Iskustvo muškarca koji je prisustvovao porodu

Kroz dugu historiju čovječanstva žena nikada nije ostajala sama na porodu. U tom najintenzivnijem životnom iskustvu ženama je potrebna podrška i ohrabrenje – i to se oduvijek znalo, samo što su ranije uz porodilje bile isključivo druge žene. Muškarci su se u takvim trenucima smatrali nepotrebnim, sve dok moderna medicina nije prepoznala značaj prisustva partnera pri rađanju djeteta. No, kako izgleda prisustvovati porodu iz ugla muškarca?

Manja potreba za lijekovima

Kada na porodu imate sa sobom osobu s kojom ste odlučili imati djecu, osobu koja vam ulijeva povjerenje i hrabrost, iskustvo poroda može biti mnogo ljepše. Prisustvo partnera koji diše s vama, umiruje vas, drži za ruku, masira po leđima, tješi, može smanjiti potrebu za farmakološkim ublažavanjem bolova. Također, zagovornici prisustva partnera na porodu kažu da se time učvršćuje i vaša emocionalna veza s partnerom.

„Porod bez njega ne bi bio ni približno lijep. U onom trenu kad sam mislila da više ne mogu, da sam jednom nogom u grobu (i stvarno sam se tako osjećala), on je meni pričao tako lijepe stvari“, ispričala je za „Karike“ Almedina Hodžić Salkić (27), koja se prije pola godine porodila na Univerzitetskom kliničkom centru u Ljubljani, jednom od najboljih porodilišta u Evropi.

Prisustvo muža na porodu normalno u EU

Almedinin suprug Sead (33) jedini je muškarac koji je za „Karike“ odlučio podijeliti svoje iskustvo s poroda.

„U porodilištu sam ljubazno primljen, obučen i odveden do supruge. Imali smo odvojen separe od ostalih parova, gdje smo čekali prave trudove. Dok sam čekao da me prime, u čekaonici je bio veliki broj muževa koji su također čekali prijem da sa svojim suprugama prisustvuju porodu, što je učinilo da se opustim i osjećam bolje, jer je djelovalo kao da se prisustvo muškarca tu podrazumijeva“, ispričao je Sead, ne krijući da su mu u njegovoj rodnoj zemlji govorili da to nije mjesto za muškarca, da će se previše uplašiti, neće moći spavati ili da će svoju suprugu prestati posmatrati kao ženu.

I Almedina nam otkriva da se toga plašila.

„Plašila sam se strašno poslije tih prizora, da će za njega umrijeti njegova žena kakvu je poznavao do tada, ljubavnica i zavodnica, da ću biti samo mama.“

Njeni strahovi su bili neopravdani.

„Vidim na njegovom ponašanju svaki dan, i njegovom poštovanju prema meni, kako me gleda od poroda do sada. Prije djeteta smo imali uzbudljiv brak, sad imamo zreo brak i prijateljstvo koje stoji na nogama jačim nego ikad“, rekla nam je Almedina, navodeći kako za nju suprug sada kaže da je najhrabrija žena koju zna u svom životu.

Skupa udisali rajski plin

Sead ne krije da je činjenica da je došao taj dan kada će postati roditelji bila previše stresna. Dok je čekao na prijemu da se pridruži svojoj supruzi u rodilištu, doktori su mu dali tabletu za opuštanje, a imao je pravo i da sa svojom suprugom udiše rajski plin. Riječ je o mješavini kisika i slatkastog plina koji olakšava bolove ženama pri porodu, opušta itd.

„Trenutak kada sam upoznao svog dječaka je bio najljepši kojeg sam ikad doživio. Imam i fotografije na kojima se vidi kako ga držim sav izgubljen u vremenu i prostoru“, ispričao je Sead, otkrivajući nam i da su on i supruga snimali kompletan porod, a kada oni nisu bili u mogućnosti, pomagale su im babice.

I Sead i Almedina slažu se da je ženi potrebna podrška tokom ovog perioda. Dodaju i kako je važno da se priča o postpartumu, periodu koji dođe poslije poroda, a čije psihičke posljedice osjećaju i žene i muškarci.

Muškarci u rodilištima u BiH nepoželjni

Muškarcima u Bosni i Hercegovini gotovo nigdje nije dozvoljeno prisustvovati porodu, iako neke bolnice to nude u svojim katalozima. Dozvola da dožive to iskustvo zavisi od raspoloženja osoblja u smjeni, a i kada je dobiju, muškarci najčešće mogu prisustvovati isključivo samom činu tzv. izgona, odnosno krajnjem činu rađanja djeteta. Žena je prije toga, pa i satima, u bolnim trudovima morala biti sama.

U popularnoj grupi koja okuplja mame širom BiH i dijaspore „Centar za trudnice i mame“ postavili smo pitanje o iskustvima prisustva muškaraca na porodu. Muškarci nisu bili raspoloženi da govore o toj temi jer je kod nas ona još uvijek tabu, dok žene nisu krile koliko im je lakše bilo što su kroz to iskustvo prolazile uz pomoć svojih supružnika. Nisu krile ni da su u trenucima kada su muškarci ulazili u rađaonu, i doktori i babice mijenjali odnos prema njima.

Žene iz BiH koje su se porađale u dijaspori također su dijelile ista iskustva, no muževi i dalje nisu željeli govoriti o tome.

Najčitaniji tekstovi

Studentice Odsjeka za žurnalistiku u Tuzli podnijele prijavu protiv profesora: Da li je ovo još jedan slučaj bez epiloga?
Intervju s dipl. iur. Nives Jukić, ombudsmankom BiH za ljudska prava: Iza svakog statističkog broja stoji ljudsko biće
Zlatna Karika Azra Pargan: Kroz festival „Moja prva knjiga“ predstaviti što veći broj autora
Male sredine često ne cijene uspjeh „svoje djece“: U Brezi žive i ginisov rekorder i iznadprosječno inteligentni ljudi
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Da li me moj muž silovao? Između realnosti  i zakona
Koji fakultet upisati – državni ili privatni?
Call centri: ZA ili PROTIV?
Zašto upisati elektrotehniku u Tuzli?
Kako do studentskog posla u Sarajevu?
More Stories
Damira Ibranović: Fali nam hrabrosti koja bi u društvu napravila bum i dovela do promjena