U posljednjih nekoliko godina moja sestra i ja jako mnogo putujemo. Kada se saberu zemlje koje je ona posjetila i koje sam ja posjetio, brojka bi vjerojatno prelazila 40 zemalja svijeta. Mada, oboje volimo putovati i uživamo u istraživanju novog i drugačijeg, postoji jedna stvar po kojoj se naša putovanja značajno razlikuju.
Po količini stresa pred putovanje, uzrokovanoj zbog pakiranja.
Dok moje pakiranje traje svega sat ili dva, noć pred putovanje, moja sestra krene planirati sedmicu unaprijed, tri dana pred put je spakirana a potom sve izbaci iz kofera i krene se pakovati iznova. U tih sedam dana jedan dan pakira oko osam sati u nizu dok u preostalim danima izgubi sigurno po 2-3 sata nad svojom prtljagom. Da budem iskren ona nikada ništa nije zaboravila spakirati i, kako i sama kaže, veliki dio stvari koje ponese nikada ne koristi.
S druge strane, meni se gotovo uvijek desi da zaboravim tu jednu neku sitnicu, koja na kraju dana niti je previše bitna niti je previše skupa (ništa što je vrijednije od 5-10 BAM). Iskreno, ne bih gubio toliko vremena i živaca samo kako ne bih zaboravio tu jednu sitnicu. Stoga ovaj tekst posvećujem mojoj sestri i svima koji nisu sigurni kako se brzo spakirati.
Tri zlatna pitanja i jedno bonus pitanje
Prvi korak ka uspješnom pakiranju je znati sebi postaviti tri pitanja i dati na njih realne odgovore. Pitanja su:
– Da li volim ovu stvar koju planiram ponijeti?
– Da li je ova stvar lagana?
– Da li ima više od jedne svrhe?
Ako uspijete na sva tri pitanja odgovoriti s „Da“, pakujete stvar, ako ne uspijete ostavite je na stranu dok ne spakirate sve trostruko „da“ stvari. Stvari koje su imale dva od tri „da“ zaslužuju još jednu šansu.
Postavite sebi pitanje: Da li mi ovo stvarno treba ili just in case. Just in case stvari, meni (kao i mojoj sestri) nikada na kraju nisu zatrebale, kao ni bilo kojem putniku kojeg poznajem.
Zašto mislite da će vama trebati?
Fotografija preuzeta sa www.tortugabackpacks.com
Koliko mi stvari treba za sedmicu putovanja, koliko za dvije sedmice, a koliko za mjesec dana?
Stvari koje nosite na sedmicu putovanja trebalo bi da vam mogu stati u ruksak od 20l do 25l, dok za dvije sedmice putovanja tu su ruksaci od 25l do 35l. Za mjesec dana putovanja isti ruksak kao i za dvije sedmice putovanja, samo budite spremni oprati vaš veš. Pored ruksaka za putovanje će vam biti dovoljno ponijeti još jedan ceker u ruci.
Zašto ruksaci, a ne torbe i koferi?
Prosto, ovi ruksaci spadaju u ručnu prtljagu tako da na autobusnim postajama i aerodromima nećete morati se odvajati od svoje prtljage ili dodatno plaćati za nju.
Kako nagurati sve stvari u tako malo prostora?
Prvo, zaista nema potrebe za naguravanjem stvari, drugo potrebno je naučiti da se nosi samo ono najbitnije. To i naučiti kako slagati stvari.
Ne slagati nego urolati odjeću.
Za početak, konvencionalno slaganje odjeće za ormar ne funkcionira s putnom prtljagom. Rolanje odjeće zauzima manje mjesta. Ako mislite da će se stvar izgužvati, zapitajte se da li zaista želim ponijeti sa sobom odjevni predmet koji ću svakako morati peglati nakon jednog nošenja. Ako i dalje morate ponijeti tu jednu košulju/haljinu ponesite, svakako biste je peglali i bez ovog savjeta.
Odjeća u neutralnim bojama je majka.
Svi mi volimo mijenjati odjevne kombinacije i ofirno nam je uvijek hodati u istom. Mada, realno gledano, na putovanju nitko vas ne gleda i nikog nije briga što vas drugi put vidi u istoj majci ili farmericama. Ako već želite praviti različite odjevne kombinacije, ponesite većinu stvari u crnoj, sivoj i bijeloj boji. Ako vam je to pretamno, dopustite sebi „dašak vedrine“ tako što ćete si dopustiti odjeću u još jednoj (omiljenoj) boji.
Cekeri su sestra-brat.
Ok, kako sad cekeri, zar nisam napisao ceker jedan da se ponese… Da ruksak na leđa i ceker u ruku je način za putovanje, ali u ruksaku ponesite još nekoliko cekera. Zašto? Prvo ne zauzimaju pretjerano mjesta. Drugo, brzo ćete imati prljave garderobe koju ne želite miješati s čistom. Treće, veoma vjerojatno će vam se omaći da želite kupiti neke sitnice za koje neće biti mjesta u vašem ruksaku kasnije, pa tako u povratku ćete pored ruksaka na leđima nositi i par cekera u rukama (ako se već ne možete kontrolirati u turističkom shoppingu).
Ne nositi jeftine potrepštine.
Nikada mi nije bilo jasno zašto ljudi insistiraju na nošenju četkice i paste za zube kao i gela za tuširanje. Prvo na aerodromima su užasno smor oko svih tečnosti koje nosite u svojoj prtljazi, drugo u pitanju su potrepštine koje možete kupiti bilo gdje po istoj cijeni koju platite u svojoj zemlji. Da li tri eura vaše kozmetike vrijedi toliko vaših živaca i prostora u ruksaku.
Ne nositi gomilu tehnike.
Prvi razlog zašto ne nositi dronove, skupe foto aparate, tablete, laptope i slično je jer sami sebi na čelu crtate metu tj. izazivate da budete orobljeni. Drugo, osim ako niste profesionalni filmaš/fotograf ili morate raditi na odmoru, nema potrebe da nosite ove stvari. Razbistrite misli, dopustite sebi da uživate daleko od silnih ekrana u koje svakodnevno buljimo.
Kao čitatelj uvijek mislim da ću na putu svoje čitanje poduplati. Da ću imati snage satima sjediti na autobusu i čitati knjigu. Istina je da veoma rijetko čitam na busu. Na svojih nekoliko posljednjih putovanja skužio sam da zamjena za knjigu su audio knjige koje ne zauzimaju fizički prostor a pružaju mi jednako zadovoljstvo kao i štampane. Mnogi hosteli danas imaju police s knjigama kojima je moguće poslužiti se. Ako već i nosite knjige, ponesite samo jednu. Ako vam postane teret uvijek je i sami možete ostaviti u nekom hostelu 😉
U krajnjem slučaju, ako insistirate na čitanju imate mobitel, a Kindle i slični eBook čitaći su možda nešto u što biste poželjeli uložiti novac, jer svojom kompaktnošću i količinom knjiga koje je na njih moguće nabaciti, zaista su vrijedna investicija.
