JE L’ VAM LEPO? – Goca Tržan i toksična muškost

Devojke, da li ste nekada doživele da idete ulicom i da vam s neke građevine ili iz nekog auta neko svirne ili vam dobaci: „Joj, mala, jes’ dobra!“ Je l’ vam lepo kad to doživite ili vas to „strašno nervira“ i „seksualno uznemirava“?

Što je bre ružno to? Jesi li ti normalna? Da nema tih na baušteli, niko ti nikada ne bi rekao da si dobra riba! Čoveče, svi ćute, niko te ne primećuje na ulici!

Ovako je zvučala interakcija Goce Tržan s publikom u emisiji „Ako progovorim“. Konkretna tema epizode je bila „Zašto se žene sređuju?“. Citirani iskaz je popraćen uvodom u kojem se negira pojam toksične muškosti i posprdno pominje borba za „raznorazna ljudska prava na sve i svašta“. Štaviše, sporni monolog je uklonjen sa snimka emisije na YouTube kanalu K1, no postao je viralan na društvenim mrežama i izazvao mnoštvo negativnih reakcija. Iako je bilo određenih objava koje upućuju na glavne probleme ovakvog razmišljanja, većina reakcija se svela na vrijeđanje voditeljice i prepričavanje njene izjave.

Ovaj ispad otvara više pitanja. Zašto je ovakav stav (ne izjava, već stav) problematičan? Šta je toksična muškost? Zašto je problem što je ovo izrekla upravo Goca Tržan? Kakav je stav medija po ovom pitanju?

Šta je kompliment, a šta seksualno uznemiravanje?

Počnimo od činjenice da je sam stav razljutio veliki broj ljudi. Činjenica jeste da je sam način izlaganja bio neadekvatan, najblaže rečeno. Voditeljica emisije se obraćala direktno svojim gošćama iz publike. Na njihov odgovor da se neugodno osjećaju na dobacivanja reagovala je ruganjem i vrijeđanjem. I pod pretpostavkom da uvreda nije bila namjerna, ona definitivno jeste proizvod voditeljičine reakcije. S tim treba imati u vidu da je emisija dijaloški program, te da voditelj i njegovi gosti ne razgovaraju samo jedni s drugima, već i s gledaocima. Obraćanjem publici voditeljica se posredno obratila i gledaocima, pogotovo gledateljkama, koje se s ovakvim vidom seksualnog uznemiravanja često suočavaju, neke vjerovatno i svakodnevno. Drugi problem je u tome što se seksualno uznemiravanje u ovom slučaju tumači kao nešto lijepo, odnosno kao davanje komplimenta, a žrtva se izruguje što nema takvu percepciju.

Ovdje voditeljica upada u jednu zamku u koju veliki broj ljudi s naših prostora upada. Jer, prije svega, postoji velika razlika između davanja komplimenta i seksualnog uznemiravanja. U tom slučaju, vrlo je bitan kontekst. Pozitivno komentarisanje nečije ljepote u jednom sigurnom okruženju od strane poznate ili prijateljski nastrojene osobe, s kojom je onaj čiji se izgled komentariše u nekoj vrsti odnosa, može biti kompliment.

Kontekst koji Goca Tržan navodi jeste tipičan kontekst seksualnog uznemiravanja, ali ga ona smatra komplimentom. Moguće je da njena greška proističe iz toga što (kao i mnogi ljudi) seksualno uznemiravanje poistovjećuje s fizičkim napadom. Ovo je pogrešno jer, osim neželjenog fizičkog kontakta, ovdje ulazi i svaka vrsta neželjenog verbalnog i neverbalnog ponašanja. Akcent se nalazi upravo na neželjenom. Opasnost je u tome što seksualno uznemiravanje često počinje na verbalnom nivou, a postepeno dolazi i do fizičkog. Čak i da opasnost od tog prelaska ne postoji, verbalno vrijeđanje bilo koga predstavlja nipodaštavanje nečije ličnosti, ali samim tim i nametanje inferiorne pozicije toj osobi. U ovom slučaju, muškarci sebi daju za pravo da objektivizuju nepoznate žene i na taj način pokazuju svoju muškost, svodivši ih samo na seksualni objekt.

