Odgovori psihologa 19: „Čujem te, razumijem te, prihvatam te“

Dragi/e  psiholjupci,

novi tekst je tu s odgovorima koje sam spremio za vas. Pišite mi i dalje!

Uskoro planiram napisati tekst na temu seksa i seksualnosti, o tome smo ponajmanje pričali u našoj rubrici ,,Pitaj psihologa“, tako da ako imate neke prijedloge o tome šta biste voljeli čitati, slobodno mi ih pošaljite! Takođe, na ovu mi temu možete postaviti i pitanja, ukoliko ih imate.

Iskreno vaš,

Ognjen Pjano, klinički psiholog

Pitanje broj 59:

„Lijep pozdrav, voljela bih čuti Vaše mišljenje i praktične savjete o tome kako se suočiti sa svjesnim manjkom samopouzdanja, svjesnim negativnim mislima i oštrim samokritiziranjem. Naglašavam ovu riječ svjesno jer, naime, ja sam toga svega svjesna, da imam manjak samopouzdanja i da sebe oštro kritiziram za svaku pa i najmanju sitnicu koju pogriješim, ali jednostavno me nešto koči u tome da počnem pozitivno razmišljati, jer sam toliko utvrdila ove loše navike da mi se čini lažnim kada želim sebe i svoj trud cijeniti. Znam da se to ne može promijeniti preko noći i da je potrebno svakodnevno se boriti, ali moram naglasiti da mi je to jako teško i da se začarani krug samo nastavlja. Unaprijed se zahvaljujem na vašem odgovoru.“

Odgovor:

Pozdrav za tebe, hvala što si ovo podijelila. Razumijem odlično o čemu pišeš. Sličan odgovor možeš pročitati u jednom od prethodnih „Odgovora psihologa“. Ono što možemo za početak da uradimo jeste da razmislimo iz kojeg mjesta u nama dolazi samokriticizam, gdje smo ga naučili, čuli… Mi se ponašamo prema sebi onako kako su se značajni drugi (roditelji, učitelji i drugi autoriteti) ponašali prema nama. Kritikovanje samog sebe za najmanje greške često ukazuje na perfekcionizam, ali i to ima neku svoju priču, neki razlog. Ono što ti možeš jeste da razmisliš kako su se drugi ponašali prema tebi, šta su očekivali, kako su reagovali na tvoju neku grešku… Značajno je da odvojiš svoje biće od ponašanja – ako pogriješiš, to nikako ne znači da si ti „glupa“, „da ne valjaš“, „da ne vrijediš“. Svi ljudi griješe i imaju pravo na grešku.

Možeš postaviti sebi pitanje: „Kome je bitno da radim sve perfektno?“ Preporučujem ti, takođe, da razmisliš kada si dobijala pohvalu od drugih, a kad je ona izostajala. Kada primijetiš taj samokritikujući „unutrašnji govor“, daj mu neko ime, možeš da ga zamisliš u nekom obliku. Kako bi se obratila tom kritikujućem glasu? Takođe, jako je bitno da primijetiš svoje kvalitete, šta je ono što dobro radiš, te da pohvališ sebe za dobro urađen posao ili bilo šta drugo što je tebi značajno. Možeš napisati i na papir svoje kvalitete, nagrade, postignuća, uspjehe, i da u situacijama kad osjetiš da počinješ sebe kritikovati, uzmeš i pročitaš kako bi vidjela i onu drugu stranu medalje. Da vidiš i razmisliš da li stvarno želiš da se trudiš da radiš stvari bez greške. Vjerujem da ti to oduzima mnogo energije. Toplo ti preporučujem da napraviš par samonjegujućih rečenica za sebe. Samonjega se polako uči i nekad zna da bude teško da promijenimo samokriticizam, tako da ovaj proces nosi sa sobom učenje kako da zavolimo sebe i da prihvatimo sve naše vrline i mane. Ukoliko ti ne bude išlo samostalno, najbolje bi bilo da kroz ovaj proces prođeš s nekom stručnom osobom, npr. psihoterapeutom. Srećno, vjerujem u tebe i piši i dalje ako imaš potrebu.

Pitanje broj 60:

Pozdrav! Odlučila sam da ovako ispričam svoju priču. U vezi sam gotovo čitav svoj život, tačnije od 11. godine. Bilo je tu nekih trzavica i različitih životnih situacija, ali sve se brzo prevazišlo i nastavilo bolje, a da ne govorim o fantastično provedenom zajedničkom vremenu i o svemu o čemu se može samo sanjati kada je veza u pitanju. Prije par mjeseci veza je upala u period ‘stagnacije’, sve je uobičajeno dobro sem sitnih svađa i izuzetka napredovanja jer smo u godinama kad želimo još nekoliko stvari završiti prije stupanja u brak. Nikada nismo imali seksualni odnos kao takav (dogovorom) već određeni vid nježnosti. Prije par dana saznalo se da partner vara preko poruka nakon čega je obrisao sve mreže i nastavio se truditi oko postojeće veze ne priznajući u potpunosti krivicu. Partner je osoba jednostavnog ali ozbiljnog života uz stroge roditelje. Sada više nismo zajedno, ali pitam se da li ‘propustiti’ pravu ljubav jer sam sigurna da su emocije obostrane.“

Odgovor: 

Zdravo i hvala što si veoma hrabro podijelila svoju priču! Jako je inspirativan način na koji sagledavaš svoju situaciju, te ću se potruditi da ti dam što bolji odgovor. Kad je prevara u pitanju, odnos je ok nastaviti ako oba partnera žele da rade na poboljšanju odnosa. Međutim, ako izostaje volja i želja s jedne strane, odnos nije moguće reparirati, popraviti. Jako je bitno da partner preuzme svoj dio odgovornosti kako bi potencijalno mogli pričati o pomirenju, vidjeti koje su moguće solucije, šta se dešavalo u vašem odnosu prije prevare, da li postoji nešto čime niste bili zadovoljni u odnosu, te ako postoji šta je to. Naravno, kao bitno pitanje nameće se šta je to što možete realno poboljšati u odnosu. Možeš i da razmisliš šta po tebi treba jedan dobar odnos da sadrži, te da li ima toga u tvom odnosu s partnerom. Prije konačne odluke razmisli o ovim stvarima i tome šta je za tebe važno. Šta je ono zbog čega bi se vratila u taj odnos, a šta je ono zbog čega ne bi? Kako vidiš vaš odnos u budućnosti? To su neka od pitanja koja možeš sebi da postaviš, prije nego što doneseš konačnu odluku. Samo ti možeš znati šta je najbolje za tebe, a psiholog i/ili psihoterapeut te mogu potaknuti da razmisliš šta je ono što ti želiš, kao i da preispitaš da li je to dobro po tvoje tebe, tvoje mentalno zdravlje i tvoj kvalitet života. Ako imaš još nekih pitanja, slobodno nam piši. I srećno!

Pitanje broj 61: 

„Imam dijagnozu šizofrenije, redovno pijem terapiju; mogu li razgovarati sa psihologom Vašim? Pozdrav.“

Odgovor: 

Pozdrav za tebe. Na portalu „Karike.ba“ nemamo opciju razgovora uživo sa psihologom, ali uvijek možeš da mi postaviš pitanje u rubrici „Pitaj psihologa“ i rado ću ti odgovoriti. Kroz svoj klinički i akademski rad aktivno se bavim istraživanjem psihoterapijskog rada i psihološke podrške osobama koje imaju neki od psihotičnih poremećaja. Naravno, ukoliko imaš potrebu za razgovorom sa psihologom, možeš da potražiš takvu uslugu u centru za mentalno zdravlje u gradu gdje živiš. Stojim ti na raspolaganju za daljnja pitanja!

Pitanje broj 62:

„Kako da naučim bolje procjenjivati vrijeme? Npr. kako da ne mislim da nešto ne trebam ni pokušavati jer imam samo sat vremena, iako je vrlo vjerovatno taj sat dovoljan za obaviti taj posao?“

Odgovor:

Pozdrav za tebe! Vjerovatno se radi o prokrastinaciji, a uzroci mogu biti razni. Odakle (ili od koga) takva očekivanja dolaze pa imaš razmišljanje da treba uraditi nešto za tih sat vremena? Koliko su realna takva očekivanja? Ako postavljaš visoke standarde ili krećeš sa stavom da moraš to završiti u sat vremena, sigurno da će biti „teško“ uopšte krenuti jer si pod pritiskom zbog ograničenog vremena. Daješ li sebi neku drugu mogućnost i ako ne stigneš sve u tih sat vremena? Bolje je i pola posla završeno, nego ništa. Vrijeme možemo bolje procjenjivati kad vidimo kakva su nam očekivanja u pogledu krajnjeg ishoda, te šta će biti ako ne ispunimo taj naš krajnji cilj. I, naravno, da li imamo visoke standarde. Da bi sve to provjerili, moramo napraviti jedan korak koji se zove akcija! Kad provedemo tih sat vremena radeći određeni zadatak, vidjećemo šta nam potencijalno predstavlja problem. Ova pitanja možeš postaviti sebi, ali i ako imaš još nekih pitanja možeš nam pisati. Srećno!

Najčitaniji tekstovi

Zašto mi biro ne da da zarađujem više od 208 KM mjesečno?
Dokad ćemo okretati glavu i dopuštati rodno zasnovano nasilje?
Cvijet koji raste u procijepu betona na ulici
Kako do studentskog posla u Sarajevu?
Sve ovo mi, sve ovo sad
Kataloška prodaja kao prilika za zaradu i radno iskustvo
GDJE OTIĆI: Planinarski domovi nadomak Sarajeva
Kako do pripravničkog u Bosni i Hercegovini?
Da li me moj muž silovao? Između realnosti  i zakona
Call centri: ZA ili PROTIV?
More Stories
Buč Kesidi za KARIKE: Ona prava ne postoji, zato je i izmišljamo