Nekada je lutanje bilo način opstanka, danas postaje stil života sa sve više sljedbenika. Ko su ljudi koji rade s plaže, žive iz kofera i odbijaju da se uklope u poznate obrasce — i s kakvim se izazovima suočavaju?
Piše: Matea Zovko
Kada bi vas pitali kako nazivate osobu koja luta i koja nema stalno prebivalište, vjerujem da biste kao i većina odgovorili – skitnica ili tumaralo. To su, zapravo, sinonimi za riječ nomad. Nomad potiče od grčke riječi nomás što znači „onaj koji sa stadom luta, skita“. Dakle, ne biste bili daleko od istine. Oni su ti koji zbog kulturnih, ekonomskih i društvenih razloga nisu prihvatili sjedilački način života nego su se prepustili „lutanju“, odnosno sele se od mjesta do mjesta. U današnjem svijetu, broj onih koji vode nomadski način života jako opada, a nama je sve prisutniji termin digitalni nomad.
Digitalnim nomadima, za razliku od izvornih nomada koji se za opstanak bave stočarenjem, lovom i ribolovom, krucijalan uvjet za život je siguran i jak internet. Popularno zvani digitalni nomadi su ljudi koji poslom nisu vezani za određenu lokaciju, zarađuju radeći online bez obzira u kojem dijelu svijeta se nalazili. Imaju u potpunosti fleksibilno radno vrijeme, a vrlo je često riječ o kreativcima, pa se tako među digitalnim nomadima najčešće mogu naći pisci, grafički dizajneri, blogeri, instruktori stranih jezika, ali, jasno i programeri ili čak vlasnici vlastitih tvrtki. Što znači da je rad na daljinu sve rašireniji i prihvaćeniji koncept, zahvaljujući ubrzanoj digitalnoj transformaciji.
Pored slobodnog izbora lokacije i fleksibilnog radnog vremena, imaju i bolju ravnotežu između poslovnog i privatnog života. Mogu provoditi više vremena sa svojom obitelji, prijateljima ili uživati u svojim hobijima. Također, digitalni nomadi najčešće biraju zemlje s nižim troškovima kako bi optimizirali zaradu.
Prema statistikama o demografiji digitalnih nomada iz 2024. godine, procjenjuje se da je broj digitalnih nomada čak 40 milijuna diljem svijeta i smatra se da će se taj broj znatno povećati kroz idućih 3–5 godina. No, koliko god ovaj način života zvučao uzbudljivo na svoj jedinstven način, on također dolazi sa svojim vlastitim nizom izazova.
Budući da digitalni nomadi imaju slobodu odabrati putovanje u bilo koju zemlju na planetu, moraju biti spremni na sve pravne prepreke i obveze koje moraju ispuniti kako bi im se dopustio ulazak i rad u odabranoj zemlji. Putovnice, vize, radne dozvole i druga relevantna dokumentacija služe im kao spas u snalaženju u pravnim zamršenostima međunarodnih putovanja i rada. Neuspjeh u osiguravanju potrebnih dokumenata ne samo da ugrožava njihovu sposobnost legalnog ulaska u strane zemlje, već ih izlaže i nizu pravnih rizika i potencijalnih posljedica.
Porezni zakoni za digitalne nomade su složeni, jer različite zemlje imaju različita pravila o prebivalištu i oporezivanju. Neki digitalni nomadi mogu biti podložni dvostrukom oporezivanju, gdje duguju porez i u svojoj matičnoj zemlji i u zemlji iz koje rade. Jedna od najvećih pravnih pogrešaka koje digitalni nomadi čine je rad s turističkom vizom. Mnoge zemlje ne dopuštaju zapošljavanje s turističkom vizom, čak i ako je posao za stranog poslodavca. Mnogi digitalni nomadi pogrešno izračunavaju trajanje viza i nenamjerno prekoračuju rok važenja viza, što dovodi do kazni, deportacije ili čak zabrane putovanja. Veliki broj digitalnih nomada radi kao freelanceri koji često stvaraju intelektualno vlasništvo (IP) za klijente bez pravno obvezujućih ugovora, što može dovesti do sporova oko plaćanja i nedostatka pravne zaštite.Bez odgovarajućih ugovora, prava vlasništva mogu postati pravni problem.
Iako način života digitalnih nomada nudi fleksibilnost, on također dolazi s pravnim složenostima koje se moraju proaktivno rješavati. Razumijevanje propisa o vizama, poreznih zakona, ugovornih zahtjeva i propisa o privatnosti može pomoći digitalnim nomadima da rade legalno i izbjegnu kazne. Traženje stručnog pravnog savjeta i praćenje promjena u zakonu može osigurati nesmetano i usklađeno putovanje digitalnih nomada kako bi zaštitili svoje pravne i osobne dobrobiti. Tako stvaraju pravnu sigurnost i slobodu koja im omogućuje da se usredotoče na avanture koje ih čekaju u udaljenim kutcima svijeta.
Za jednog balkanskog čovjeka, biti digitalni nomad zvuči sve osim sigurno
Za jednog čovjeka koji je odrastao na tlu Balkana i koji je naučio raditi za drugoga, digitalni nomad znači biti bez doma, bez radnog vremena i bez ikakve zone udobnosti. Takav stav je sasvim očekivan i razuman jer oni koji su ovdje bili prije nas, nisu imali prilike kakve imamo mi sada. Nisu imali priliku pratiti i učiti o tehnologiji i svemu dobrom i lošem što ona može donijeti. Međutim, nama se svakoga dana dokazuje da je upravo tehnologija budućnost poslovanja.
Sasvim je jasno da digitalni nomadi mijenjaju tradicionalne poslovne standarde. No, za takvu priliku je potrebno dobro i kvalitetno razmisliti je li to zaista ono što želimo i kakav bismo posao radili ako bismo ga radili online. Stvarnost naših predaka možda nije mogla biti drugačija, ali naša stvarnost je itekako dobila novo značenje. Ono što je zajedničko skoro svim digitalnim nomadima je strastvena želja za putovanjima, samodisciplina, poduzetnički duh i kreativnost.
Oni polako, ali sigurno mijenjaju svijet iz korijena i preoblikuju našu stvarnost. Žive vjerujući u izlazak iz zone udobnosti, odnosno zone komfora. Čovjekovo ostajanje u takvoj zoni znači da zaboravi na svoje snove i želje, radeći posao koji ne voli i živeći u stanu koji će otplaćivati dok je živ, samo zato što slijepo vjeruje da tako treba jer tako žive svi i da je to jedino sigurno. Ostaje živjeti u toj sigurnoj zoni, misleći da nije nikad imao drugog izbora.
Jednostavnost i minimalizam temeljne su vrijednosti koje prihvaćaju digitalni nomadi. Oslobađajući se tereta viška imovine i usredotočujući se na ono što zaista dodaje vrijednost njihovim životima, nomadi mogu dati prednost iskustvima nad materijalnim dobrima. Filozofija digitalnih nomada se zasniva na uvjerenju da je sve u životu privremeno, da ne postoji sigurnost, ne postoji udobnost jer nam ona ne dopušta da rastemo. Jedino ono što zaista posjedujemo i što je jedino sigurno su uspomene koje skupljamo i ljude koje upoznajemo i zavolimo, prolazeći kroz ovaj privremeni, prolazni život. To je ono što je naše da iskusimo, skupljamo i zadržimo.