Opet, svaka žena ima pravo da joj takav vid komunikacije laska, ali nema pravo da vrijeđa žene kojima to smeta, što ukazuje na drugu vrstu problema. Nosilac patrijarhalnog stava da su žene, na ovaj ili onaj način, podređene muškarcima, često su upravo same žene. U ovom slučaju njena vrijednost se potvrđuje „komplimentima“ nepoznatih muškaraca na ulici.

Ko je sve toksičan?

Jedan od osnovnih problema pomenute emisije jeste nerazumijevanje pojma toksična muškost. Prvenstveno, ovdje je potrebno imati u vidu da su muškost i ženstvenost društveni koncept. Ovo pitanje je vrlo kompleksno, tako da ćemo ga ovdje svesti na to da muškost predstavlja određene norme koje muškarac mora da ispoštuje da bi se dokazao kao muškarac, kao što ženstvenost predstavlja norme kojima žena dokazuje da je žena. Dok se muškarcima smatraju lovci, čuvari porodice, skrbnici, glave kuće, pa samim tim i vođe, žene su one koje ostaju kod kuće, brinu se o njoj, vode domaćinstvo na osnovu onoga što im muškarac priušti, zadovoljavaju ga kao nagradu za težak rad, te stoga imaju submisivnu ulogu u vezi. Muškost i ženstvenost kao koncepti ne postoje jedno bez drugoga, a onaj trenutak kada postaju toksični (jer postoji i pojam toksične ženstvenosti) jeste trenutak kada dolazi do potrebe da se prenaglašavaju da bi se dokazala vrijednost pojedinca (muškarca ili žene). To prenaglašavanje se pokazuje kroz nasilje nad drugom osobom – ili zato što je suprotnog pola ili što ne ispunjava date norme muškosti/ženstvenosti.

Prozivanje prolaznica na ulicama jeste toksična muškost. Ona podrazumijeva iskazivanje muževnosti na nasilan način (već smo uvidjeli da nasilje nije samo fizičko već i verbalno). Krajnji cilj tih doskočica nije pružanje komplimenta, već dokazivanje dominacije. Svođenjem žene na izgled (bilo da se ona označava kao „lijepa“ ili kao „ružna“) predstavlja njeno svođenje na predmet. Samim tim se lični ego uzdiže na onoga koji tim objektom može da radi šta hoće.

Osim toga, sama voditeljičina reakcija se može predstavljati kao primjer toksične ženstvenosti. U ovom slučaju, potvrda fizičke ljepote od strane muškarca se smatra potvrdom lične vrijednosti. „Jesi li ti normalna? Da nema tih na baušteli, niko ti nikada ne bi rekao da si dobra riba.“ Sasvim je moguće da je voditeljica prilikom izgovaranja ovih riječi mislila da je u pitanju naivna šala, ali ipak ovdje vidimo jedan naučeni društveni refleks na odstupanje od patrijarhalnih normi. Ako ženi usputna dobacivanja o fizičkom izgledu smetaju, ona prvenstveno „nije normalna“. Potom se dovodi u pitanje sam njen izgled (dakle, ono što je u patrijarhalnom smislu njena prava vrijednost) navodeći na zaključak da žene moraju biti zahvalne za takvu vrstu „komplimenata“ jer drugačije ih ne bi ni „zaslužile“. Čast je biti „dobra riba“. Gošće Goce Tržan su ovdje zapravo žrtve dvostrukog nasilja, na ulici od strane „bauštelaca“ i javnog od strane voditeljice.

Je li jaka žena emancipovana žena?

