesu, da sebi nismo baš dobri prijatelji, da usmerimo svoje aktivnosti u pravcu da se povežemo sa sobom, da promenimo misli kojima sebe uznemiravamo te da shvatimo šta je to što nam treba i da to sebi damo.

Najčitaniji tekstovi

Uzroci izraelsko-palestinskog sukoba – razvoj događaja od kreiranja Države Izrael do  Jomkipurskog rata 1973. godine
Zaviri „Iza duge“, vidjećeš da smiješ
Ljubav u vrijeme ratnog ludila
Zlatna Karika Lejla Selimović: Hidžama je više relaksirajući tretman
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Kataloška prodaja kao prilika za zaradu i radno iskustvo
Ko će pobijediti čovjeka?
Call centri: ZA ili PROTIV?
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
Zlatna Karika Rijad Drakovac: Kombinacija talenta i upornosti je definicija uspjeha
More Stories
Premotaj: Šta se traži na tržištu rada?