Podijeljenost mladih ljudi u Bosni i Hercegovini po etno-nacionalnom principu nije nešto što se dešava slučajno, već je na djelu dobro osmišljen sistem koji se ogleda u svim segmentima društva. Čini se da je segregacija među mladima, ali i generalno među stanovništvom Bosne i Hercegovine, postala jedna opšteprihvaćena norma koju niko nema volje ili znanja da promjeni.
Ipak, povremeno, pojave se mladi koji bude nadu i koji žele poslati poruku da žele živjeti i raditi zajedno. Jedan od najnovijih primjera su protesti učenika iz Jajca koji su jasno rekli da ne žele segregaciju i uspjeli su se izboriti da se to ne desi. Još više svjetlosti na cijelu sliku baca i činjenica da su učenici iz Jajca bili podržani od određenog broja učenika iz cijele Bosne i Hercegovine. Na ovaj način jasno je poslana poruka od mladih koji su učestvovali u protestima u kom pravcu žele da idu. Ono što je jako bitno uzeti u obzir je to da su ovi mladi ljudi odrasli u sredini koja je konstantno pod etničkim tenzijama koje su podgrijavane kroz medije, u njihovim domovima i školama, te da se oni sami jako teško mogu snaći u tom vrtlogu.
Da li je to generalna slika mladih u Bosni i Hercegovini ili su ovo samo sporadični slučajevi “buntovnih” mladih koji žele drugačiju okolinu od one koju imaju? Odgovor na to pitanje zahtjeva dosta dublju analizu problema. Postoje mnoga naučna istraživanja na temu kako mladi jedne etničke skupine gledaju na pripadnike druge etničke skupine u Bosni i Hercegovini, ali su ona u većini slučajeva generalne prirode i nisu se bavila pitanjima šta bi to moglo približiti mlade u Bosni i Hercegovini.
Proveo sam anketu među mladima u Brčkom…
Kako bih saznao više o željenom nivou bliskosti (socijalna distanca) kod mladih u Brčkom sproveo sam anketu među 60 mladih koji su od 15 do 30 godina starosti, a od 60 mladih 30 su članovi neke od lokalnih omladinskih NVO, dok drugih 30 nikada nisu imali dodira sa NVO svijetom. Smatra se da su mladi koji su članovi omladinskih organizacija “širih shvatanja”, ta da je njihova doza predrasuda znatno manja u odnosu na one koji nisu imali dodira sa NVO sektorom. Ipak, ova teza još uvijek nije dokazana, a ova anketa bi trebalo da da mali doprinos tome.
Brčko je 2000. godine proglašeno distriktom i trebalo je da posluži kao primjer suživota za cijelu Bosnu i Hercegovinu, a osim toga, sredina je u kojoj živi približan broj bošnjačkog i srpskog stanovništva koji se svakodnevno susreću, dok je broj hrvatskog stanovništva relativno mali, te se stoga može smatrati multietničkom zajednicom za razliku od uglavnom monoetničkih sredina u ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine
Pitanja koja se nalaze u upitniku tiču se učestalosti međuetničkog kontakta kod mladih, željom za radom i životom sa pripadnicima/cama drugih etničkih grupacija, nivo intimnosti njihovog kontakta sa pripadnicima/cama drugih etničkih grupacija i nivo intimnosti članova njihove porodice sa pripadnicima/icama drugih etničkih grupacija.
Suživot može, brak teže
Sudeći prema odgovorima koje su učesnici u anketi dali oni su itekako spremni na suživot i nemaju problema sa činjenicom da rade zajedno, da idu u školu zajedno, da žive u istom gradu ili ulici, da se druže i tako dalje. Ipak, kada je u pitanju stupanje u brak, tu su odgovori nešto drugačiji. Vrlo mali broj mladih koji su učestvovali u anketi su spremni stupiti u brak sa osobom druge etničke pripadnosti, bilo da su članovi neke od lokalnih NVO ili ne.
Posebno je interesantan odgovor jedne mlade učesnice u anketi na pitanje o stupanju u brak sa osobom druge etničke pripadnosti. Odgovorila je da bi ona možda i stupila u brak sa osobom druge etničke pripadnosti ukoliko bi joj njena sredina to dopustila, što jasno govori da je kod nje prisutan pritisak okoline.
Što se tiče mladih koji su učestvovali u anketi, oni jesu za suživot i žele dijeliti grad, ulicu, žele zasnivati prijateljstva, ali sredina im otežava i sprječava ih da se još više zbliže. Mnogi sociolozi i psiholozi ističu važnost susretanja i rada na zajedničkim ciljevima kako bi se doprinijelo suzbijanju predrasuda kod mladih, dok u Bosni i Hercegovini političke elite rade na što jačoj homogenizaciji etničkih skupina kroz obrazovanje, medije i sve svoje političko djelovanje.
Mladi ostavljeni sami da rješavaju probleme
Činjenica koju niko više ne može osporiti je da se u BiH stvaraju tri paralelna etnički podijeljena svijeta koja, dugoročno gledano, vode ka konačnoj podjeli BiH društva. Etnija se promoviše kao nešto što ima veću važnost od države, te se svaki pokušaj stavljanja svih građana BiH pod jednu zastavu sječe u korijenu. Drugim riječima nacionalističke političke elite su u procesu stvaranja homogenih etničkih zajednica, a ne jake i stabilne države.
Još jedan od otežavajućih faktora za etničku inkluziju mladih su njihovi roditelji. Jedan od primjera desio se upravo u Brčkom kada su na početku drugog polugodišta u selu Gornja Skakava, čije je stanovništvo većinski hrvatsko, djeca dobila novu učiteljicu, Bošnjakinju. Lokalno stanovništvo reagovalo je tako što je uputilo pismo Odjeljenju za obrazovanje BD – a gdje je izrazilo svoje neslaganje sa sa time da im “djecu uči Bošnjakinja” jer se njene “tradicijske i kulturne vrijednosti razlikuju od vrijednosti koje žive njeni učenici”.
Kada sagledamo sve gore navedene primjere i činjenice čini se da su mladi ostavljeni sami da rješavaju ovakve probleme, izvuku se iz kandži etno-nacionalizma i sami stvaraju sekularno društvo u kojem će biti prihvaćeni.
