Draga ONA,
hvala ti. Nakon dugih, lijepih i izazovnih pet godina, vrijeme da te prepustim nekim novim, mladim i ambicioznim ljudima, spremnim da se uhvate u koštac za borbu za slobodno društvo u kojem se kritički promišlja i djeluje.
Priznat ćeš, mnogo toga stane u ovih pet godina. Kada sam došao u Asocijaciju, bio sam još srednjoškolac, željan prilike za učenjem i radom. Većina kaže da su to bili ključni momenti za ONAuBiH. Trudio sam se svim resursima da opravdam povjerenje koje mi je Skupština dala te da nas ojačam u svakom pogledu. Ostavila si poseban trag u mom životu. U ONAuBiH-u sam se prvi put zaljubio, ali i zaradio prvi honorar. Birokratiju do tada nisam baš volio, ali mi je postala svakodnevica. Često se zezam s prijateljima da čim se probudim ujutro prvo provjerim izvod iz banke, a tek onda inbox na društvenim mrežama.
Hvala ti što si me naučila disciplini, radnoj navici i odgovornosti. Hvala ti što si me isprofilizirala te ojačala moje liderske vještine. Posljednje dvije godine bio sam u nezahvalnoj ulozi poslodavca i zakonskog zastupnika. Izvještaji, obračuni, ugovori, raznorazni obrasci, pravilnici, uplatnice i šihterice postali su dijelom moje svakodnevice. Menadžirati organizacijskim budžetom, koji je za 1000 puta bio veći od mog studentskog džeparca, mi je definitivno potvrdilo da u finansijama nema prijateljstva te da sve mora biti utrošeno i opravdano u skladu sa zakonom. Hvala našoj računovotkinji Indiri koja nam taj posao čini umnogome lakšim. Priznat ćeš, nimalo lagan posao za jednog dvadesetogodišnjaka, ali, snašao sam se. Vjerujem da rezultati i brojke iza mene to i dokazuju. Kroz petogodišnji rad imao sam priliku sarađivati s nevjerovatnim mladim ljudima, kolegama i kolegicama, kojima se zahvaljujem na nesebičnoj podršci te što su sa mnom bili u lijepim, a i u onim manje lijepim situacijama. Hvala Iman, Lana, Milice, Azra, Vanja, Ema, Anesa, Emine, Nerma, Mirza, Hana i Elma. Sada mogu reći da su to moji iskreni prijatelji na koje uvijek mogu računati.
Posebnu zahvalnost dugujem svom mentoru, drugaru i najdražem saradniku, Srđanu Petkoviću, ispred Fondacije Schüler Helfen Leben Sarajevo. Kao stipendista SHL-a imao sam priliku da prođem iskustveni mentorski program koji je zaista bio neprocjenjiv. Hvala vam što ste pratili moj rad prethodnih godina te bili siguran oslonac za sva moja pitanje, nedoumice i izazove. S druge strane, ništa ovo ne bi bilo moguće bez podrške naših partnera i donatora kojih je iz godine u godinu sve veći broj. Bez vas smo samo ideja! Hvala vam što nas podržavate, kako mentorski tako i finansijski, a nedavno ste nam dali i titulu „Pozitivne promjene“. Znači nam to mnogo, barem meni koji sam paralelno radio na organizacijskom razvoju. U svemu tome mi je drago što nismo pobjegli od našeg osnovnog zadatka, a to je da obrazujemo mlade ljude i pružamo im priliku da kreiraju medijski sadržaj za svoje vršnjake, odnosno da budemo odskočna daska za njihove buduće novinarske angažmane.
Draga ONA, vrijeme je da krenem dalje, u nove životne izazove. Sada sam već pred kraj svog studija te me odbrana završnog rada dijeli od zvanja inženjera elektrotehnike. Svjestan sam da ovo nije konačan oproštaj, jer teško da ću ja tek tako iz ONAuBiH-a otići, obzirom da vjerujem u naš moto „#weareonaubih & #wearefamily“. Uvijek ću biti tu kada me zatrebate.
Hvala ti.
Vaš i tvoj,
Ammar
Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript
