Moraš biti istinit, a istinit si samo onda kad si svoj

Prije skoro tri mjeseca, prisustvovala sam predstavi „Otkrivanje žene“ u Narodnom pozorištu u Sarajevu. Predstava je rađena u režiji renomiranog reditelja Harisa Pašovića, pa shodno tome nosila je i velika očekivanja od strane publike. Volim reći da su najbolje knjige i predstave one koje negdje duboko imaju cilj da čitatelje i gledatelje natjeraju na razmišljanje. Takva je, slobodna sam ustvrditi, i predstava “Otkrivanje žene”, u kojoj je značajnu ulogu imao i jedan mladi glumac, s kojim sam odlučila razgovarati za Omladinski magazin Karike.

Amar Čustović je 27-godišnjak, bachelor glume, koji je diplomirao na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu prije godinu dana. Iz razgovora sa njim, jasno je da on i nije baš tipičan glumac. Ne bih generalizovala, ali obično glumci govore za sebe da su od rođenja znali da će biti na sceni, te da je gluma životni san mnogima od njih. S Amarom je situacija specifična.

Amar Čustović: Da nisam glumac, bavio bih se kriminalom, zato što njeguje moj afinitet i privrženost prema slobodi.

Na pitanje, šta je presudilo pri izboru fakulteta, odgovara:

„Pri izboru fakulteta, presudila je „težina“. Tražio sam najzahtjevniji fakultet za studirati. Nisam imao kotu za Muzičku akademiju, htio sam Akademiju likovnih umjetnosti, ali ružno pišem, još nedarovitije crtam i slikam, pa razmišljao sam o medicini i na kraju završio na Pravnom fakultetu“- istaknuo je Amar.

Pravo nije baš slavno završio, krenuo je polagati ispite i kako navodi bilo mu je prelagano, te je i ubrzo odustao. Nakon toga počeo je istraživati čime bi se to mogao baviti. Ovo je netipičan primjer glumca, koji od samog početka nije imao želju, viziju ni ideju da se bavi glumom. Želio je da nađe neki fakultet gdje ima afinitet prema slobodi, pri izboru to mu je bilo od krucijalnog značaja. Izbor je pao na Akademiju scenskih umjetnosti. Amar navodi kako je za ASU saznao kada je radio za Sarajevo Film Festival, čuo je od radnih kolega da tamo negdje ima „neka dramaturgija, režija i gluma…“ Tek poslije je upoznavao svijet od kojeg sada trenutno živi.

Na pitanje čime bi se bavio da nije glumac, odgovara:

„Da nisam glumac, bavio bih se kriminalom, zato što njeguje moj afinitet i privrženost prema slobodi. Nadasve kreativan je posao, dosta se putuje i stiču se poznanstva“– govori kroz smijeh Amar i ističe kako on nije birao glumu, nego je ona izabrala njega. „Budite svoji, opušteni i zaigrani“– poručuje svima koji žele da se okušaju u glumačkim vodama i da upišu Akademiju scenskih umjetnosti. Tvrdi da tamo ne traže Al Pacina, Nikolu Koju, Meryl Streep ili neko drugo ime, samo traže materijal koji će se obrađivati.

Mi kaskamo za evropskim društvima

Od prošle godine glumi u predstavi poznatog reditelja Harisa Pašovića „Otkrivanje žene“, koja razmatra egzistenciju žene na Balkanu kroz vijekove. Ovaj mladi, posvećeni glumac iz svog ugla glumca otkriva šta je za njega „Otkrivanje žene“:

„Proces mi je promijenio mišljenje o sposobnosti žene, generalno koncept žene u našem društvu o kojem ne moramo govoriti kakav je, kaska za evropskim društvima i onda taj jedan pristup koji Haris zagovora, gdje smo na jednom edukativnom planu, otkrili toliki broj imena kada su žene u pitanju, koje su napravile kako regionalni, tako i svjetski uspjeh“- govori Amar i navodi kako je sam proces pripreme predstave trajao dva mjeseca intenzivnog rada.

Psihofizički je bilo prenaporno, govori kako se radilo od 8-12 h dnevno. „Kada je riječ o glumcu, on doživljava katarzu na sceni, a u procesu doživljava taj intelektualni i duhovni razvoj. To se dosta odnosi na sve ideje i teme koje su vezane za položaj žene u društvu. A ono što je važno za mene kao muškarca u tom procesu je ta spoznaja da mi u 21. stoljeću i dalje naglavačke upadamo u stereotipe, predrasude i floskule kada je u pitanju odnos muškarca prema ženi, i obrnuto, čega sam se i sam par puta postidio.“

Nas strah definiše

U razgovoru, sasvim slučajno se dotakli teme pod nazivom „LJUBAV“. Amar i ja nismo istog razmišljanja, samim tim su upravo ta neslaganja i otvorila daljnju diskusiju. Mladi glumac navodi kako ljudi nemaju pojma šta je ljubav, za razliku od mene koja je sa sigurnošću mogu definisati. Tvrdi da je isuviše komercijalizovana. A to i ne treba da čudi, s obzirom da živimo u kapitalističkom društvu gdje dominira slika svijeta koju živimo tako je i sa ljubavlju.

Amar Čustović: To je negdje u genima usađeno taj momentum lijenosti, sujete, i skromnosti koja proizilazi iz neostavarenosti i tim konstantnim čekanjem i vapajem da nam neko pomogne.

„Umijeće iste je jedna tužna ideja, ali možda iz mene samo progovara optimista kada kažem da ona nije stvar interesa. I ne mislim samo na odnos između muškarca i žene, može biti prema porodici, prijateljima, državi, ideji, Bogu, poslu, sebi… A to nas kapitalizam uči, da dajemo samo da bi dobili i svi se nađu zbunjeni i povrijeđeni kada ne primjećuju da im se išta vraća, a vjerujte mi da se vraća samo to tada ne vidimo. Ljubav je iracionalna i mi je samo racionalno obuzdavamo, ali ona po svojoj prirodi ne može biti na jednom mjestu i ne da se ukrotiti. Ona pripada svima, i mi smo samo njen komunikacijski kanal. Ne treba biti sebičan i bojati se neuhranjenosti svog ega. Kada je prepoznate u drugome, vi se već jedno posebno i lijepo biće“- tvrdi mladi glumac.

Što se tiče same glumačke postave u predstavi, ušao je tabula rasa, otvorenih opcija da uči, da se razvija i da bude na dispoziciji. „Čitav proces bio je kao neko putovanje na otvorenom moru na kojem sa ja bio novopečeni časnik.“ Budući da je sarađivao sa afirmisanim glumcima, oni su ga prihvatili sa dozom znatiželje, ali i sa nepretjeranim interesovanjem što je njemu i odgovaralo. Sebe je znao iznenađivati, koliko se pronalazio u ulozi glumca i koliko je taj posao za njega. „Gluma je radnja, a radnja se definiše kao niz postupaka i akcija pri ostvarivanju cilja“- govori za Karike i dodaje kako ne glumi u svakodnevnom životu, kao ni na sceni. „Moraš biti istinit, a istinit si samo onda kad si svoj“- zaključuje Amar.

“Žene i muškarci su se udaljili jedni od drugih”

Razgovarali smo i o položaju žena u današnjem bh. društvu. Naposljetku, nakon uspješnog, radnog dana, žena je opet domaćica, kućanica, majka… „Jedino što može spasiti ženu je obrazovanje i putovanja, a samim tim spasiti i muškarce. Generalno su se žene i muškarci udaljili jedni od drugih.“  

Tvrdi kako je povećana svijest o pokrivenosti žena. Što se tiče samog uticaja i refleksije predstave na publiku, navodi: „Mi nismo napravili revoluciju, ali smo samo postavili pitanje, što je i cilj teatra o tome koliko i dokad će ova vrsta „pokrivenosti“ žena trajati kod nas. Pokrivenost znači sljepilo, nemogućnost preuzimanja vlasti sudbine u svoje ruke, snaga i hrabrost da se izbore protiv društvenih normi i konvencija koje ih stavljaju u položaj u kakvom jesu.“

„Što se tiče same svrhe predstave, uspjeh je prodrijeti u srce osobe koja se mogla identificirati sa osobama koje su na sceni“ – ističe Amar i razgovor zaključuje odgovorom na pitanje: Kakva je perspektiva mladih osoba i glumaca u BiH i da li uopće postoji?

„Ima perspektive, opcija, mogućnosti, samo treba otkloniti oko sebe sve što nas u našem cilju usporava ili onemogućava isti… To je negdje u genima usađeno taj momentum lijenosti, sujete, i skromnosti koja proizilazi iz neostavarenosti i tim konstantnim čekanjem i vapajem da nam neko pomogne, iako to u suštini i ne želimo jer nam je dobro i zadovoljni smo.


 Sve fotografije korištene u članku ustupio sagovornik

Volimo pročitati vaše mišljenje...

Najčitaniji tekstovi

Zaviri „Iza duge“, vidjećeš da smiješ
Zlatna Karika Lejla Selimović: Hidžama je više relaksirajući tretman
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Ljubav u vrijeme ratnog ludila
Koji fakultet upisati – državni ili privatni?
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
Zlatna Karika Rijad Drakovac: Kombinacija talenta i upornosti je definicija uspjeha
Ko će pobijediti čovjeka?
Zašto mi biro ne da da zarađujem više od 208 KM mjesečno?
Kako izgleda „nevidljiva ruka“?
More Stories
Književnost mladih: Amela Mustafić