U trećem tekstu serijala Razgovori s psihoanalitičarima i psihoterapeutima razgovarao sam s Dželilom Mulić-Čorbo, psihologinjom i sistemskom porodičnom psihoterapeutkinjom, o tome kako izgleda to kada je porodica u psihoterapiji, trenutku kada bračni/partnerski par odluči doći kod psihoterapeuta, o ulasku u psihoterapijski proces kao jednom od najranjivih doživljenih iskustava, o anatomiji ljudskog nasilja i njenoj istorijskoj prisutnosti u BiH, o transgeneracijskom prijenosu traume i nasilja, ali nas Dželila i podsjeća i uči šta je to što možemo svi da uradimo na individualnom nivou kako bi se zaustavio začarani krug nasilja, te koja je to riječ i koji je to gest koji možemo uputiti osobi za koju znamo da je doživjela nasilje.
Mnogi psiholozi naglašavaju edukativnu i katarzičnu funkciju koju ovakav vid savjetodavnog rada predstavlja, jer samo objavljivanje može da ima efekat rasterećenja unutrašnje napetosti, a gdje se čitaocu/čitateljki predlaže smjer u daljnjem procesu rješavanja određene tematike. Tako da... osjećajte se slobodno da nam pišete, a odgovor će stići u nekom od narednih tekstova.
Ivana Džamić (@dziv_), rođena 1992. godine u Kraljevu, je diplomirani psiholog sa završenim master studijama iz oblasti poslovne ekonomije. Poznata je po tome što oduševljava mlade ljude portretima koje fotografiše, i koji odišu neodoljivim retro vajbom. Uspela je da spoji ono što je čini srećnom s onim što je inspiriše i dopunjuje kao osobu. Uklopila se između dve inspirativne karijere kao što su psihologija i fotografija. Ivana smatra da smo svi mnogo više od onoga što odlučimo da pokažemo ljudima oko nas.
U ovom tekstu nastavljamo odgovarati na vaša pitanja koja pristižu na naš magazin „Karike“.
Ljudi bi željeli da budu što precizniji u svojim procjenama sebe i svijeta koji ih okružuje. Ali, koliko je to stvarno moguće i da li je to baš uvijek poželjno?
Nisam nikome prič’o o tome jer sam mislio da je to nesto loše i nešto zbog čega treba da se stidim. Jedna je stvar kad imaš loše ocjene, oko toga te uvijek neko može razumijeti, ali kako reći nekome da imaš problema s druženjem sa drugim ljudima.
Horor filmove vole psihopate, sadisti i njima slični? Akcije vole nasilni muškarci, dok krhke žene žude za svojom dozom plača i sreće kada se konačno dvoje zaljubljenih poljube prije pojave čuvenog ,,the end”?
,,Da me roditelji nisu tukli sada ne bi bilo ništa od mene!’’, ,,Danas su mnoga djeca razmažena jer ih roditelji...