Između straha i neznanja

Priča o tome kako je prije bilo bolje stara je koliko i ljudska civilizacija od Rima do današnjih dana i bazirana je isključivo na emocijama, strahu od nepoznatog i promjena (bitno je napomenuti da su slične reakcije bile i na američkom jugu na prve rasno integrisane škole i tada se pozivalo na tradiciju).

Piše: Sandro Hergić

Identitet LGBT populacije, a pogotovo gay muškaraca, društveno je neodvojiv od moralne panike koja je počela osamdesetih pojavom virusa HIV, kroz koju je nažalost bio promatran. Pojava ove nove i smrtonosne bolesti se poklapa s usponom neokonzervativne desnice na zapadu (uspon Margaret Tačer i Ronalda Regana), kojima se ova situacija savršeno uklapala u političku agendu i skretanje pažnje s vlastitih promašaja u politici.

Religiozna desnica je HIV vidjela kao božju kaznu za grešno ponašanje, a situacija u nekim bolnicama je došla dotle da ni sami medicinski radnici nisu htjeli da imaju išta s oboljelima, budući da je AIDS već na početku dobio epitet gay bolesti. O samoj transmisiji virusa se tada nije znalo mnogo, tek kada se virus transfuzijom i krvlju, koja se tada nije testirala (kao i rizičnim ponašanjem samih heteroseksualnih parova), javnost je počela da se odnosi racionalnije  prema ovoj bolesti. No, duh je bio pušten iz boce i konzervativne strukture nisu tek tako mislile odustati od novonastalog straha u kojem se ispreplitala homofobija  i strah od mogućnosti zaraze.

Tabloidi na zapadu, poput britanskog „The Sun“, su dodatno podgrijavali histeriju senzacionalističkim naslovima, dok su evangelici u SAD-u plašili stanovništvo skorim smakom svijeta i pozivima na obraćenje. Kako je početni val homofobije i straha od LGBT populacije jenjavao, budući da je polako AIDS postao bolest s kojom se može normalno živjeti, američka desnica je preuzela drugu ideološku matricu – priču o tome kako je emancipacija LGBT populacije znak kulturne i moralne degeneracije zapada i pozivanje na slavno prošlo vrijeme.

Priča o tome kako je prije bilo bolje stara je koliko i ljudska civilizacija od Rima do današnjih dana i bazirana je isključivo na emocijama, strahu od nepoznatog i promjena (bitno je napomenuti da su slične reakcije bile i na američkom jugu na prve rasno integrisane škole i tada se pozivalo na tradiciju). Ne postoji nikakva poveznica između tobožnjeg društvenog propadanja i gay emancipacije, uostalom države s visokim stepenom poštovanja gay prava su najpoželjnije za život u smislu ekonomskog standarda i opštih ljudskih prava, tako da se rijetko koji konzervativac sa zapada odluči svoj život nastaviti u društvima koja osuđuju LGBT populaciju na smrt poput Irana, Saudijske Arabije i tako dalje.

Danas se pak ideološko bojno polje preselilo na područje popularne kulture tako da sada desnim komentatorima smeta reprezentacija queer populacija u stripovima Marvelove, ali i ostalih strip franšiza, a panika zbog reprezentacije lezbejske superheroine Americe Chavez ili pak gay Supermena pokazuje svu paradoksalnost konzervativne misli. Dakle, poželjno je uživati u fantazijama da je osoba vanzemaljac iz druge dimenzije koja leti, putuje kroz vrijeme, no problem je seksualna orijentacija.

Izbijanje epidemije majmunskih boginja ponovo je uskrslo homofobni diskurs širom svijeta, iako je riječ o relativno bezazlenoj zarazi s izuzetno niskim procentom smrtnosti, koja se, istina, više širila među homoseksualnom populacijom, no bez većih posljedica. Ipak, to nije zaustavilo novi val stigme i osuda. Desnim propagandistima nije stalo do javnog zdravlja već do moralističkog likovanja nad oboljelima. Ono što je posebno zanimljivo jeste da upravo desničari koji su proteklih godina širili teorije zavjere o vakcinaciji i ozbiljnosti Covida-19 sada izražavaju zabrinutost oko majmunskih boginja (Taker Karlson s Fox News-a, a kod nas lokalni antivakseri).

Venerične bolesti osim svojih medicinskih posljedica vas tako prokazuju kao homoseksualca, a ako ste pak heteroseksualni, one su živući podsjetnik vaše preljube. U doba kada nove vrste i oblici fašizma u simbiozi s dezinformacijama bujaju u online i offline sferi, imperativ je više nego ikada pokazati solidarnost i otpor prema mržnji, inače će sva teško stečena prava seksualnih, ali i drugih manjina biti nepovratno izgubljena. To je ipak, složićemo se, previsoka cijena.

Blog je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj bloga isključiva je odgovornost Omladinskog magazina „Karike“ i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.

Najčitaniji tekstovi

Ko će pobijediti čovjeka?
Zašto muškarci (ne) vole kučke?
Virtualni svijet i online upoznavanje: prednosti i mane
Riječ urednika: Septembar i vrijeme odučavanja
Zlatna Karika Ana Šego: Mladima je često potrebna čvrsta odskočna daska
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Call centri: ZA ili PROTIV?
Ne paničite! Evo šta treba da uradite ako izgubite ili vam ukradu telefon!
Kataloška prodaja kao prilika za zaradu i radno iskustvo
Uzroci izraelsko-palestinskog sukoba – razvoj događaja od kreiranja Države Izrael do  Jomkipurskog rata 1973. godine
More Stories
Šta mladi iz Visokog misle o piramidama?