Nedim Kujraković je dečko koji dokazuje da se sve može. S njim smo se družili na dan kad je polagao maturski ispit iz informatike. Sa mnogo pozitivne energije i samouvjerenosti pričao nam je kako je na maturskom sve dobro prošlo, kako nije bio težak ispit i kako će upisati Elektrotehnički fakultet. Zahvaljujući svom uspjehu iz srednje škole, nada se da će biti na budžetu.
No, povod za naš razgovor nije bio uspješno položen maturski ispit, nego aplikacija „Sarajevo parking“, koju je Nedim razvio, a koja do sada ima preko 800 preuzimanja.
Kako si došao na ideju da napraviš „Sarajevo parking“?
Nedavno sam položio vozački ispit i počeo aktivno voziti ulicama grada Sarajeva. U tom periodu sam primijetio da nigdje ne postoji lista ili mapa parkinga u Sarajevu, pa sam odlučio da je napravim prevashodno za sebe. Ideja liste mi se učinila nepraktičnom, te sam odabrao mapu, a s obzirom da imam određena znanja i afinitete iz informatike, to je bila aplikacija koja će koristiti i drugim ljudima, ne samo meni.
Tako se rodila finalna ideja, sakupiti što više parkinga, razviti aplikaciju i napraviti je javno dostupnom.
Kako aplikacija može da se preuzme, je li besplatna?
Aplikacija jeste besplatna i može da se preuzme na Google Play trgovini. Dostupna je, nažalost, samo za android uređaje, zbog određenih limitacija, jer nemam hardver, niti budžet da bih je mogao razvijati dalje.
Pišeš i recenzije mobilnih telefona. Kako to izgleda, je li to popularan posao kod nas?
Pišem i recenzije za mobilne telefone na web-sajtu Balkan Android od 2014. godine. Nažalost, tu se susrećem s problemom, jer naša zemlja nema direktna predstavništva kompanija i to ide preko agencija koje nisu uvijek voljne dati uređaj. No, s obzirom da kod nas nema mnogo ljudi koji to rade, vrlo je uzbudljivo i izazovno.
Možeš li od svega toga sam sebe da izdržavaš?
Još uvijek ne. Ali, to mi je cilj kroz koju godinu, jer ne volim da zavisim od roditelja. Trenutno radim čitav spektar poslova koji mi obezbjeđuju iskustvo, nova znanja i poznanstva, te zavidan džeparac.
Osim toga, ti pišeš i poeziju i sviraš gitaru. Je li to odmor od svega, imaš li uopšte vremena za sebe?
Smatram da je odmor itekako bitan, odnosno bitan je koliko i sam rad, jer ako nema dovoljno odmora, nemoguće je produktivno stvarati. Moja sreća je u tome što radim sve što volim. Bavim se programiranjem, to će mi, nadam se, biti životni poziv, a uistinu uživam u tome da pišem i da sviram. Zapravo, stignem sve raditi u količini u kojoj želim, što je izuzetno bitno.
Kako tvoji vršnjaci gledaju na sve što radiš?
Vršnjaci izuzetno pozitivno gledaju na sve što radim i podržavaju me. Stalno srećem mlade ljudi koji me iznova inspirišu. Pozitivno me iznenadilo i kada sam vidio koliko je mladih ljudi podijelilo i preuzelo moju aplikaciju. Čak i oni koji ne voze i nemaju vozačku su to učinili kako bi me podržali. Generalno sam mnogo zahvalan za svu podršku koju dobijam u životu.
Kako se vidiš za deset godina?
Volio bih ostati ovdje. Ustvari, to mi je primarni cilj, stvoriti uslove za ostanak. Imam priliku i diplomu s kojom bih mogao otići vani, ali ne privlači me to. Ono što želim je steći nova znanja i ovdje ih razvijati i prenositi.
Šta te najviše demoralisalo?
Ne dopuštam stvarima da me demorališu ili obore. Prije ili kasnije se vratim i nastavim s aktivnostima koje mi na prvu nisu najbolje išle, ili nisam bio produktivan. Smatram da tu i jeste ključ mog uspjeha.
Daje li naša država dovoljno prostora i prilika mladim ljudima? Da li se prilike stvore, ili dobiju?
Prilike se nigdje ne dobijaju, pa tako ne i kod nas. Prilika se mora stvoriti.
Da bi dobio priliku iz vedra neba, nije dovoljno da budeš običan, ambiciozan mlad čovjek. Moraš biti ili abnormalno sretan, ili jednostavno, imati štelu.
Kako bi motivisao mlade da ostanu ovdje?
Nemam univerzalnu poruku za mlade koja bi ih zadržala ovdje. Ali, ono što im ja savjetjem je, ako zaista vole ovu državu da odu van i školuju se, jer su tamo zaista bolje šanse i mogućnosti za sticati znanja, a onda da se vrate s tim znanjem, da zajedno jačamo našu državu.
Nedim demantuje sve stereotipe i predrasude o mladima koji neće, ne umiju, ne mogu… A zasigurno postoji još pozitivnih primjera, koji mogu osvjetlati obraz svoje generacije, samo im treba dati priliku i prostor.
*Naslovna fotografija preuzeta sa source.ba
