Osobni problemi su uvijek politički problemi. Bosanskohercegovačko društvo zajedno sa susjedima na području Balkana dijeli bolest koja ima korijene u patrijarhalnom odgoju i ponašanju. Lakše posljedice ove bolesti su seksizam, a one teže su mizoginija i rodno zasnovano nasilje.
Prema članku 2. Zakona o ravnopravnosti spolova Bosne i Hercegovine, puna ravnopravnost spolova garantira se u svim oblastima društva, uključujući, ali ne ograničavajući se na oblasti obrazovanja, ekonomije, zapošljavanja i rada, socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti, sportu, kulturi, javnom životu i medijima, bez obzira na bračno i porodično stanje. Prema članku 6., u slučaju rodno zasnovanog nasilja, nadležne vlasti obavezne su poduzeti odgovarajuće mjere, uključujući, a ne ograničavajući se na oblast obrazovanja radi eliminacije predrasuda, običaja i svih drugih praksi baziranih na ideji inferiornosti ili superiornosti bilo kojeg spola, kao i na stereotipnim ulogama osoba muškog i ženskog spola. Ovo uključuje, ali nije ograničeno na edukaciju i podizanje svijesti među državnim službenicima u javnosti i na druge načine. U teoriji, Bosna i Hercegovina ima dobro uređene zakone. Bosna i Hercegovina je 7. novembra 2013. postala šesta članica koja je potpisala Istanbulsku konvenciju.
Zabrinjavajući rezultati
Ocjene međunarodnih istraživanja za bosanskohercegovačko društvo nisu nimalo ohrabrujuće.
Iako žene imaju pravo glasa, njihovo učešće u javnom životu, naročito političkom, još uvijek je daleko od ravnopravnog s muškarcima.
Žene u BiH, iako čine natpolovičnu većinu stanovništva – 51 %, nisu ni približno u tom postotku prisutne u oblasti radnih i socijalnih odnosa. Udruženje „Novi put“ je uz podršku Svjetske asocijacije kršćanskih komunikacija WACC, tokom perioda 1. juna 2019. – 31. jula 2019. godine, uradilo analizu najčitanijih i najuticajnijih štampanih i elektronskih medija, kako bi se došlo do kvantitativnih i kvalitativnih podataka o zastupljenosti i položaju žena u medijima u Bosni i Hercegovini. Analiza je obuhvatila pet štampanih i šest elektronskih medija u BiH, a njeni rezultati su predstavljeni u dokumentu „Rodna zastupljenost i predstavljanje u medijima u BiH“. Rezultati provedene analize su ukazali na to da je jedan od najvećih medijskih problema prikaz žena prvenstveno u privatnom području života, domaćinstvu i porodičnim odnosima.
Drugi problem je medijsko predstavljanje žene kao seksualnog objekta.
Medijski izvještaji rijetko propituju rodne stereotipe koji postoje u bosanskohercegovačkom društvu, ili ih podržavaju. U pandemiji koronavirusa raste broj prijavljenih slučajeva rodno zasnovanog nasilja. U bosanskohercegovačkom društvu nasilje se tolerira, a brojni građani imaju stav da bi obiteljsko nasilje trebalo ostati u privatnoj sferi. Kada rodno zasnovano nasilje postane predmet javnog diskursa, širi se govor mržnje i osuđivanja koje izražavaju korisnici društvenih mreža. Mediji bi trebali motivirati građane i educirati o rodnoj ravnopravnosti, a ne poticati rodne stereotipe i diskriminaciju. Pomenuta analiza medija je pokazala da se položaj i prisustvo žena u bh. medijima poboljšava. Međutim, imajući u vidu činjenicu da su mediji jedna od najvažnijih karika u percepciji žena u javnosti, pa tako i u društvu, te da je potrebno konstantno raditi na unaprjeđenju predstavljanja žena u medijima, udruženje „Novi put“ je okupilo tim novinara i novinarki iz različitih medija prisutnih u BiH, kako bi predložili set preporuka i smjernica za medije, medijske radnike i radnice, koje mogu služiti kao podsjetnik pri izvještavanju o ženama, a posebice o temama koje uključuju rodnu ravnopravnost, spolnu diskriminaciju, te nasilje nad ženama.
Vidljivost žena u medijima
Medijsko izvještavanje o ženama bi trebalo uključiti žene u kreiranje medijskih sadržaja i pozvati ih kao sagovornice, ekspertkinje u određenim oblastima.
Mediji bi trebali izbjegavati svaku kategorizaciju koja prikazuje žene u tradicionalnim ulogama majke, supruge, domaćice.
Bilo bi poželjno da mediji promovišu svaki uspjeh koji su ostvarile žene u različitim oblastima. Mediji moraju upozoriti društvo i zakonodavne institucije ako su prekršena prava o ravnopravnosti spolova.
Opasnost od senzacionalizma
Mediji ne smiju izvještavati o ženama na trivijalan i senzacionalističan način. Termini i fraze u tekstu ne smiju izražavati oblike seksizma, rodnih stereotipa i predrasuda, seksizma i mizoginije.
Naglasak u tekstovima ne smije biti samo na fizičkom izgledu. Žena ne smije biti prikazana kao seksualni objekt.
Na prvom mjestu trebaju biti stavljene kompetencije, rad i zasluge žene o kojoj se piše, govori ili izvještava.
Pozornost marginalizovanim skupinama
Važno je upozoriti na višestruko marginalizovane skupine žena koje skoro uopšte nisu zastupljene u medijima. One su, zbog svog položaja u društvu, izložene specifičnim oblicima diskriminacije i nasilja. U ovu kategorizaciju spadaju Romkinje, žene s invaliditetom, žene sa sela, starije žene i druge marginalizovane grupe žena koje su uglavnom stereotipno predstavljene u medijskim sadržajima.
Problem nasilja nad ženama
Tekstovi o rodno zasnovanom nasilju ne smiju sadržavati informacije o otkrivanju identiteta žrtve, nasilnika, djece – ni na direktni ni indirektni način. Medijski izvještaji o nasilju nad ženama se ne smiju oslanjati isključivo na izjave komšija i prijatelja bez šireg konteksta problema. Također, ne smije biti informacija kojima se čin nasilja može opravdati spoljašnjim okolnostima ili ličnim osobinama nasilnika.
Novinari trebaju izbjegavati senzacionalističke i stereotipne izraze za nasilje, preživjelu/žrtvu i nasilnika, i svaki izraz kojim se umanjuje, odnosno ismijava nasilje i iskazuje nepovjerenje preživjeloj/žrtvi.
Novinari ne smiju nasilnike predstavljati kao dobre osobe niti se nasilje smije romantizirati. Zabranjeno je koristiti generičke slike koje prikazuju krv, modrice, brutalnost ili samu žrtvu i nasilnika.
Za pisanje o rodno zasnovanom nasilju je potreban objektivan pristup
O svakom slučaju treba pisati u širem kontekstu što znači da treba upozoriti javnost ako je već prijavljeno nasilje u toj obitelji. Ako se želi dubinski pristupiti ovoj problematici, potrebno je redovito praviti analitičke tekstove u kojima će sugovornice biti stručnjakinje iz oblasti psihologije, prava i socijalne skrbi. Poželjno je kontaktirati aktivistkinje i predstavnice sigurnih kuća. Uvijek je važno istaknuti broj telefona na koji žrtve rodno zasnovanog nasilja mogu nazvati i zatražiti pomoć.
Smjernice za izvještavanje o ženama su dostupne na: https://newroadbih.org/index.php/gender-media/gmmp/item/546-preporuke-za-medijsko-izvjestavanje-o-zenama.html