Postavlja se pitanje da li je problem još veći zato što je ovakav stav potekao od Goce Tržan. Ako se osvrnemo na televizije kao što su Happy ili Pink, ovakve izjave djeluju sasvim normalno i prirodno. Svojevremeno je na televiziji Pink Jovana Jeremić dovela taksistu optuženog za silovanje. Pored njega, gosti su bili i advokati koji su zabrinuto slušali priču taksiste, dok je Jovana Jeremić postavljala pitanja kao što su: „Da li Vas je ona isprovocirala?“ Izostanak većih reakcija na ovo gostovanje zapravo govori više o tome kakav status ima Jovana Jeremić među intelektualnom elitom, koja vjerovatno nije ni svjesna njenog javnog dometa i koliku moć ima da utiče na kreiranje svijesti ljudi.

Da li to znači da Gocu Tržan smatramo ozbiljnijom novinarkom od Jovane Jeremić? Emisija „Ako progovorim“ ima format talk showa i nije neobično da medijske ličnosti koje se bave drugim poslom mimo novinarstva vode ovakav televizijski format. To što je Goca Tržan po vokaciji pjevačica ne znači da ne može voditi svoj talk show. Ipak, ova emisija postaje problematična ako je stavimo u kontekst K1 televizije. Iako pretežno zabavnog karaktera, ova televizija je pokazala veliki nivo ozbiljnosti kada je u pitanju tema seksualnog zlostavljanja. U jeku skandala i otkrića raznih afera vezanih za imena Mike Aleksića i Branislava Lečića, televizija K1 je organizovala niz emisija posvećenih ovoj temi s veoma relevantnim gostima. Iz te perspektive, ovakvi stavovi štrče od onoga što se može smatrati izdavačkom politikom medijske kuće, te postaju još izražajniji.

Takođe, treba preispitati medijsku personu voditeljice. Kao pjevačica, karijeru je započela devedesetih u grupi Tap 011 s Ivanom Pavlović (sada Peters). Dok je izgled njene koleginice odgovarao tradicionalnoj predstavi ženstvenosti, Goca Tržan je sa svojom kratko ošišanom kosom i buntovnim stavom odudarala od patrijarhalnog poimanja ženskog izgleda i ponašanja. Iako se kasnije prilagodila utvrđenoj normi, i dalje je odstupala od zadatih standarda. Prije svega, bila je dovoljno jaka da izađe iz toksičnog braka i razvede se. Samostalno je odgajala svoju kćerku. Potom se udala za mlađeg muškarca, koji je bubnjar iz njenog benda. Goca Tržan se ostvarila kao nezavisna poslovna žena kojoj nije potrebna pomoć muškarca.

Sve je govorilo da će žena s ovakvim iskustvom imati razumijevanja za neugodnost koju druge žene osjećaju. Ipak, potpuno suprotna reakcija od očekivane ukazuje na to da možemo biti emancipovani kada smo mi sami u pitanju, ali da se izuzetno patrijarhalno postavimo kada su drugi u pitanju. Čak ni negativne reakcije, koje su na društvenim mrežama uslijedile, nisu dio rješenja već problema. Većina njih je negativno komentarisala voditeljicu/pjevačicu prije svega kao ženu, koristeći upravo one aršine koje je ona iskoristila u emisiji. Izjava da je Goca Tržan „bumerka godine“ može se protumačiti kao gerontofobna. Što znači da niko od nas, ma koliko snažan ili osviješten bio, nije imun na patrijarhalno vaspitanje, te da svi mi možemo biti toksično muževni i toksično ženstveni. Emancipacija predstavlja jedno stalno usavršavanje i preispitivanje svojih stavova koje ne prestaje, već nastavlja dok god smo živi.

Naslovna fotografija: Zvanična FB stranica “Goca Tržan”

Najčitaniji tekstovi

Zaviri „Iza duge“, vidjećeš da smiješ
Zlatna Karika Lejla Selimović: Hidžama je više relaksirajući tretman
Koji fakultet upisati – državni ili privatni?
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Ljubav u vrijeme ratnog ludila
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
Ko će pobijediti čovjeka?
Zašto mi biro ne da da zarađujem više od 208 KM mjesečno?
Kako izgleda „nevidljiva ruka“?
Sarajevski studenti književnosti na strani ideologije Vojislava Šešelja
More Stories
Kako oprostiti ljudima?