Sredina je mjeseca avgusta. Mostarsko sunce je na svom vrhuncu. Četrdeset stepeni je normalna, prosječna temperatura za ovo doba godine. Stari grad vrvi od turista ili, mostarskim žargonom rečeno, ,,pun ko’ šipak“. Grupa turista iz Njemačke, sa Šemovca, naselja u blizini Starog grada, spustila se prema kamenom mostiću, ,,prototipu“ Starog mosta zvanom ,,Kriva ćuprija“. Vodič se zaustavio na njegovoj ogradi i počeo sa svojim izlaganjem.
Uprkos njegovom simpatičnom naglasku, smjesta je izgubio svu pažnju. Pogledi su bili uprti negdje drugo, negdje prema rijeci Radobolji.
Na par koraka prije svog prolaska ispod Krive ćuprije, Radobolja pravi mali pad. Tačno tu vrti se gomila boca, kesa i još kojekakve plastike. Ono što su turisti popratili začuđenih izraza lica, 35-godišnjem vodiču bila je svakodnevna pojava. Obilazak je nastavljen i sljedeća stanica je Stari most, biser grada Mostara, njegov ponos i svjetski poznat simbol.
Od Krive ćuprije, udaljen je svega par koraka, no i to je dovoljno za još ovakvih prizora.Nakon mostića, nailaze na jedan sićušni otok, vjerovatno najmanji na svijetu, na sredini njenog korita. Čine ga debela grana sa velikim plastičnim najlonom. Zbog njega Radobolja ovdje čudno izgleda. Čitavu sliku dodatno uljepšava crveni tepih na rubu korita.
Do Starog mosta, odredišta svakog turističkog obilaska Mostaru, ostalo je još par koraka, međutim i to je dovoljno za još ovakvih prizora na rijeci Radobolji. Ovdje turisti iz dva obližnja restorana imaju lijep pogled na još jednu ,,vrteću“ grupu krutog otpada, na još jednom sličnom padu koji Radobolja pravi na ovom mjestu.
Radoboljska hronologija ovdje završava. Na ovom mjestu ona nestaje u Neretvi. Međutim, veo ljudske sramote je i ovdje prisutan. Komadi najlona i plastike, više okačeni o drveća, a na obali se vidi i gumeni kabal koji je Radobolja izbacila.
Koliko smo nezahvalni i bezobrazni prema našem kulturnom blagu, ali i samoj prirodi, dovoljno govore stotine opušaka, praznih limenki i kutija od cigara. Pažnja, ovdje su i zrak i tlo kontaminirani nekulturom.
Turisti dolaze, ostavljaju za sobom novac, prenoće, ali ponesu i svoje utiske u svoje sredine.
Stari most, kao što je već poznato, neizbrisiv je simbol grada Mostara, te se nalazi na UNESCO-voj listi svjetske kulturne baštine. Prema podacima Turističke zajednice Hercegovačko-neretvanskog kantona, oko 1.5 miliona turista je došlo u Mostar 2017. godine. Sam Mostar, registrovao je 400.000 posjeta, a pravi broj posjeta se procjenjuje na njih milion.
Turizam je jedna od rijetkih industrija u Mostaru i Bosni i Hercegovini, koja ostvaruje pozitivne rezultate i veliki profit. Naš mentalitet je u stanju uništiti i to svojim bezobrazlukom, nekulturom i vandalizmom. Plato Starog mosta je poznato sastajalište i lokalaca i turista, koji iza sebe ostavljaju to što ostavljaju. Sjedne se tu, popije se ponešto, pojede, ,,zapali“ se po koja, ali se sve to baci i ostavi iza sebe. Postavlja se pitanje: ,,Ko je kriv za ovakve situacije, institucije ili građani?“ U svakom slučaju, očito je da imamo anarhično društvo, koje ne pokazuje nikakvo poštovanje ni prema prirodi, ni prema samoj kulturi, a imamo i turiste koji su, jednostavno, iskoristili naš nemar.
Međutim, 3.6.2018., od 10 sati, svima nama, ukazaće se prilika da svako od nas konkretno učestvuje u promjeni. Ronilački klub Mostar organizuje tradicionalnu ekološku akciju čišćenja korita i obala Radobolje, Neretve, kula i dijelova Starog grada. Akcijom će biti obuhvaćeno područje od Carinskog mosta do mosta Hasana Brkića. Akcija nosi naziv ,,Bola nemamo ih stotinu!“, i zvaničnom početku prethodiće čišćenje Starog mosta, okolnih ulica koje vode do njega. A na mjestima smeća će biti postavljene table s porukom, kao sredstvo za jedan dugoročni cilj. Pokažimo građansku spremnost i odgovornost prema prirodi i kulturnom blagu, i učinimo nešto konkretno.
,,Djela, ne riječi!“
