Bio jednom jedan dejt, koji se s nestrpljenjem iščekivao, prizivao strah i uzbuđenje i vrtio leptire u stomaku. A onda je došao Facebook i sve prekinuo. Dejtamo li više ljudi u offline svijetu pitanje je, a čak i da je odgovor vrlo optimistično da, kako to radimo? U današnjem svijetu online pravila, vrijedi li išta old school i šta ustvari žene na prvom dejtu žele, pokušaću objasniti.
Prvi dejt u današnjem vremenu online brzog svijeta, najlakše bi bilo uporediti s člankom koji bude objavljen na netu. Vidiš, zaintrigiraš se, klikneš. Dva skrola do tri i ciao bella. Ako skrolaš duže, ako je zamorno za prste i oči, odustaješ. Slično je i s dejtovima.
Najbolji su oni koji nisu „zvanično“ dejtovi
Taj prvi dejt podrazumijeva trailer veze, koja može, a ne mora nastati iz svega toga. Uvijek sam voljela osjetiti iskru, makar trajala nekoliko minuta, uvjerena da će iz svega nastati požar. A ako je nije bilo, žalim slučaj, ali nije nas kasnije ni bilo.
Najgore što može da se desi na prvom dejtu jeste da vas zapadne osoba koja smara pričom ili, još gore, druga krajnost, da ne priča uopšte. Tipove fijasko likova na prvom dejtu dijelim u dvije kategorije: „turbo samopromocija“ ili „vadi kliještima“. Dodatna pojašnjenja vjerujem da ne trebaju, jer svako je barem nekad sjedio za stolom s likovima koji misle da su otkrili svijet. Ali i s onima koji izgledaju kao da su primorani da dođu na dejt.
Prvi dejt kao takav nikada mi nije bio u određenoj kategoriji. Priznajem da su najbolji bili oni koji se nisu ni „ozvaničili“ kao takvi. Sve što je unaprijed planirano, dogovoreno i zakazano, meni je oduvijek imalo predznak smor, nametnuto i naporno. Samim time, i dejtovi takve vrste. U većini situacija kada sam izlazila na „dogovoreni prvi dejt“ bilo je neprijatno, čudno i preduuuuuugo.
Onda kada nisam znala da sam na njemu, tada sam zaista i uživala. (da, pričamo i dalje o dejtu)
Prvi dejt treba da bude klik. I ja duboko vjerujem da bez tog klika ništa.
Nije bitno mjesto, nije bitno ni vrijeme i ma koliko kliše zvučalo, stvarno nije bitno ništa sem te osobe. A ta osoba ili jeste ili nije svijet za sebe. Ako je neko u stanju da donese sve što trebaš u nekoliko kvadratnih metara, onda nikada ne treba iz njih izaći. I ne, to ne znači da dejtovi nužno moraju biti u stanu, ali priznajem, najbolji su takve vrste.
U današnjem sivilu vijesti, aktuelnosti i događaja, u BiH kao državi slučaju, a gradovima rupama, stvarno je divno da postoji neko ko učini da sve nestane i gradi svoj svijet s tobom. I čak ako je iluzorno, čak ako je naivno, vrijedi vjerovati da je nešto tvoje. Da je nešto vaše. I da postoji.
Istina je da se iz prijateljstva nekad rode lijepe i ugodne veze, s čvrstim temeljima. Istina je i da bivše možeš na drugom prvom dejtu gledati drugačije i doživjeti nešto više nego prvi put. Ali najveća je istina da ono što je na prvu „moje“, postaje motiv da ga što duže zadržiš.
Čovjek koji se smije srcem, blamira bez predumišljaja, iskreno govori o sebi i otvara prozore u sebe samog, to je čovjek kojem poželim ući u sve druge prostorije uma. Zanimljivo je, dakako, i ostavljati duge zavjese na prozorima, stvarati intrige i davati ključeve, uprkos što imaš duplu bravu do svog srca, ali priznaću vam nešto. I to dosadi.
Sreća je jednostavna. Toliko sam barem naučila dejtajući čudne, lude, zanimljive i prosječne likove. Sve što je na „guranje“ nije vrijedno truda. Prvi dejt treba da bude klik. I ja duboko vjerujem da bez tog klika ništa.
Prvi dejt je trailer iz kojeg ne znaš ništa, a prokleto te vuče da pogledaš film.
Istina je da se iz prijateljstva nekad rode lijepe i ugodne veze, s čvrstim temeljima. Istina je i da bivše možeš na drugom prvom dejtu gledati drugačije i doživjeti nešto više nego prvi put. Ali najveća je istina da ono što je na prvu „moje“, postaje motiv da ga što duže zadržiš.
Dejt bi po meni trebao biti naznaka radosti da će neko zakrpiti tvoje šupljine, dok s tobom dijeli konac kojem ti krpiš njegove.
Kliše ili ne, to se desi kad prepoznaš nekoga na prvu.
Sve što dolazi na drugu, meni nije vrijedno truda. Doduše, ima i drugi dejt. Ali to je neka druga priča.
